Aristotelovo odredenje covjeka kao životinje koja živi u zajednici jasno ukazuje na paradoksalnu prirodu covjeka – njegova priroda pociva u njegovoj društvenosti; ili, on je društven po svojoj prirodi ili je od prirode društven. Buduci da se tice medusobne akomodacije u društvenoj zajednici, prema ovoj teoriji bi nas onda moral morao upucivati na odredene zakonitosti unutar društvene prirode covjekove koje bi bile analogne zakonima u prirodi. Sfera te zakonitosti, unutar koje se odvija podešavan .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.