I. Istorija srednjega vijeka cesto spomiše župu Borac, koja obuhvataše jugoistocni dio Bosne. Ova oblast svoje ime dobi po gradu Borcu kod Vlasenica, a bijaše baštinom vlasteoske porodice, što se kasnije prozvala Pavlovicima. Medu ove župe bijahu: na sjeveru vodopada rijeke Drinjace, na jugu vodopada rijeke Prace, na istoku Drina, a na zapadu vododjelnice rijeka Bosne i Drine. Od Drine više Zvornika, pa na Drinu niže Goražda, opasale su ovaj kraj visoke planine: Konjuh, Smolin, Vratilo, Javor, Bijela Stijena, Mednik, Romanija, Jahorina i Gnjila. Za srednjega vijeka bijahu tu glavna mjesta: najprije „ slavni grad" Borac s podgradem (Podborac), i Praca (do nje grad Pavlovac), a poslije rudarska varoš Srebrnica. Na putu izmedu Vlasenica i Prace (odnosno Rogatice), a ispod Romanijeplanine, prostire se pak zelena visoravanj: polje Glasinac. Povijest nam iznosi, da je za vrijeme kralja Stefana Dabiše, saveznika ugarskoga kralja Sigismunda, godine 1394. sultan Bajazit provalio u Bosnu i na Glasincu se ustavio; „u bitci, ovdje zametnutoj, da se osobito ponio knez Gojko Mrnjavik, koji je svoj mac bio posvetio bosanskom i ugarskom vladaocu". Nadalje se spominje, da je godine 1429—30. tamo bila carina. Trista godina poslije, nahodimo tamo zborište turske vojske, koja se tu koncentrovala u vrijeme austroturskoga rata god. 1737—39. Napokon bijaše na Glasincu i sukoba izmecu austrougarske vojske i turskih ustanika za vrijeme okupacije, irilikom boja kod Šenkovica (sept. 1878.). Kod Podromanije na Glasincu sastaju se putevi sa donje Drine i iz Hercegovine, iz prave Bosne i Polimlja. Sad ide novi drum od Sarajeva preko Glasinca u Rogaticu 1 i Višegrad, a kod Podromanije odvaja se opet nova cesta za Vlasenice. Od Sarajeva do Podromanije ima 44 km, a odande do Rogatice 30.1/2 km Sarajevo i Rogaticu, koji jednaku apsolutnu visinu imaju (530 m), razdvajaju: Romanija (na prijelazu 1376 m visoka), Glasinac, koji prosjecnu visinu od 850 m ima, i Ivanpolje, koje se kod hana Stjenice do na 1010 m diže. Glasinac ima više dijelova. Uz Glasinac hvataju se s juga dva krila, mala ravan ispred pecine Megare i Kovacevic ispod brda Pliješa; a na sjeveru prianja Mali Glasinac ili Poljak. Uširem smislu pak podrazumijeva se pod Glasincem još i cijela visija na istocnom rubu, i Ivanjpolje a opcina Glasinac ima još veci obim. Glasinac u prvom i pravom smislu jeste polje, niz koje tece potok Rešetnica, i prostire se u pravcu sjeverojužno od kršne Ljute Stijene, vrh sela Odžaka, do brda Vitnja više sela Kule, i od istocne visije do zapadnih brda, koja ga dijele od dola imenom Tonice. Sve polje zauzima površinu od jedne cetvorne milje.. Mali i veliki Glasinac (t. j. Poljak i Glasinac razdvaja sadašnje selo Sokolac i brdeljak na kome je nova crkva Sv. Ilije. Veliki Glasinac okružuje niz omaših brda, s jedno 1000 m apsolutne visine, i to: Puhovac, Pliješ, brda više sela Bjelosalica, Vitanj i drugi Pliješ. Dužiia je ravni od sela Valtica (ispod Puhovca) do sela Kule (ispod Vitnja) jedno j 10 km, a širina izmedu selo, Bandin Odžak i Bjelosalici 4—5 km. Od Sokoca pruža se na jug, u polje, poduži onizak hrbat, koji zatim u donji kraj polja prelazi i s njim se izravnjuje. Hrbat je obrastao šikarom, i zove se po njoj Brezjak. Kroz nizu na istocnoj strani Brezjaka tece Rešetnica. Nizu na zapadnoj strani pak dijeli od druma i opet vis, a na njemu stoji vojnicka štacija Podromanija. Rešetnica, dotjecuci sa Poljaka, izrila si duboko korito, i odvojila crkveni brdeljak (Gradac) od Talina. Tu prima u se potocic Kazani ili Mnoga Vrela, pak onda ide na okuke kroz nizu izmecu Brezjaka i Radave (pristranak visije, do Talina), zatim krene na jug, i, presijecajuci drum kod Hana Šarenca, uvire u pecinu Megaru. Ova je pecina ljeti suha, i da se pohoditi. Kroz poširi otvor (ulaz) dospijeva se u prostran trijem, iz koga se kroz tijesno ždrijelo valja provuci u hodnik. Po hodniku se opet uspravno ici može; ovdje vec sige i stupova ima, a prolazi se pored sklopa na lik pridikaonice. Za tim krene hodnik na desno, te se dospije u veliku i visoku prostoriju hram. Na ovome mjestu ima lijepih stalaktita. Iz hrama odvaja se grlac, koji se sve više i više stješnjava; krozanj voda otice u niže ležece šupljine u stijeni. U Poljaku i ispod Brezjaka mocarno je zemljište što je kraj Rešetnice. Osim ovoga lapa, ima po Glasincu još i dosta lokava i omanjih ponora. Lokve se nahode ponajviše u zapadnom dijelu polja, uz testu, a bara što je kod hana „Jezera" (blizu Primcika) i ljeti ne presahne. Crvena Lokva pak, što je ispod sela Citluka (u južnom kraju), u ljeto se posve isuši. Glasinacko je polje vecinom ledina, ali u kraju izmedu Sokoca i Bandina Odžaka, ima nešto oranice i dosta sjenokosa. Ako dovoljno kiše ima, onda je paša dobra, te cak iz poudaljenijih krajeva dogone se onamo ovce, goveda i konji. Stoka je lijepa; osobito se hvale duracni glasinacki konji. Narod po Glasincu u velikoj je vecini pravoslavne vjere, ostatak su Muhamedovci. „Iskonskih" Glasincana malo ima, gotovo svi su doseljenici iz Hercegovine. Današnji je naraštaj vas ovdje vec roden, no svak pamti okle je došao i s ponosom spominju se Trebinje, Nikšic i t. d. Jezik je vrlo cist i osobito bogat; govor je južni. Još primjetismo konsekventnu upotrebu od minje i dilje, umjesto. manje i dalje. Narod je lijepa stasa i obraza, ponosan i otvoren; kao radnik poslušan i vješt. Stanje je u seljaka, usljed arnautske ogromne pljacke za vrijeme okupacijonih bojeva, sada slabo — ali ce ih vrijeme i vrednoca opet podici. II. Na ivicama ovoga glasinackoga jezerišta — kao možda nekad u prastaro vrijeme na obalama jezera — leže desetak sela. Kuce su im u ekupu, vecinom brvnare, s krovovima na cetiri strehe, prekrivenim daskama. U zaselaka stoje kuce posred njiva, koje se vrljikama ograduju. Plastovi sijena stoje u ogradi — kotaru — da ih stoka ne razdjene. Torovi se brane 2 m visokim pleterom od pruca, cuvajuci tako ovce od vukova, kojih u veliko po glasinackome kraju ima. Za vukove prica narod, da zimi, c