Prije nije bilo kao danas, ovliko zgoda i sedaruca sprava). Sad covjek gotovo ništa i ne radi. Slobodno može podviti noge, pa sjedit ko mali kralj i samo gledati i ceišiti (nadzirati). Samo mu se šije samo mu se tkaje, samo mu se sve radi. Er neise (ne pitaj) nikad bolje. Otprije odri na sto živih muka i belaja, ako bi ti došao zaruretal (nužda) dok nagješ. što ti treba obleti i Bunu i Bunicu (sve i svuda) i cak u devetoj mahali ako nagješ, mogao si prst u uho pa zanevenati (zapjevati). Bože moj, kad mi nešto, na uri pane, kako smo mi živjeli i otarasavali (otaljavati, podmirivati) i kirijn i mirnu (porez), krstim se i lijevom i desnom. Danas nema u "puke, a pedlja, pa hoce sto nekakvih skula i ujaurma (besposlica). A donekle varda (inacica od vala) duša je blago i imadu i pravo. Kad je Bog dao, a ljudi izmislili, a što da se tim ko može i koji je Bog dao i ne pomogne. Danas po hiljadu tovara u paprikama (fabrikama) ljudi samelju za. tini tincati cas, što bi udrio dlanom o dlan. A prije ljudi popodnevi ostani, pa žrnjaj (žrvnjati, od žrvanj), pa žrnjaj, dok prituci i prevrsti prgršt onog kukavnog žita; svaki mu se zalogaj u krv okupa. Istom samo onako, da ne zapinje u vratu, prekrupni i prebunguraj s pete na devetu, ko ni sebi ni drugom. Da nosiš ono malo žita u mlin obraz ti na tle pade, nemaš s cim ni kuda; dok ovamo, dok onamo, dok se malo prospi, dok malo ujmi (dijel mlinaru, što ujmi za svoj trud), nemaš s cim kuci. Ele uvijek u neku ruku ko s izjedinim u mlin. A nako se barem s kameni kod kuce, pa na kutnjem (kacnem) žrvnju s. rukama ono premlati i Bog te veselio. Ne zna bar niko za tvoju muku i nevolju. Tako je, i svakako tada bilo. Kad bi u nas koji od seljana imao bakreni koto, vec bi mu se icram (cast) nosio, ko Bog zna cemu. Ni po samim kasabama, vele, da nije bilo veliko gjejsija (nakita) i gjefaira (isto nakit) i marifela, a kamo li što drugo. Rijetko se je moglo, od hiljadu u jednog vidjeti sat i od prvijeh glava. Pa se i tad nekako živilo i živolazilo, ko i danas, pa šta cu ti kazivati, nekad bolje, nekad gore, danas mati sjutra macuha, ko i uvijek. Ljudi su se i tada nekako vladali, a brž (možda) i bolje nego li sad, šta ja znam. Izigji pred kucu, bilo je i takih, pa zaškilji (pogledaj) u nebo, pa ce ti sve pogoditi iz dekike (casic) u dekiku, koje doba od dana, tamam kao i bolje nego li iz sata. Nekako po zvijezdama ovdje ucepepi (proracunaj), ondje ugonjaj, pa ti pogodi vala u minutu. I najbolje pokazuju vlašici. Po njima možeš ugonetati vrijeme iz dlake u dlaku. Ima ljudi, pa ce ti sve po vlašicima na tanku tancatu vlas kazati, koliko je doba noci, koliko je prevalilo gluhijeh doba, jesu. li prvi ili koji pjevci i šta ti ja znam. Za to su ih ljudi još iz davnih davnina — što na vlas uredno i bez ikakve zabune pokazuju vrijeme vlašicima prozvali.