Nedaleko od tornja Sv. Luke a tik drevne kule jajacke otvorio se u samoj stijeni ulaz u jednu od najzanimljivijih gragjevina bosanskih. Kada sigješ niz dvije tri stepenice, otvara ti se put na mala gvozdena vrata u tijesno predvorje podzemnoga hrama, a na druga vrata uci ceš u samu zgradu. Cijeli hram istesan je golemom mukom iz žive stijene. Obicaj prozvao je tu zgradu katakombama, a i mi cemo taj naziv prisvojiti, makar da se s katakombama samo u tome slaže što su i ove iz stijene istesane. Skoro sve poznate katakombe Rima, Napulja i t. d. tek su mreža tijesnih, zamršenih, razgranjenih, katkada i na duljinu od više kilometara raširenih hodnika, koji se samo mjestimice proširiše u pomanje odaje, dok nam katakomba u Jajcu predstavlja cijelu jedinstvenu arhitektonicku zgradu hram, sa svim sastavinama, te u tome nalici na stare indijske hramove, koji su dakako mnogo gorostasnije istesani iz žive stijene. Zanimljivo je kod te zgrade, u koju se jamacno silno muke i rada potrošilo, da joj u starim povjesnim spomenicima nema nigdje traga ni spomena, a tradicija o postanju te gorostasne gradnje posve se vremenom izgubila. Potonji pisci, koji spominju taj spomenik, ne umiju da mu ustanove pocetak, a i dosele još se nitko nije našao, koji bi ga potanko opisao. Dr. Hornes (Alterthumer der Hercegovina II.) katakombe samo u nekoliko rijeci opisuje a svom opisu dodaje dvije vrlo naivne slicice, koje sve drugo prikazuju, samo ne katakombe, a i Asboth (Bosnien und die Hercegovina) zadovoljio se time, što im je nekoliko redaka namijenio, te ih opet Hornesovim slikama ilustrovao. Ni jedan ni drugi, a ni prijašnji pisci ne umiju o njima ništa da iznesu, do romanticnih prica. Asbot još je u svojem djelu donio i sliku grba, što je usjecen nad jednim sada zazidanim vratima u jajackom gradu. Ovaj grb prikazuje nam slika 1. Razgledamo li potanko ovu gradnju, opet ne cemo naci pouzdanih podataka, da je pripišemo ovoj ili onoj umjetnickoj epohi, pa da joj vrijeme postanja bar približno odredimo. Najveca neprilika bice nam u tom poslu ta, što nigdje nema traga gragjevnim ornamentima i drugim potankostima, kao što su kapiteli, stupovi, profili i t. d. Osvrnemo li se opet na samu osnovu i pojedine joj dijelove, naci cemo mnogo nesuglasja. Jedno je vec to, što je taj hram istesan u stijeni, te time sjeca na prva stoljeca kršcanstva, gdje se je ovo i pod zemlju krilo, da se ukloni progonstvima. Cijela osnova zgrade, njena razdioba, a osobito cinjenica, da se pod njom nalazi još druga manja kripta ponukala bi nas opet, da je pripišemo romanskomu stilu, dakle pocetku srednjega vijeka, ali cemo opet u svodovlju naci oblika cisto gotskih, koji jamacno tek pod kraj srednjeg vijeka ugjoše u obicaj. U ostalom ti gotski oblici u šiljak svedeni svodovi, u ovom nam slucaju ne bi ni bili pouzdanim pomagalom s razloga, što oblik šiljatog luka nije noviji, vec vrlo star, pace stariji od obloga, jer ga nalazimo vec na starim babilonskim gragjevinama a i u promijenjenom obliku u Mikeni. Samo konstrukcija toga šiljatoga luka, kako je nalazimo na gotskim gragjevnim spomenicima, izum je i znacajno obilježje tog stila, a u našem slucaju ne možemo obliki konstrukciju ni razdvojiti. O potonjoj ne može biti ni govora, jer svodovlje nije zidano, u njemu nije naslagan pravilnim redom kamen na kamenu, vec je sve istesano iz jedne goleme stijene. Mene bi ipak pravilnost tili lukova i svjesna im primjena prinukala na mnijenje, da se taj oblik osniva na oduljoj gragjevnoj tradiciji. Ta neizvjesnost i nestašica svakog pismenog spomenika bijaše razlogom, da se do sada niko nije usudio da izvjesno sudi o postanju te zgrade, a i ja sam, makar da sam cešce imao prilike potanko razgledati je, nijesam do nedavno znao, što da o tome sudim. U predvorju, tik do ulaza u sam hram nalazi se doduše s lijeve i desne strane vrata u stijeni nešto poduboko uklesano, ali niko nije razabrao, što je to. Nagagjalo se ovo i ono, ali sve neizvjesno. Zimus imao sam opet prilike da razgledam katakombe, a gospodin mi predstojnik Windakiewicz rece, da misli, daje u onim klesarijama s desne strane vrata ugledao mac. Pogjosmo zajedno onamo, te se uvjerih, da je tome tako, ali da to nije sve, vec da je još više toga zalijepljeno krecom, koji se vremenom nadimio, te pocrnio kao i sama stijena. Bijaše nam sada prva briga, da se taj krec skine i domala je posao u toliko uspio, da smo razabrali cijelu tek u crtežima na duboko urezanu kompoziciju. Tik do vrata stajao covjek, noge mu utonule u zemlju. U desnici mu koplje, a u ljevici balcak golemoga maca. Do njega na lijevo; bijaše heraldicka slika. Golema kaciga (šljem) po obliku iz konca XIV. i prve polovine XV. vijeka, na tjemenu joj štit, sa koga se spuštaše niz zatiok kacige odjeca (Wappenmantel) a po vrh štita nalazi se ruka, držeci golemi mac. Kroz cijelu tu kompoziciju prodrla je stanac poširoka pukotina, koja bijaše, kako po nekim ostancima razabrasmo, zazidana kamenom i krecom. Taj grb drugo to nije — bijaše klesar tek zapoceo. Oznacio je tek konture (crteže), pa je stao prije nego li ga plasticno izradi, dubiti dno, a u tome morao je posao prekinuti. Priložene slike 2. i 3. prikazuju nam grb, kako ga je kipareva ruka nedovršena ostavila, i kako je po svoj prilici imao izgledati dovršen. Nastaje sada pitanje, ciji je to grb. I jedini velikaš, koji je u bosanskoj povijesti imao veliku rijec i koji je na grbu nosio ruku s macem, bijaše veliki vojvoda bosanski a herceg spljetski, Hrvoja. Njegov grb, kako ga nalazimo na njegovim novcima — prikazuje slicica 4. Ako ce tu citatelj naci nešto drugi red, naime kacigu na štitu, neka mu to ne smeta, jer cemo baš u vrijeme, kada je Hrvoja živio, naci vrlo mnogo grbova, u kojima je štit poviš kacige namješten. Na našem grbu nema u štitu heraldickih znakova za to, što je kipar posao prekinuo, prije nego je to oznacio, ali gdje nam je glavna cest grba, ruka s macem tako jasna, možemo mirne ause i onu pruticu sa tri ljiljana, a gore i dolje krst, smjestiti u štit. U ostalom i tome