Rijeka Sana izvire u planini Crnoj gori u kotaru jajackom, protjece za tim kotare kljucki, sanski i prijedorski i poslije toka, duga gotovo 150 km saljeva se kod Novoga u kotaru kostajnickom u Unu. Podrucje krasne ove rijeke osobito je za to znamenito, što u njemu ima bogatih majdana vrlo dobrog željeza, koje se lako tali. U okolini Sanskog mosta naime obuhvataju paleozoicki škriljevci i vapnenci veci broj na manje prostore stegnutih željeznih rudnika, kao n. pr. kod Sa sine, Skrljevite, Kruhara, Tomašice i Krivaje; ali u Maj danskoj planini i ovdje narocito izmegju Starog Majdana i Ljubije naslagana je u recenom gorskom kamenju golema množina toga, za ljudskukulturu tako znamenitog kova. Taj je predio, bar od srednjeg toka pocevši uz rijeku, vec u prehistoricko doba bio naseljen. Možebiti da se je ondje željezo kopalo vec u predrimsko doba, jer se n. pr. na povoru Majdanske planine megju rudnickim jamama Adamušom i Briševom po njivama svuda nailazi na komade troske bez ikakog traga gragjevnim ostancima. Ta troska pokriva velike površine, ali opet nigdje ne cini troskovišta, te se po tome može misliti, da je ovuda nekoc radila živa ili dugotrajna, ali vrlo primitivna i mobilna željezna industrija, koja, kako se cini, nije obragjivala rudarski iskopano željezo, vec samo rastrošenu rudu na mjestima, gdje su raskrivene naslage željezne rude. Ali dok nemamo drugih znakova za starost te željezne industrije, ne možemo je pod izvjesno ni uputiti u ono drevno doba. Za perijode. rimskog gospodstva bice da je vec sve podrucje Sane više manje gusto bilo napuceno; jer toliko je dojakošnjim ispitivanjem vec ustanovljeno, da su duž cijele rijeke postojale rimske naseobine i utvrde, koje su izmegju sebe bile spojene cestama, ili makar samo i jahacim putevima. Tim pak, što se je u Sehovcima kod Sanskog mosta našla rimska željezna talionica, utvrgjeno je nadalje mimo svaku sumnju, da su Rimljani ovuda kopali i talili željezo. Moj me je put ponovo doveo u ovo, za rudara tako zanimljivo, podrucje, pak cu da na osnovu pouzdanih vijesti ovdje objelodanim, što sam u pogledu prehistorickih i rimskih, objekata u tome. kraju primijetio. Priklopljena karta (slika 1.) neka posluži, da se bolje razumije, što reknem. Za razlicite, na karti prikazane objekte odabrani su znaci, što slijede, pri cemu se narocito primjecuje, da crveni znaci prikazuju rimske objekte. za utvrde. a „ podore pojedinih zgrada a „ „ citavih naseobina , „ „ gradina „ gragjevni materijal (zidno kamenje, tesano kamenje, opeka, komadi lijepa „ arhitekturno i relijeno kamenje maltera a „ kamenje s natpisima „ miljokaze ceste a. „ gomile ravne grobove g, „ novac .......... „ kotarske megje „ rudokope i talionice. Kad pogjemo niz Sanu pocevši od njena izvora, onda vec blizu njenih vrela kod Pecke donje, koga mjesta megjutim vec nema na . našoj karti, nalazimo ovecu površinu, posutu gragjevnim materijalom j i fragmentima rimske opeke kao zasijanu. Ja na žalost još nijesam imao prilike, da taj kraj obagjem, ali mi je rimske gragjevne ostanke kod Pecke tvrdo zajamcio kafedžija iz Sipova na Plivi, koji rimsku opeku veoma dobro poznaje, jer je i u Šipovu ima množina. Tomašek1) misli, da je kod Pecke bila štacija Sarnacle, t. j. mjesto pri izvoru Sarne (Sane) uz veliku rimsku cestu od Servicije (bos. Gradiške) preko današnjeg Glamoca u Salonu. Pošto su kod Medne utvrgjeni ostanci rimske ceste, i pošto po pouzdanim vijestima, koje sam ja primio, sjeveroistocno od Medne kod HanKarantana cak ima i rimski miljokaz, to ce gore receno mnijenje izuzevši neutvrgjeno još posve ime štacije biti posve osnovano. No da li se u Pecki nije možda kakva cesta, dolazeci iz sanskog dola preko Kljuca, pridružila velikoj vojnickoj cesti ServitioSalona, to bi tek daljnim pretraživanjem sanskog dola trebalo ustanoviti, a ia sam ovdje o tome htio samo da reknem svoje mnijenje. Najbliže mjesto niz Sanu, koje nas zanima, jest kotarska varošica Kli uc sa svojom sredovjekom gradinom, u kojoj god. 1463. Turci uloviše zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševica. Ta gradina, koja danas sastoji od donjeg podora samoga grada i od okrugle kule, koja od gradskog podora stoji sjeverozapadno i znatno više na Babakajevoj stijeni, kao i podor novijeg, zapadno od sredovjeke sagragjenog i sa dvije cetverouglaste kule utvrgjenog turskog gradica, ne padaju u okvir našeg razmatranja, pa ih ja ovdje ne bih naveo, da nijesam ondje našao mnoštvo ulomaka od opeke a izmegju nje ulomaka od tipskih rimskih žmurnjaka i žljebastog crijepa, što me je uvjerilo, da je navrh brda, gdje stoji gradina, vec u rimsko doba stajala zgrada, koja, ako nije bila veca kaka utvrda, barem je mogla biti stražarnica. Ulomaka opeke ima kako na zaravanku brda duž puta, koji izmegju turskog gradica i okrugle babakajške kule vodi preko uskog grebena tog brda, tako i na jugozapadnom pristranim prema varošici, kud ih je naplavila kišnica, otjecuci sa brda. Makar da se povrh tla ne vide zidine take rimske gragjevine, opet mislim, da je ona stajala ili na onom mjestu, gdje je danas podor turskog gradica, ili kraj njega sjeverozapadno. Drugi zanimljivi objekat leži u mahali Rejzovicima velikim blizu Kljuca. Ima naime ondje na glavici osamljenog huma prehistoricka gomila od 70 koraka u opsegu pri temelju i 4m visine. Gomila je elipticna, pri vrhu 9 m duga a 3 m široka. Površina joj je pokrivena zemljom, u kojoj megjutim nijesam mogao naci ilovastih rbina ili šta slicno. Po mjesnoj tradiciji to je grob kralja Tomaševica, pa mi tacno pokazaše put, kojim su nesretnog kralja vodili sa grada, da ga onda na doticnom brdu odmah posijeku. Nad trupom, vele, da su onda nasuli grob, a glavu mu vele, da su poslali sultanu u Jajce. I ne gledeci na to, da je Tomaševic, kako je utvrgjeno, živ doveden u Jajce, nije pri kraju srednjeg vijeka sahranjivanju pod gomdama davno vec bilo ni traga, nego se iz pricanja samo to razabire, da je na poglednom mjestu postavljena, lijepa gomila narodu onoga kraja udarila u oci, pa su je kasnije s onim najznameniti