Da je u rimskoj pokrajini Dalmatia za rimsko doba bilo znamenitih ruda zlata, srebra i drugih kovina, to je vec poznato, a izim dokaza iz poviesti stare, srednje i novije dobe, imamo ih i u samim imenima sadašnjih mjesta, koja su se od njekoliko godina stala odkrivati sve to vecim uspjehom. Nego svi povjestnicki dokazi ob ovim rudokopinam u rimskoj Dalmatia, odnašaju se na sadašnju Bosnu, docim u Dalmaciji, uzetoj u sadašnjim njezinim tiesnim granicam, rek bi da toga nije bilo, pa s toga svi doticni nadpisi, kanoti commentariensis aurariarum delmatarum, procurator metallorum Pannoniorum et Delmatiorum, procurator argentariarum Pannoniarum et Delmatiorum, procurator argentariarum, odnašaju se izkljucivo na Bosnu. Medju ovim mjestim, jedno od najznamenitijih bijaše Srebrenica, jer baš ovdje su našasti ovi nadpisi nadgledatelja, ili bolje upravitelja — procuratores — ovih rudokopina, od kojih dosad poznajemo trojicu, naime Lucius Domitius, Julius Tacitianus i Valerius Super. I što je pak važnije jest, da se je ovim nadpisim doznalo za ime Srebrenice za rimsko doba. Na jednom naime od ovih nadpisa citaj se Mun(icipiwm) Dom4), na drugom Mun(ieipium) Domav, a na trecemu r(es)p(ublica) Dom. Nego se dvojilo o pravom docetku ovoga imena, pocetak kojega nadpisi nam daju sa Dom, Domav. Sreca htjela, da se ne davno našla opet tri nadpisa u Srebrenici, na jednom od kojih dolazi opet isto ime, i to baš u docetku, što je na prijašnjim manjkalo, tako da se sada dade sigurno popuniti rimsko ime Srebrenice, i ova tri nadpisa bjehu mi poslana u otisku od gosp. vladinog savjetnika Koste Hormanna na citanje, odnosno obielodanjenje u ovom casopisu. Dok sam se ja tim poslom bavio, bjehu isti objelodanjeni od gosp. Radimskoga u knj. I. t. g. ovog casopisa, u i clanku pod naslovom: Rimski grad Domavia u Gradini hod Srebrenice u Bosni i tamošnji izkopi na str. 15—16, no bez citanja i popunjenja, ili ako je što o njima receno sa epigrafickog i povjestnog gledišta, to je netacno i o mjestu iznašašca ovih nadpisa i ob ostalim okolnostim, pozivljem se na ono što je o njima gosp. Radimski pisao, a to, da se ne opetuje u istomu casopisu, ono što je vec pisano, a prelazim na samo citanje i popunjenje istih. i Prvi nadpis odvec je oštecen da se može popuniti u svojoj cielosti, a rekli da i otisak nije najbolji. Što se za sada sigurno dade citati jest ovo: C(aio) Juliio) Silvano Melanioni eq(uo) publ(ico) Fla[min]i pora [on] ali [cijvfi] romfano] Vidi se u 6. brazdi, da je ovi Caius Julius Silvanus Melanio bio još clarus militiis, da je bio procurator Augusti, a u 16. i 17. brazdi cita se da je municifpium [DomJavianofrum njemu kao patronus provinciae (naime Dalmatid) podigao ovi spomenik. Ova nam je osoba poznata i po drugomu nadpisu, obielodanjenu od Boissieu, koji glasi: Apollini sancto Julius Silvanus Melanio proc(urator) Aug(usti) v(ir) s(pectabilis), iz kojega nadpisa doznajemo da je on i u Galiji bio procurator Augusti, t. j. upravitelj carskih dobara. Boljim otiskom valjda bi se dalo još što izbiti. Što se je ovim i ako težko oštecenim nadpisom dobilo jest, da se je sigurno doznalo za staro ime Srebrenice za rimsko doba. Jer docim u dvama od gore navedenih nadpisa imamo mim(icipium) Dom i r(es)p(ublica) Dom, a na trecemu mun(tcipiwfyij Domav, dakle pocetak imena trostruko i sigurno zajamcen, u ovomu novomu nadpisu imamo docetak, i to u pridavniku Ovoga imena (Dom) avino(rum). Ako docetak pridavnika glasi.... avianoirum), doticni pridavnik u nominativu ima glasiti avianus, a njegov samostavnik, pocetak kojega poznajemo po drugim nadpisim, ima biti Domavia. Drugi nadpis ja popunjam ovako: U trecoj brazdi iza SEVERI ima BI, dakle razriešeno IRI. Nego ono R, koje nije baš tacno u otisku, postalo je ili od oštecena kamena, ili je zbilja pogrješka quadratarija ili lapicide. Svakako imalo je biti PI, razriešeno PII. A citam nadpis ovako: [Imp(eratoris) Caesarijs [Liucit) Septimi S[e]veri<p>iiPert[i]naeis Aug(uste), ArabicfiJ, Adiabenic[i, PJartkici [Max]imi p(atris) p(atriae) [tribujniciae [potestajtifs Vll— Car Septimius Severus (193—211. po Kr.), punim naslovom u nadpisim Imp. Caes. L. Septimius Severus Pertinax Aug. uzeo je naslov Pertinax god. 193.; oni pater patriae god. 194. rius v. 195.Arabicus i Adiabenicus iste ove godine; a Partkicus Mazimus g. 199. Obzirom na ove podatke, ovi nadpis nemože pasti prije god 199., a nemože pasti iza god. 210., u kojoj je godini uzeo naslov Britannicus kojega u nadpisu nema. Prije god. 199. nenalazi se u njegovim nadpisim sami naslov Parthieus, nego uviek xz Arabicus i Adiabenicus, ovako: Partkicus Arabicus, Partkicus Adiabenicus. — Partkicus Maximus dolazi samo god. 199., s toga ovi nadpis pada u ovu godinu. Treci nadpis popunjavam ovako: [Imp(eratori) Caes(ari) M(arco) Aujrelio, [Imp(eratori) Gaes(ari) 1 L(ueio) A]urel(io) Vero, [L(ucio) Aelio] Aurel(io) Cfojmfmodo... U trecoj brazdi stoji jasno CVM. Obzirom na prediduca imena carevaj moglo bi biti, da je tu pogrješno urezano V mjesto O, dakle CVM ] mjesto COM, pocetak imena cara Commodus. Ako je ovo ovako, — o cemu dvojim sam, jer u tako liepim slovim trudno je misliti nad pogrješku, pa i svršetak nadpisa ne bi se slagao sa ovim mnenjem tada bismo imali ovdje imena triju careva, naime Marcus Aurelius i (161—18.0.), Lucim Verus (161—169.) i Commodus (176—192.). Za ovo popunjenje, opetujem, za sada ne jamcim. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su slike rimskih natpisa i fusnote.