Kraj sela Kopošica, na previji izmedu brda Krsta (1148 m) i Kicelja (1037 m) ima desetak srednjevjekovnih nadgrobnika, medu njima spomenik u obliku stecka na šljeme, koji natpisom svojim kazuje, da ondje pociva Batic, milostiju Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Stecak i ploca istesani su iz jednog komada a od mramorastog vapnenca. Slike 1. i 2. prikazuju nam oblik i mjere ovog stecka, koji danas vec ne stoji uspravno. Kako je na žalost u našeg naroda rasprostranjeno mišljenje, da ovaki starodrevni spomenici prikrivaju zakopano blago, to su i ovaj stecak prije nekoliko godina seljaci prevalili a grobnicu prerovali. Da li su tom prigodom uz pokojnikove samrtne ostanke išta našli, to se danas pod sigurno ustanoviti ne može, jer niko niti hoce da što znade, niti je o tome šta cuo govoriti. Na svu srecu ostaviše stecak inace na miru i tako ,se je potpuno sacuvao natpis, kojim je stecak ukrašen. Do Baticevog nadgrobnog spomenika vodi puteljak, koji se od rudarske željeznicke pruge Vogošca—Cevljanovic odvaja kod hana Ljubine, te sjeverozapadnim pravcem vodi u selo Solakovici, a odanle preko potocica konjika (pritocice potoka Misoce) u selo Kopošice. Slika 3. pokazuje nam sadanji položaj stecka, a slika 4. vjerni faksimile natpisa, ucinjen po plasticnom snimku, koji se cuva u našem muzeju. Ovaj je natpis dosada vec nekoliko puta objelodanjen no uvijek pogrješno, jer ga doticni pisci nijesu citali po snimku, vec su ga pribilježili onako od oka, pa ne samo što su pojedine rijeci krivo tumacili, nego su pace retke u natpisa pobrkali, a nekolike rijeci i sasvim izostavili. Moj cestiti prijatelj g. fra Grga Martic prvi ga je objavio u Danici godine 1852., no nije ga prikazao linearno. Po Marticevom rukopisu natpis bi glasio evo ovako: Kasnije objaviše ovaj natpis: Vuk Vrcevic u Slovincu (III. godina broj 9. strana 179.), —g. Ivan pl. Ašbot godine 1887. u svome djelu „ (strana 95.)i g. mjernik Geting u 7. broju „ od godine 1888. Svi ti prikazi netacni su; pokraj ostalih najkrupnije su pogrješke, što se Baticu daje pridjevak „kneza visockog", što se veli da mu je, kad je obolio, u Duboko dolazio „medik" i što svi po redu navode, da je ime supruge njegove „Vukosava". (slika 4.) natpis : U drugoj brazdi u rijeci gndna pocinio je majstor, koji je natpis usjekao, pogrješku, jer je poslije trebao da stavi takove pogrješke cešce su vec utvrdene u našim starobosanskim natpisima. Dosta muke zadaje recenica: Tu se oznacuje mjesto, gdje je knez Batic umr'o. Sjeveroistocnim pravcem od Kopošica, upravo na sjever od Cevljanovica, ima doista predio zvan „Duboko", kojim protjece potok Duboki. No pošto natpis veli: to bi se u nastavku ocekivalo . U Bosni i Hercegovini narod doduše cesto, pa kad i kad i mimo pravilo, upotrebljava pridjev u neodredenom obliku, te bi se otud možda mogla protumaciti nedošljednost, koju je pocinio epigraf, koji je ovaj natpis sastavio, upotrijebivši za ime Duboko substantivnu deklinaciju, dok je Visoko deklinirao na nacin odredenih pridjeva (na Ovome tumacešu ne bi smetalo, što u natpisu ima staroslovjenskih oblika, jer mu govor ipak u glavnome pokazuje karakter današnjeg govora u Bosni. Ali se pita, što znaci nastavak li. U Glasniku od godine 1891., knjiga I., strana 93. objavljen je starobosanski natpis iz Lastve, u kojemu se nalazi rijec lidaic a u znacenju kraja ili mede života. Ja bih s toga mislio, da i u Baticevom natpisu rijec oznacava kraj (biva medu) života, kao što i inace na nadgrobnicima ima u istom smislu rijec „koncina", te bih s toga tumacio smisao one izreke ovako: na Duboku mene kraj dode", ako inace smijemo uzeti, da je za dativ upotrebljen akuzativni oblik me (mene). U tom pogledu valja primijetiti, da je i u natpisu iz Lastve za dativ upotrebljeno „mene" a ne „meni". Nego bi se moglo misliti i to, da je klesar pocinio pogrješku, pa da je htio usjeci: t. j. da je Baticu na Dubokom dan (pošljednji ili sudeni) došao. Za smisao citave recenice bilo bi ovo tumacenje svakako prikladnije, jer bi onda. bilo jasno, da je knez Batic na Visokom obolio a na Dubokom da mu je došao posljednji dan. U rijeci gospot ono je umjesto ga cisto bosanska i vrlo stara forma, ime pak nalazimo u dva pisma), što ih je republika dubrovacka izdala nekoj vladkavi. Prvo pismo izdano je mjeseca juna 1404., u drugom se pak veli, da je, kneza, vlastele i ( pocgenoi gospogi data vjera, da može vazda doci u Dubrovnik, ako bi je kakova nesreca snašla, pa da odanle može slobodno prolaziti kud bi godjer zaželjela. Ovo pismo izdano je (to jest 8. novembra 1407. godine). Izdanje obiju pisama pada po recenome u doba vladanja kralja Tvrtka II. (1404. do 1408., i od 1421. do 1443.). U doba vladanja ovog kralja mislim da mogu staviti i postanje Baticevog nadgrobnog natpisa. Mnogi spomenini iz prve polovine XV. vijeka zabilježiše nam ime bosanskog kneza Batica Mirkovica, vjernog pristaše i odlicnog doglavnika kralja Tvrtka II. S drugom bosanskom vlastelom potpisao je taj Batic Mirkovic kao svjedok ugovor mira, što ga je ovaj kralj 24. juna 1405. godine sklopio s Dubrovcanima u mjestu „Veli u Trstivnici".Begovo ime nalazimo i na povelji, kojom kralj Stefan Ostojic u Zvecaju 5. marta 1419. potvrduje stare privilegije dubrovacke), no vec 16. augusta 1420. vidimo ga u gradu Pod Visokom opet na strani Tvrtka II., koji je vec jednu godinu kasnije po drugi put zasio na kraljevski prijesto bosanski. Da li je Batic, cijom se grobnicom bavi ovaj clancic, jedna te ista osoba s ovijem Batic Mirkovicem, i da li je casni naslov „kneza bosanskoga" taj naš Batic dobio po milosti kralja Tvrtka I. (1353—1391.), ili tek od sina njegovog, kralja Tvrtka II., to nam natpis njegov, pa niti pismeni spomenici iz doba domacijeh vladara ne kazuju, ko što nam ne mogu Odgonetnuti ni ono pitanje, da li je ona gospoja klckava, koja se je dopisivala sa dubrovackom vlastelom i opcinom,u svezi sa gospojom o kojoj naš natpis veli, da je svom suprugu Baticu, knezu bosanskom, vjerno služila za života i poslije šegove smr