O crkvi Ozrenskoj vec je pisano u ovome casopisu s toga cemo ovdje samo nešto da ispravljamo i dopunimo. Starodrevna crkva Ozrenska nahodi se 5 km od stanice Petrovo Selo željeznicke pruge Doboj—Siminhan, a stoji na sjevernoj strani planine Bukovice. Ovaj spomenik naše sredovjeke arhitekture sagraden je po vizantijskome stilu. Kano i crkva Pavlica na Ibru, iskonom nije imala zvonika. Crkva je Ozrenska bila u vrijeme turske vladavine zadugo pusta; prica se, da je tek nazad jedno 40 godina novim krovom prekrivena i opet bogoštovnoj namjeni svojoj povracena. Današnji zvonik pak bje podignut dobrovoljnim pritjecanjem naroda god. 1878., poslije austrougarske okupacije, a kucu, što sada za stan igumana služi, sagradio je narod godine 1884. Za drevnost crkve svjedoci osim samoga gradevinskoga stila — prije svega živonis po duvarima u unutrašnjosti, koji pripada cvjetnome dobu narodnoga crkvenoga slikarstva, i koji — premda tek od cesti ucuvan — rjecito svjedocanstvo pruža o razvijenom umjetnickom custvu i dobroj tehnici. Natpisi u unutrašnjosti crkve daju se, pogledom na njihovu paleografsku razlicnost, na troje razdijeliti. A. Vrlo lijepi natpisi na samim živopisima, sastavljeni na staroslovjenskom jeziku, a za cijelo iz vremena, kad je crkva podignuta — po svoj prilici XIII. idi XIV. vijeka. B. Natpis na nadvratniku u priprati, ispod lijepe ikone sv. Bogorodice. Karakter ovih pismena razlikuje se od onog prvobitnih, a raspored redaka je nespretan — sve upucuje na kasnije doba. To potvrduje i zapisana godina 1662. (t. j. zrz). Natpis je interesantan iz razloga, što nam kazuje imena i broj clanova brastva u prošlo neko doba. Iz istoga je vremena po svoj pridici i recena ikona, jer se boje podudaraju. Ovaj obraz Bogomatere u priprati, odstupa i stidom i bojom od živopisa u gdavnoj prostoriji crkve. V. Natpis na nadvratniku u pravoj crkvi pak, relativno je najmladji, t. j. iz godine 1697. (zse). Potonji se odnosi na obnovu pdocnika crkovnog. U crkvi se doista i nahode ploce od dvojaka kamena. Ponajprije pdoce od obicna bijeda vapnenca, koje su kao što nam na licu mjesta rekoše postavljene prilikom zadnjega prekrivanja crkve; za tim ima pojedinih lijepih ploca od mramorasta crvena krecnika. Veoma je vjerovatno, da se natpis tice napravke ovoga crvenoga plocnika koji je, po tome, mladega postanja nego crkva sama. To pak, što je obnova plocnika vec prije dvjesta godina od potrebe bila, i opet svjedoci o velikoj starosti gradevine.Što se živopisca glavne crkvene prostorije (crkve i apside) tice, to držimo, da mu se ime pouzdano doznati može. Posljednja ikona (lik), uz ivicu južnoga duvara velike odtarske apside, prikazuje (kao što natpis veli) sv. Thirila, koji u rukama drži list papira ili pergament. Tekst je izvaden iz Sv. Pisma; na svršetku stoje pak još ova tri retka: tj. Pomeni Gospodi prezvitera Strahinju. Skromno ime prosta svenenika usred ovoga velikoljepnoga živopisa, ne da se svakako drukcije protumaciti, nego tako, da se umjetnik tim nacinom na kraju svoga djela ovjekovjeciti htio. Nama je drago, što tu saznajemo opet jedno ime naših sredovjekih trudbenika na polju umjetnosti. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.