Godine 1891. bilo mi je iznova dano, opetovno u junu il septembru u Bosni boraviti, nekoliko od najznamenitijih iskopista pohoditi, a narocito cijelu ovogodišnju žetvu sa sada vec cuvenoga Grlasinca i iz njegovih predistorijskih grobnih gomila i upoznati. Neka mi bude dozvoljeno, da ovdje iznesem najvažnije, što na svojim putovanjima razabrah. Ponajprije ustavih se u junu jedan dan u Zagrebu, da proucim u tamošnjem hrvatskome na rodnome muzeju ne samo nahodine, što iz Bosne i Hercegovine poticu, vec i one predistorijske objekte, koji s bosanskim nalascima tijesno srodstvo pokazuju. Pred i ranoistorijske bronze toga muzeja opisao je nedavno ukratko profesor S. Ljubic u jednom dijelu sukcesivno izlazecega kataloga hrvatskih zemaljskih zbiraka. Za tu vrijednu publikaciju valja prije svega napomenuti, da se ona ne bavi iskljucivo, kao što naslov kazuje, sa spomenicima cistobronzanoga doba, vec da je autor tu sve sakupio, što se od predrimskih (od cesti i rimskih) bronzarija u zagrebackom muzeju zateklo. Pored cistobronzanoga doba, zastupljeni su dakle ovdje i halštatski i latenski perijod. Osim bronzanih i bakrenih stvari nije se mnogo drugo šta prikupilo. Vas drugi materijal trpi progon malouvažavanja, koje se i u nacinu, kako je na zagled stavljen, ocito izražuje. Pri skucenim prostorijama, što ih zgrada Jugoslavenske Akademije za starinarske zbirke daje, tek je jedna jedina soba na raspoloženju za predistorijske nahodine, u kojoj su objekti dijelom previsoko smješteni, a da bi se posmatralac okoristiti mogao. Nahogjevine poticu vecinom iz Hrvatske i Slavonije, manje ih je iz Dalmacije, Ugarske i Bosne Hercegovine. Izmegju potonjih istice se poglavito nahod metalske ostave od Krehina Graca kod Mostara, koji bi objelodanjen po M. Muchu u „Priopcenjima c. kr. centralne komisije za umjetnicke i istorijske spomenike" god. 1888., str. 7. i dalje, i za tim u „Umjetnickoistorickom atlantu" recene komisije (Bec, god. 1889.) tablicaXXXVII. Ovu ostavu sacinjavaju 23 komada, koji se odlikuju solidnom tehnikom i finim, brižljivim ukrasom, onda malene plosnate i ovece ispupcane uresplocice s finom urezanom crtarijom, pak spiralni koturi, podrucice (Armschiene) iz zavojitih bronzanih traka, jedan kelat, ogrljak i t. d. Jedanaest duplikata valja da se nahode, kao što Ljubic piše, u samostanu „Debeli Brijeg" (pravije Široki Brijeg) kod Mostara, i da su namijenjeni za muzej, koji lokalni patrijoti Hercegovine žele. Much (Atlanat str. 90.) izravno upucuje na ovaj još ne ustanovljeni muzej, kao hranište jednoga dijela spomenutoga nahoda. K najinteresnijim komadima ove ostave pripada neka sapinjaca za odjecu, koja se sastoji iz protegljaste „fibule najprostijeg oblika", na cijem je obluccu pomocu triju klincica pritvrgjen dvojan graviran kotur, i koja se fibula pri upotrebi ne vidi. Ova je sapinjaca, po tipologiji, posrednica izmegju takozvane peskijerske fibule (PeschieraFibel), koja se nalazi vec u cistobronzanome doba, i one od zavojite žice gragjene spiralne fibule na lik naocara, koje se cesto nahode na mnogim halštatskim mjestima, a megju ostalim i na Glasincu. Možda je potonja od one prve kombinacije potekla, ili je možda ova tek zamjena proste fibulenaocarke. Dvojni koturi, koji ne služahu polegjinom za fibulu, hijesu rijetki ni megju glasinackim nahodima. Nahod od KrehinaGraca pripada, po cijelome, istom kulturnome stupnju, kao i grobni prilozi po Glasincu, i tek njegov starinski stil mogao je biti povodom, da se ubroji u cisto bronzano doba. Nadalje ima u zagrebackome muzeju još ovih bosansko-hercegovackih nahogjevina: 1. Iz Tolise, kotar brcanski, okružje donjo-tuzlansko, s navodom da je u tumulu nagjeno, što je vrlo nevjerovatno: 4 bakrene sjekire, jedna bakrena« bradva s rupom za sap, jedan bronzan srp, jedan komad oko vice, jedna spiralna grivna, jedna ures plocica, nekoliko šaka i prstenova, najzad fibula s polukružnim obluccem i dugim, na kraju od zapljenim žlijebom za iglu. 2. Iz okolice Jajca: 2 polukružne oblucaste fibule s trouglastom nožicom; jedna 7 cm duga s glatkim obluccem, druga 10 cm duga s dvije guke na obluccu — tip koji se nalazi i po Grlasincu i dalje na jugu, i koji cini nam se, kao da je cisto balkanski. (Zagrebacki muzej ima takib fibula takogje i iz Hrvatske, megju njima komad 33 cm dug iz Drežnika, a drugi s istom dužinom iz Grižana; jedan od slicnih , primjeraka, sa Glasinca, ima dužinu od 25 cm). Onda polovica spiralne fibule-naocarke sa srednjim komadom na lik osmice, pak rimska fibula i fin rimski broznan riljev, prikazujuci labuda i životinjicu poput macke s odignutim šapama. 3. Iz Hercegovine: malen prsten s privjescima, koji prikazuju raznovrsne halatljike (srp, 1 raonik, nožic i t. d.). 4. Iz Konjica: veoma prost, 12 cm visok kipic neodjevene Venere s poznatim držanjem obiju ruku. Noge i desna ruka manjkaju. Izmegju nahogjevinskih serija hrvatskoga podrijetla, koji nas zarad srodnosti s bosanskim pojavama interesuju, na prvom su mjestu grobni prilozi iz halštatske nekropole na brdu Vitalu kod Prozora, kotar Otocac u Lici; ovo je mjesnost s položitim grobovima i skeletskim sahranjivanjem, cije je obilate nalaske Ljubicu, Vijesniku" zagrebackog arheološkoga društva god. 1885. iznio i s velikom opremom filološke naucnosti ilirskim Japudima pripisao. Ka stilisticku vezu ovih starina s bosanskim više sam puta upucivao, najzad u svojoj knjizi „Praistorija covjekova" str. 543. Dosta znatna kolikoca Prozorskih na hodina, dospjela je u svoje vrijeme u predistorijsku zbirku c. kr. prirodoslovnoga dvorskoga muzeja u Becu. Blisku srodnost s ovim grobnim prilozima, pokazuju nalasci iz okoline Drežnika, kojoj pripada gore spomenuti divoteksemplar oblucaste fibule (Ljubic, tucana doba, tab. X., si. 31.). Taj komad ima tako plosnat, trakast oblucac, da s obzirom na ekstremnu velicinu moramo zanijekati konsistenciju za predmet prave upotrebe. Valja stvar, kao mnoge slicno ragjene bronzarije sa Glasinca, smatrati zavjetnim predmetom. Na povelikoj trouglastoj nožnoj plojci urezan