Ako smo, pri uvrštenju Bosne i Hercegovine u onu kulturnu sieru, koja je, kod uregjene uprave, i znanstvenom istraživanju u cijelom njegovome opsegu otvorena — mogli unaprijed išcekivati, da cemo na gdjekojem, narocito prirodoslovnome polju naše znanje znatno obogatiti, to moramo bogastvo ovih zemalja pogledom na istorijske i predistorijske spomenike cinjenicom obilježiti, koja nije tako sigurno na dogledu bila i koju stoga udvostrucenom radošcu pozdraviti možemo. Ova cinjenica sada vec stoji iznad svake dvojbe. Otkako je ustanovljen zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu i otkako otpoceše njegova priopcenja u ovome casopisu, te otkako se organizovaše redovita otkopavanja na predistorijskim nalazištima — postigoše se resultati, koji svakoga antropologa i arheologa nadahnuti moraju s osjecanjem najtoplije zahvalnosti prema prosvecenoj vrhovnoj upravi ovog administrativnog podrucja. Ovo custvo zahvalnosti tim je življe, kad se zna, da se one tvorevine sve bolje razvijaju, da ce se oni radovi bez prekida produžiti — tako da se perspektiva otvara, gdje ce nam BosnaHercegovina biti ne samo premcem slicnih podrucja, vec upravo kao uzor prednjaciti. Izmegju muževa, koji su se oduševljenim pristajanjem uza smjerove vlade, narocito arheološkom istraživanju zemlje posvetili, uživa ime rudarskoga satnika Radimskog vec odavna zaslužen glas, a osobito citaocima „Glasnika", kom je receni jedan od najrevnosnijih saradnika, nije potrebno napominjati, s kojom ljubavlju i predanošcu Radimsky u dokolno vrijeme predistorijska nahodišta pohagja, ispituje i opisuje. Poznato je, kako je on, po njegovim prethodnim radovima u drugim zemljama, poglavito sa ispitivanja i opisivanja halštatskih i rimskih grobnih gomila u Vizu (Wies) u Štajerskoj, kao mnogo iskusan muž za taku djelatnost posve pozvan. Rudarski satnik Radimsky odvažio se, da svoja obilata prakticna iskustva i svoje, osobito na polju austrougarske predistorije steceno teorijsko znanje u knjigu složi, koja ce za više svrha da služi. Knjiga ima naslov „Prehistoricka nalazišta, kako se pretražuju i kako se s nagjenim predmetima postupa, s osobitim obzirom na Bosnu i Hercegovinu i one krajeve u austrougarskoj monarhiji, gdje ima prehistorickih ostanaka. S jednom tablicom i 337 slika u tekstu. Izdala zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu 1891." Glavna je namjera knjizi: da svima onima, koji se u AustroUgarskoj, navlastito pak u Bosni i Hercegovini kao ljubitelji za predistoriju interesuju i koji se s njome pobliže baviti žele, pruži uputstva, koja ce im posve ukratko i pomocu mnogobrojnih snimaka iznijeti najvažnije iz te znanosti, i to koliko u cisto teorijskoj formi, toliko i u obliku prakticnih savjeta za vlastito lokalno istraživanje. Knjiga, koja je u pregjašnje doba ovoj zadaci odgovarala: Ed. I Sackena „Naputak za poznavanje neznabožackih starina"1), sada je zastarjela 1 a ni ilustracije joj nijesu tako obilate, kao u novome djelu Radimskoga. Noviji i radovi, koji istoj cijelji boce da odgovore, ili su prevec ukratko sastavljeni, kao direktora A. Fosa „Pametar, za otkopavanje i pohranjivanje starina"2 —da se ogranicavaju na druga lokalna podrucja, kao I. Rankea „Naputak pomocu klasickih primjera za antropološkopredistoricka opažanja", koji je dio „Naputka za znanstvena opažanja na putovanjima po Alpama", što ga izdaje j njemacko i austrijsko alpinsko društvo. U slicnom djelu . izašao je još prije I Virchowljev naputak za antropologiju i predistoricka ispitivanja, koji je ali tek od prilike jedan tabak zapremao a nije slika imao. Rad, kao ovaj Radimskoga, od osobite je cijene za zaposjednute pokrajine, gdje još toliko neobdjelavanih nalazišta i gdje toliko još tako reci u drijemežu boravecih sila ima, cija se rodoljubna zauzetost za najstariji kulturni perijod njihove zemlje probuditi mora, dajuci im ujedno srestvo, da svoja rekognosciranja i pribiranja strukovnjacki obavljaju i s otim zadatak zemaljskog muzeja podupiru. Djelo s toga izlazi n trojakom izdanju, naime na njemackom i bosanskom jeziku, u potonjem dvaput t. j. s obojim u zemlji uobicajenim pismenima. S ovom tako reci popularnom zadacom, nije vrijednost knjige nikako iscrpljena. Radimskoga „Prehistoricka nalazišta" bice i izvan onoga gori recenoga citalackoga kruga, u strukovnjackom svijetu, koji prve nastave o osnovama predistorije vec ne potrebuje, sa zahvalnošcu primljena. Jer knjiga sadrži nadovezi sa svakim tipskim pojavljivanjem, koje se u .njoj opisuje, sabijen pregled svega onoga, što se dosad pogledom na predistorijsko istraživanje Bosne i Hercegovine privrijedilo, te tim pruža podesnoj Sormi zamjenu za muzejski casopis „Glasnik" za one mnogobrojne osobe, koje se potonjim zarad nepoznavanja jezika ne mogu neposredno da posluže. Prema tome smijemo djelu Radimskoga i strogo znanstven znacaj da priznamo, i da izrecemo naše radovanje, što ce mnogo doprinijeti, da se predistorijskim ispitivanjima po bosanskohercegovackoj zemlji i u inozemstvu zasluženo priznanje osigura. Format, slova i papir knjige svake su hvale vrijedni, isto važi i za slike, za koje su obilato upotrebljavani klišeji iz zalihe c. kr. centralne komisije za umjetnicke i istorijske spomenike, antropološkoga društva u Becu, i „Glasnika". Pocem prikazani objekti, gotovo bez izuzetka, pod nadzorom pozvanih organa i sa svom tacnošcu crtani biše, to slike Radimskovog djela imaju preinmcstvo absolutne pouzdanosti i mogu se smatrati vrlo dobrim, poucljivim probama predistorijskoga nahod materijala. Knjiga sadrži, uz opcenit uvod koji objašnjuje predmet i nakanu autorovu (s. 1—'8), tri glavna razdjela: I. Prehistoricke perijode, II. Prehistoricki objekti, III. Postupanje s nagjenim predmetima. Prvi razdio (s. 9—72) iznosi opis razdoblja, Sto jedno drugome sljedovaše. u predpovijestnom kulturnom razvitku (starije i mlagje kamensko doba, bronzano doba, halštatski i latenski perijod); drugi se razdio (s. 73.—162.) bavi s tako zvanim realijama prapovijesti i jezgrom je djela. Ovdje pisac govori (što se sa naslovom „P