Na njivi bega Siprage u mjestu Šipragi kotara kotorvaroškog stajala je uz desnu obalu gornje Vrbanje, jugozapadno i sasvim blizu džamije toga sela okruglasta humka, koju su zvali „Crkvinom", i koju su žitelji onoga kraja smatrali podorom nekadašnje crkve, pa su joj od vajkada iskazivali neko misticko poštovanje. Tako mi pripovjediše, da je nedavno neki seljak svog bolesnog konja, koji vec od dužeg vremena nije mogao vodu puštati, po savjetu hodže tri puta htio oko Crkvine da povede; ali vec pri drugome ophodu bio je konj izlijecen. Prigodom neke novogradnje, koja se je izvela u okolici, izvadiše iz recene humke godine 1890. razlicito tesano kamenje, koje vapnenca, koje sedre. To je u oci udarilo kotarskom predstojniku u KotorVarošu, gosp. barunu Schweigeru, te on obustavi dalje vagjenje kamena sa onog mjesta i pod sopstvenom upravom otpoce otkopavati u onoj humci zasuti podor. Kada sam u proljece 1891. ja pohodio ono mjesto, vec je gosp. barun Schweiger bio otkopao sav spoljašni zid i jedan dio nutarnjih zidova zgrade. Pošto pri tome raskopavanju ništa nije nagjeno, a nutrinja zgrade kopanjem blaga za prijašnjih vremena vrlo razrovana bijaše, odlucismo, da cemo, otkopavši posvema nutarnje zidove, samo još rašcistiti nutarnji prostor okrugle apside. Za vrijeme toga posla obišao sam najbližu okolinu Crkvine i našao, da je njiva bega Siprage u prostoru od 1 ha sasvim zasuta komadima rimske opeke, te mi tom prilikom rekoše, da se ovuda pri oranju mjestimice nailazi na zidane temelje. Po tome mora da je u Sipragi bila cijela naseobina rimska. Zgrada u Crkvini, kojoj tlocrt prikazuje slika 2., cini pravokutnik od 18*42 TO dužine i 14*2 m širine, kome stranice gotovo pokazuju cetiri strane svijeta. Zgrada je sastojala od tri prostorije, te je s polja imala dva ulaza a i b na južnoj strani, od kojih je jedan vodio u predvorje A, a drugi u glavni prostor B. Predvorje A prostiralo se cijelom širinom zgrade, a bila mu je nutarnja dužina 13*9 m, a širina 4*09m. Glavni prostor B imao je nutarnju širinu od 83 m, i duljinu od 12*38 TO. Na istocnoj strani završio se posve okruglom apsidom D, tako da mu je ukupna duljina dosegla 15*90 m. Glavnog prostora napokon hvatao se na sjevernoj strani sporedni prostor koji je imao nutarnju širinu od 3*95 m i nutarnju dužinu od 12*38 M. Iz predvorja A vodila su vrata c, široka 1*90 m u glavni prostor B, a vrata d široka 1*2 m u sporedni prostor C. Vjerojatno je, da je i sporedni prostor C vratima bio spojen s glavnim prostorom B, koja su mogla biti kod e, ali je na tome mjestu zid, koji je te prostorije dijelio, prijašnjim kopanjem do temelja razoren, kao i jugozapadni rogalj zgrade. Glavni i nutarnji zidovi jednako su debeli i to 65 cm, a sastoje od lomljenog kamena, u koji su u ddnjim dijelovima zamiješani i šuljevi, što ih je dovaljala Vrbanja. Lijep je veoma cvrst, kameccima izmiješan, ali nema u njega primiješanih komadica opeke, kakvi su vrlo cesti pri rimskim gragjevinama. Po vratnicama i oko prozora bio je zid obložen vapnenom sedrom, koje na nekom .obronku u blizini ima mnoštvo. Ima i kvadraticne cigle razlicite velicine u ruševini, i ako ne baš mnogo, pa ce biti, da je bila uzidana po višim mjestima zida, koji se je do sada održao do 1 i 1*3 m visine iznad tla, pošto za taracanje poda nije služila. S polja nema na zidovima traga, da su kada bili ožbukani, iznutra pak našlo se pri dnu zidova dosta komada lijepa, ali samo bijelog. Sve su prostorije te zgrade popogjene cvrstim lijepom, pod kojim je šljunak i primiješano u njemu sitnije kamenje. Krovnog crijepa, i to kako žmurnjaka, tako i žljebastog ceremita nagjena je u ruševini množina, te po tome mora da je ta zgrada bila pokrita crijepom. Vrijedno bi nadalje bilo spomenuti, da je ulaz u apsidu preprijecen lijepo izragjenom kamenitom stepenicom, uzidanom u pod, a uz nutarnji zid da je oko apside tekla neka vrsta kamenite klupe od 60 cm visine i 34 cm širine. U unutrašnjem jugoistocnom uglu predvorja A pri tacki h nagjeno je nadalje mnogo ulomaka od rimskih ogrjevnih cijevi i komada drvenog uglja, te po tome slijedi, da se ovdje ložilo radi ogrjeva, ali se nije moglo pronaci, kuda se prostiralo to loženje. Osim spomenutog vec gragjevnog materijala našlo se pri kopanju 7 jakih željeznih cavala s glavicom, savijenom poput kvake, od 11 do 29 cm dužine, komada željezne troske, komadic suzne bocice od stakla, koje je veoma iriziralo i dva žrvnja od bjelutkovog kršnika. Jedan je od žrvnjeva donjak, debeo 25 cm, a drugi gornjak debeo 34 cm. Ali najzanimljiviji je predmet nagjen u apsidi na mjestu i. . To je konzola (nosac, babac, strcun = Kragstein) od mekog vapnenog lapora, koji je na samom podu apside ležao razlupan i na 1 m od prilike ruševinom zasut. Slika 2. prikazuje oblik i ornamentiku toga kamena. Potonja na celu cini krst, a na protivnoj strani šestotraku rozetu, okvirenu kružnicom, a tako je izvedena, da su konture u kamen urezane. Meni nijesu poznati oblici krsta, kako su upotrebljavani za prvih vijekova kršcanstva, a i ovdje nemam prilike, da se o tome uputim, pa da onda po obliku krsta prosudim starost toga kamena. Nego sam pred više godina u groblju kod Orlica blizu Nove Novalje na ostrvu Pagu u Dalmaciji, gdje je bilo pristanište rimskog brodovlja, vidio više nadgrobnih ploca bez natpisa, ali s ornamentima, koji su po jednakoj maniri, t. j. prostim urezivanjem konture u kamen izvedeni. Ove nadgrobne ploce kod Nove Novalje smatraju nadgrobnim spomenicima, koji potjecu od rimskih vojnika kršcanske vjere. Ne misleci u tom pravcu ništa stalno da tvrdim, ja bih po jednakoj maniri, kakom je obragjen naš kamen, izrekao mnijenje, da on potjece iz kasnijeg doba careva. Još bi valjalo napomenuti, da je uz istocni spoljašni zid, i to blizu jugoistocnog ugla za 1 m po prilici niže od naljevenog lijepom poda nagjen kostur, koji s glavom na sjevernoj strani, ležaše pružen od sjevera k jugu, ali bijaše u veoma trošnom stanju i ne imaše nikakog priloga. Po upotrijebljenom gragjevnom materijalu, narocito po tipicno