Vrste II. odjelenja hemiptera ili polukrilaca, cicade i biljni ušenci, razlikuju se od I. odjelenja, stjenica, da su prednja i stražnja krila od ravne konzistencije i da u miru vazda prileže u obliku krova. II. odjelenje polukrilaca dijeli se opet na 3 vece grupe: a) CICADE ili cvrcke, SICADINA Ð) biljne ušence, PHYTOPHTHIRES s) parasite. Prijedmet ove rasprave bice samo CICADE i biljni ušenci; parasite i to iz reda kljunaša, a i iz reda zvakaca, GYMNOGNATHAN opisacu u slijedecem clanku. a) CICADE ili cvrcci, CICADINE Ovi žive, kao i njihove larve, iskljucivo na biljkama, kojima sisaju sok. Dosad je poznato oko 3000 vrsta, od kojih veci dio živi u tropama, koje se od onih vrsta, koje žive u umjerenom pojasu, odlikuju svojom velicinom, krasotom boje i neobicnim oblikom. 1. rod: STRIDULANTIA, cvrcak. Glava normalna, ticala na celu savijena. Trome, strašljive životinje, koje se samo na podnevnoj vrucini više krecu. Svojim rilcem buše mlade ogranke drveca i sisaju iz njih sok. Sok istice još i poslije uboda, suši se na vazduhu i daje na nekojim biljkama, na pr. na crnom jasenu) t. zv. manu. Mužjaci ovoga roda razlikuju se od onijeh drugih rodova tijem, što na DONJOJ strann izmecu prsiju i zadnjice nose posebno pjevalo ili cvrcalo, s kojim mogu da proizvode veoma glasne, daleko cujne cvrcave glasove. U ženke je ova sprava kržljava; one ne cvrce. Stari Grci cije-nili su cvrcke kao pjevace, držali ih s toga u kavezima i slavili u pricama i pjesmama. Tako su se dva glazbena umjetnika Eunošus i Ariston nadmetali u svirci. U tome nadmetanju puce prvom žpca na harfi; u taj mah sleti jedan cvrcak na njegovu harfu, sjede na Sl. 1. a. cvrcak, Sl. 1.5. laria mjesto prepukle žice i svojim pjeiotpuno cvrcka. (CICADA vanjem pomože da pobjedi (TETTIGIA) takmaca. S toga je u Grka važio cvrcak sjedeci na harfi kao simbol muzike. Anakreon je cvrcku posvetio svoju 43. odu. Ksenarhos hvali samo mužjake cvrcaka, veleci: „Za srecne smatram cikade, jer imaju nijeme žene". Omir uporecuje najbolje govornike sa cvrccima. Po Aristotelu Grci su i jeli cikade i šihove larve; veli da najbolje prijaju prije nego što im pukne caura; mužjaci prijaju bolje isprva, a ženke poslije kad su pune jajašaca. Vrijeme ucaurenja cvrcaka veoma je dugo i kod jedne vrste (CICADA SEPTEMDECIM L.) traje cak 17 godnna. Od cvrcaka poznato je oko 500 vrsta, no ove vecim dijelom pripadaju tropama. U sjevernoj Jevropi i Aziji nahodi se samo izutzetno S. toggkapa. U sredšoj Jevropi S. HAEMATODES PLEBEJA I ATRA CONCIANNA u južnoj Jevropi je na domut cvrcak S. (TETTIGRIA ORNI (slika 1.)', ovaj se cesto nalazi i u Hercegovini na jasenu i orahovu drvetu. Od tropskih vrsta imade u zemaljskom muzeju mecu ostalim S. (TOSENA MELANOPTERA (slika 2.) kadifli ,crni su dvije bijele trake, gornja krila sjaje zeleno. 2. rod. Fulgorina, svijetdi cvrcci. Celo je do zacudnih oblika pretjerano. Ticala ispod ociju uvijena. To su velike, u bojama krasne, skoro iskljucivo tropske vrste. Naziv „svijetli" upravo je pogrešan. Mnoge vrste izlucuju izmecu kolutova zadnjice neko sniježnobijelo, voštano tvorivo, koje prevlaci tijelo, ili, gdje je veca množina toga tvoriva, cini u koncanim bicevima slican percin kao u lisnih ušenaca. Amo spada mecu ostalim surinamski fenjernija, Fulgora laternaria (slika 3.), s velikim kao mjehur ispupcenim celom, i jedan Poeciloptera spec.. iz Hondurasa (slika 4.) sa rožnato ispupcenim celom; potonji s lijepim kadiflicrnim, bijelo pjegavim gornjim krilima i plavetnim, na rubu crnim donjim krilima. Obadva su snimljena po primjercima, što se u zemaljskom muzeju nahode. 3. rod:, grbavi cvrcci (slike 5., 6., 7. i 5.). Vratni kolut imade osobite grbave, rožnate izraštaje. Ovi zarezšpš mogu da skacu. Takocer su mahom tropske vrete. Zemaljski muzej imade medu ostalim sa svijem zacudnu vrstu Cyphonis ornata (Slika 9.) 4. rod:, mali cvrcci. Malenše, mahom neznatne, vrlo živahne vrste, koje veoma mogu da skacu; cesto se nahode na svakakvoj šikari, bilju i cvijecu, na livadama i t. d. Amo spadaju poznate pjenuše, Arcgorcoga, cije se larve na biljkama opkole gustom, slinavom pjenom, koja kao mjehurici izlazi iz zadnjice („kukavicja pjena")Aphrophora spumaria L, A. salicis. (lacrimans Ev.) i dr.; potonji cesto. Vrlo cesto na Salix vrstama (vrbama), kojima ponekad sve grane pokrivaju. Najveca srednjojevropska vrsta, koja živi na hrastovima i bukvama, to je ušni cvrcak, ledra aurita L (slika 10.), zelenosiv, 14 mm dug, vratni kolut ima na svakoj strani po jedan ušnato ispupcen nastavak. Dalje: krvavopjegavi ceoni cvrcak. SEROCOPIS SANQUINOLENTA, crn sa kao krv crvenijem pjegama. b) Biljni ušenci, RHYTOPHTHIRES Malešni, mekani, malo konsistentni, slabašni polukrilci. Mahom žive na biljkama, sisajuci svoju hranu iz najraznijih dijelova biljaka; žive koje pojedince na njima, koje u koloniJama, Sjedeci na gusto po njima. Mnogi proizvedu svojim ubodima zacudne micine i deformacije na ubodenim mjestima, neki mogu suviše znatno da unazade rastenje biljaka, cak i da je unište, kao na pr. ušenac vinove loze. Poneki, kao na pr. majušne lisne buhe „RSYLLODES" (valja ih razlikovati od onih zemnih ili lisnih buha „ NALTICIDES" iz reda zareznika, koje imaju usne sprave za griženje i tvrdo pokrilje) mogu izvanredno da skacu. Dijele se na dvije grupe: 1. Pravi crvci, Sossgpa. Amo spada kermes crvac, Lecanium ilicis. ŽIVI na šikarastom hrastu,Quercus coccifera u južnoj Jevropi, osobito u grckom Arhipelu. Koncem maja, pošto su ženke dostigle vrhunac svojega rastenja u velicini graška i vec legle jaja, te kao mrtve ljuske leže nad njima, onda ih sabiraju cobani, djeca i žene, koji narocito poradi toga puste da im nokti dugo izrastu, te dolaze kao kermeszrna (Alkermes) kao bojilo u trgovinu. Narocito se upotrebljavaju o Vaskrsu za bojenje crvenih jaja, a i za bojenje hraniva kao nevino bojilo. Ko je vješt u tome, sabere na dan do dvije funte. Najcuveniji je od ovijeh crvaca Scssus sacti koji izvorno živi u Meksiku na širokom ckalju (Opuntia coccinellifera) ondje