Visoravan Rakitno leži u najsjevernijem kutu kotara Ljubuškog; preko nje je još u najstarija vremena vodio, a i danas još vodi važan trgovinski put, koji je — dolazeci s jedne strane iz doline Neretve a s druge strane iz doline Trebižata vodio u sjeverozapadnom pravcu preko brda Jarma u Duvanjsko polje (Županjac) i dalje u Bosnu. Kao što su obicno ravni u zemlji, tako je i ovo polje od Rakitna opruženo sa jugoistoka na sjeverozapad, dužina mu je oko 10 km, a najveca mu je širina od jedva 3 km kod glavnog sela Podklecani donji. Visina doline iznad mora cini 880 do 900 m, te je klima ušljed ove prilicne visine cak i u ljeto prilicno postudena. Rimljani imagjahu za vrijeme svoje vladavine na polju od Rakitna, svakako za obranu mimo prolazeceg puta, dva utvrgjenja, od kojih se rijetki ostanci još i danas vide. Ono vece leži na sjeverozapadu ravnice kod današnjeg sela Petrovici, a ono drugo na 6 km jugoistocno otolen kod današnjeg sela Zagradina. Rimski grad kod Petrovica leži na jednom brežuljku od terciernog konglomerata, koji se iz doline na svojih 60 m relativne visine uzdigao; taj je grad zauzimao jednu strmu glavicu zvanu Gradina, na koju se kako na sjeverozapadu, tako i na jugoistoku naslanja po jedan nešto dublji zaravanak (terasa). Ove su terase ponajviše zaklonjene kamenitim stijenama konglomerata, koje se s obje strane uzdižu iznad horizonta terase, te tako cine prirodan bedem unaokolo. Gdje te stijene pokazuju rupe, tu ove zamjenjuju umjetni zidovi od kreca, od kojih se na takvijem mjestima svagdje vide temeljni zidovi, pa su mjestimice cak do 80 cm visine iznad terena održani. I megju terasama i pravom gradinom, kao i na ovoj potonjoj, mogu se više puta opaziti ostanci temeljnih zidova. Krec je u svijeh ovih zidova pomješan s malim komadima cigalja. Na sjeverozapadnoj terasi imade jedna u kamenu izdubljena catrnja, cija voda tobož imade bakren kus, te se s toga ne pije. Ovo potonje tumaci se tako, da na dnu pola zasute catrnje imade neko golemo blago. Ja sam okusio vodu iz catrnje, našao sam da nema nikakva osobita kusa, ali od metalnog kusa nijesam baš ništa osjetio. Na glavici od Gradine, a isto tako i na obadvije terase, koje se sada kao oranice upotrebljuju, našao sam mnoge crjepove od crvenih i mrkih, slabo ispecenih sudova od gline, koji su prostom rukom nacinjeni i cesto grbavim nastavkom ukrašeni. Osim toga nagjoše se još crjepovi od crvenih glinskih sudova, koji su na kolu okretani, dobro peceni i od fino nakvašene gline nacinjeni, i koji od cesti bjehu nekakvom bojom kao firnis prevuceni. Ovi potonji sudovi su za izvjesno rimskog porijekla. Dalje se nagjoše odlomci od mlinskih kamenova, koji se sastojahu dijelom od siva, mjehurava i lavina kamenja, dijelom pak od crvenkastog konglomerata, kao i komadi željezne troske. Naprotiv nijesam mogao da nagjem ni komadica odlomka od crijepa s krova, te ce biti, da rimska zdanja u ovoj tvrgjavi nijesu imala obicne krovove od crjepova. Najposlije povodom mojega pohoda ovdje dobio sam od jednog djecka iz Petrovica jedan veoma zargjan i s toga teško citljiv rimski carski novac, koji je nagjen na jugoistocnom zaravanku tvrgjave. Na carskoj glavi opaža se jasno puna brada, te po tome može novac, ako je veoma star, poticati najviše iz drugog stoljeca poslije Hrista. Gr. oficijal Franjo Fiala, koji je još otprije pohodio Petrovice i mene upozorio na tamošnju Gradinu, saopcio mi je, da se u Gradini i njezinoj okolici cesto nalaze rimski novci i da su nagjene nekolike geme (graviran kamen), dva brušena karneolska kamena za prsten bez ureza, za tijem jedno zrno brušena prozirca, no sve da je prodano u Dalmaciju. Dalje je cuo od sadašnjeg posjednika, da je njegov otac pri krcenju tvrgjavskih zaravanaka našao mnoge željezne maceve i t. d. pa ih sakovao, kao i nagjene bronze na cuku prodao jednom nožaru u Posušju da ih satopi. Na žalost i danas još na slican nacin propadaju iz neznanja mnoge važne starine, ili se raznose iz zemlje, ponaosob iz Hercegovine u Dalmaciju. Gr. Fiala urucio mi je tada za naš muzej jedan gvozden nož s jednom sjecenicom rimskog oblika, u sjecivu 15 crn dug i sa 21/2 cm najvece širine, kako pokazuje slika 1. za tijem poveci broj komada od bronzanog teneceta, rimski novac i nekoliko manjih nalazaka iz Gradine u Petrovicima, koje je od tamošnjih posjednika dobio. Vrlo su zanimljivi fragmenti od bronzana teneceta, koje sam u prvi mah držao za odlomke jednog poprsnog oklopa. No posmatrajuci ih pobliže posumnjao sam da ce 1 to biti, te sam zamolio kustosa dvorskog muzeja u Becu, g. Josipa Szombathya, za njegovo mnijenje o upitnim fragmentima. Isti gospodin mi je ovo odgovorio: „Fragmenti od bronzanog teneceta iz Petrovica možda poticu od jednog oklopa, te je skoro iskljuceno pitanje, da bi ti fragmenti bili od šlijema ili od kakove posude. U ostalom pri bližem razgledanju ipak mi se cini, da se ne može ostati pri tumacenju, da su fragmenti od oklopa. Ostaje da se još jedan prijedmet uzme u obzir: omotak kola za borenje, sa kojim bi se vrlo dobro podudarala gruba izrada teneceta, grubi ukrasi i velicina štedljivo smještenih rupa za zakivanje. Ako naime zamislimo sebi kotaricu takvih kola, kakva su upotrebljavali narodi u Omirovom eposu docnije azijatski i misirski narodi za svoje junake u bojevima, a poslije Grci i Rimljani u svojim borbama na kolima, onda možemo pouzdano sebi zamisliti, da su obadva sa a i b oznacena komada cinili coškove, a komad c sredinu gornjega ruba. Eupe za zakivanje mogle su onda za to biti, da se tenece ucvrsti na drvenim rebrima ruba. Ovi komadi ne gube od svoje važnosti ni onda, ako bi se na ovaj nacin protumacili". Kao što je vec spomenuto, ukrasi su grubo izragjeni, ujedno veoma štedljivo upotrijebljeni, jer od 19 komada, što sam ih dobio, vide se samo na 5 tragovi od toga. To su ponajviše komadi od ruba, i samo je onaj u slici 2. prikazani fragment komad iz sredine. Osim ovijeh fragmenata od teneceta dobio sam i jedan jaci, ljeveni komad od bronze, koji je možda amo spadao i bio ukrasni ko