I.Natpis na Nekuku. Ljetos. (1891. god.) bio sam u Stocu, te sam svoje vrijeme upotrijebio, da revidiram neke natpise, koji su dosele priopceni u „Viestniku hrv. arheodogickog družtva". Tom sam se zgodom uvjerio, da se je naša epigrafika onim publikacijama slabo okoristila, pa da svaki redak tek onda može služiti, ako se isporedi s originalom. Vrlo je karakteristican primjer onaj veliki krst na Nekuku kod Stoca. Evo transkripnije dopisnika Vijesnikova (VII., str. 19.), a i prepisa sa samoga originala. Po Vitesniku: Po originalu: Po tome se razabire, da mnoge pogrješke, koje cemo naci Vijesnikovim prepisima, nije skrivio original, vec netacno prepisivaše. Primjerice u tom natpisu vec pocetak „Va ime boga Isusa grob Ivana" (pod kojim notabene ne leži Ivan, vec kako se dalje izricno kaže Radosav Valahovic), u originalu nije nesmisao, vec nešto neobicni, ali za narod znacajni usklik: „Va ime boga i svetoga Ivana!" Isto tako ne veli original, da je pokojnik legao „na svoe pleme u istoj baštini", vec naprosto „na svoj plemenitoj baštini." Najveca pogrješka pocinjena je na koncu natpisa, jer je prepisac citao brojke, gdje ih upravo nema: „a siece 1048. leto kam se Radic". Ja bih ovdje svakomu, koji se bavi našom epigrafikom, ovo preporucio: Ako nade na njemu logicki ili stilisticki nesmisao, neka uvijsk za stalno uzme, da je on krivo procitao, a natpis da je prav. Stari Bošnjaci nijesu lijepo pisali, ali su lijepo mislili. Pa onda neka se svak okani tražiti brojke. U našem slucaju ima u 19. retku doduše il, što bi znacilo 48, ali otkud hiljadarka ? Da je to uzeo na um dopisnik Vijesnikov, on bi bio jedino citao „a siece mi deto (legalo grob) kovac KriGlicv". Da je mjesto Krilica procitao Radica nije baš nesreca, ali da se natpis, koji jedva u XVI. vijek ide, smjesti u XI., to je svakako bez osnova. Pet vijekova mijenja oblik u klasickoj paleografiji znatno, a nekmo li u bosanskoj, gdje vec individualnost kovaca toliko utice na znacaj pisma. Natpis je vrlo citljiv, kamen malo obrastao bijelom mahovinom, ali kad se oko svikne na to, lako ga je citati. Pisac ili kovac ispustio je samo ovdje ili ondje koje slovo, tako u 9. retku o, u 10. n, u 13. i, docim je u 18. ono V na kraju jamacno suvišno. Ime Radic ne piše se kako „Vjestnik" hoce sa vec . posve korektno sa V. Kovac nije bio baš vješt pravopisu, te upotrebljujuci slova cešce griješi. Tako mu je u 2. retku neobicno slovo v, dvaputa piše mjesto a (u 2. i 3. redu), dvaputa i mjesto m (u 7. i 8. retku), mjesto piše u 7. retku g. i mjesto n citamo u 4. i 18. retku, a u 20. mu je ono k nekako cudno izašlo. Taj natpis znamenit je, jer njime u nizu domacih skulptora dobivamo novoga „kovaca" Krilica. Ime Valahovica ne citamo ovdje prvi put, jer ga nalazimo i kod Radimnje blizu Stoca, gdje je napisano: Vlac Vlahovic. II. Natpis na Radimnji. III. Natpis na Radimnji. IV. Natpis na Radimnji. Natpis, makar što mu pocetak zanosi na crkvenu slovjenštinu, ipak je istodoban s ostalima na Radimnji, ali ako uzmemo, da je taj Radoe bio sinovac vojvode Petra Miloradovica, utemeljitelja crkve i manastira u Žitomišljicu, lako je protumaciti tu frazu mecu inace na-rodnima. Natpis se nalazi na malome stecku jedva 90 st visokom pa makar što je na vrhu samoga stecka, još ga nije niko do sada opazio i prepisao. Sam Ašbot, koji je na strani 112. svoga djela priopcio sliku procelja tome stecku, i ne misli, da na njemu ima natpis. Reljef taj prikazuje mladica, odjevena dolamom do koljena. Lijevom se rukom podbocio, a desnu digao u vis. Pod njom uklesano je dva puta slovo k, a isto tako i pod lijevom rukom B V. Ašbot je od ta cetiri slova, kojima u ostalom ne znam znacenja samo jedno prepoznao, a ostalo drži za brojke 56—66. V. Natpis kod Hana Pobrdnice. Natpis nalazi se na krstu tik samoga puta, kojim se ide iz Stoca u Domanovice. Bio je obrašten šikarom i suviše nažazan gustom korom kreca, te ga je mado ko opazio, a procitao ga nije još niko. Ucinih, te s njega skidoše krec, ali uz svu muku nijesam ga mogao svega procitati. Eto mu faksimida onih slova, za koja ne sumnjam da sam ih dobro procitao, a što je nejasno, izostavio sam. Prve redove citao bih: ,,Ase neka se zna jere ubi Gusa . . Vrešku Borovica . . ." a u 8. i 9. retku citao bi „usekoše sinovi". VI. Natpis iz Popova polja. Natpis taj nalazi se na jednom neotesanom stupu, koji se osovio uz desnu obadu Trebinjcice jedno pb sata uz rijeku od Zavale prema Grmdanima. Narod kazuje, da je i s druge strane bio takav kamen, te da oba od davnine služe da ondašnjem narodu kazuju gaz preko rijeke. Kako je kamen krhak, orunio se mjestimice, te je mucno citati natpis. Ja sam ga ovako procitao. VII. Natpis kod Zakova (Popovo polje). Drugi natpis, koji se odnosi na rijeku Trebinjcicu nadjoh kod sela Zakova, jedno 300 m od rijeke na desnoj obali, a uklesan po tlima na stancu kamenu. Natpis je vec iz našega vijeka, vrlo rdavo pisan, puno slova fali, a priopcujem ga samo s toga, jer po njemu razabiremo, da je Trebinjcica god. 1813. tako nabujala, da je voda do onoga mjesta oko 15 m nad normalnu površinu došao. VIII. Natpis kod Srede (Visocica planina). Natpis nalazi se na krstu nešto neobicna obdika a cita se: „Ase deži napokon i Rabrenv Vukicv Dodinovicv." KRcav prepis dobio sam prije nekoliko godina od dra Veka iz Beca, koji je onuda putovao, a nedavno faksimile iz Konjica, po komu je naša slika. IX. Natpis iz Noljica. Natpis nalazi se pri dnu nešto neobicna nišana ili krsta (vidi sliku IX.) a urezan je u kamen naširoko, i dosta valjda mjesto Ð, docim zadnji znak nije nego piknja, kojom natpis pocinje i završuje. Cita se: „Ase leži Nikolavuš (?) ragolic." Uza sve to nešto je neobican, jer bi ime glasilo „Nikolavuš", mjesto lat. Šso1aiv a i prezime jedva da je bilo „Ragolic" vec prije „Dragolic". Za Nikolavuš bilo bi ime maparskog kralja Ljudevita vel. na natpisu na Drežanki analogija, koje tu glasi „Lauš" a u spomenicima cesto i „Lavuš." Kako mu drago, što je na natpisu, to