Priopcujem dva zanimljiva naLaza iz prehistorickog doba, što su našemu muzeju u zadnje vrijeme stigla. Jedno je sjekira od bronca, nadena prošle jeseni blizu Sarajeva, što ju je darovao muzeju gosp. savjetnik i vl. povjerenik dr. Lotar vitez Berks, a drugo je nalaz iz bakrenog doba, napak i dlijeto iz tešanjskog kotara, koje je darovao tamošnji veleposjednik Fehim beg Smailbegovic. Ova dva zadnja komada bijahu: nadžak sa dvije unakrst postavljene oštrice, od koje je jedna okrhana, i dlijeto. Kao svi bakreni predmeti kovani su, a ne ljeveni, a osobito nadžak izraden je i izgladen velikom pomnjom. Oba ta komada predocuju naše slike, a evo im još i mjere: Napak (slika 1.): Duljina nadžaku, kako je okrhan jest 20"7 cm, a dok je bio citav, bila mu je oko 26 cm, širina na oštrici 51cm, na srijedi 55 cm, a debljina na srijedi o cm. Težina 1320 gr. Dlijeto (slika 2.): Duljina 18%», širina oštrice 5*0 cm, debljina na vrhu 1*7 X 2*7 cm. Težina 800 gr. Oba su komada zanimljivi ostanci iz takozvanog bakrenog doba,») komu je znanost odredila u nizu kulturnog razvitka mjesto tik za neolitickom a pred broncanom dobom, a šteta je, što se ni u tom slucaju, kao u vecine ostadih nahodaja iz tog doba nije moglo ustanoviti za stalno mjesto i prilike kako su nadeni. Nama se valja zadovoljiti cinjenicom, da su nadeni lane u tešanskom kotaru, kada se gradila cesta iz Doboja u Banjuluku. Ovo nije dosada jedini te ruke nadaz u Bosni. U Orašju kod Tolise nadeno je više takih predmeta, od kojih je 5 komada došlo u zagrebacki muzej. Tu je jedan mlat ili sjekira posve slicna našemu nanaku, duga 15 cm, i cetiri ddijeta duga 15,15 16cm. III. Ljubic priopcio ih je u svom popisu arkeol. odjelenja nar. muzeja u Zagrebu, te su mu se potkrale dvije pogrješke: jedna je, što veli, da su ti predmeti od mjedi a ne od bakra, druga, što navodi, da su zajedno sa drugih 10 predmeta, koji su od bronca, nadeni u mogili. Koliko su god dosada nadeti bakreni predmeti ispitani, a Pulski i Muh ucinili su to vrdo pomno, do sada nije ni jedan poznat, koji bi se našao u gromili (ili mogili), to jest u grobnici, vec su svi slucajno nadeni. Vec nam to ne da pravo vjerovati, da je baš tih pet komada uz 10 kom. iz doba bronca nadeno u gromili. U ostalom navodi se medu tim predmetima još i jedna fibula predmet, koji se do sada takoder nije našao u doba bakreno. Sva je prilika, da su ti predmeti nadeni u Orašju, ali ne na jednom mjestu, a onih 5 bakrenih svakako nijesu iz gromile. I u susjednim zemljama našlo se dosta slicnih starina. U „ Starinaru " priopcen je nedavno cijeli niz bakrenih predmeta, od kojih nam valja spomenuti 10 komada napaka, nadenih na raznim mjestima Srbije, kod Jelašnice, Ripnja i Bora i tri dlijeta, nadena na ušcu Kodubara. Jedan od spomenutih nadžaka priopcen je i u slici, te je posve slican našemu i skoro isto tolik. Vrlo nesto nalaze se slicne starine u Hrvatskoj a u novije doba nadeno ih je kod Grahovišta, Ritinske, Prstanka i dr., dok su iz Dalmacije poznati iz Spice (Lastve), Budve i Muca. Sva ta nalazišta, a i naša bosanska, tek oznacuju južne ogranke kulture, kojoj je bilo središte Ugarska. Drugi nalaz, spomenuta sjekira od bronca, obreten je tik Sarajeva na Debelom brdu, gdje se nadazi gradski kamenolom, a nadoše ga radnici lomeci put za plaz. Gosp. savjetnik vitez Verks, imao je dobrotu odmah mi spomenuti o tome nalazu, te sam sa nadmjernikom g. Sokalom izašao na nalazište. No tu nigdje ne bijaše ni traga starom grobištu ili drugoj ostavi, te nam je valjalo zakljuciti, da je taj predmet ondje izgubljen ostao na stijeni, pa ga vremenom zemlja zasula. Vrlo je zanimljivo tom zgodom primijetiti, da se Debelo brdo nalazi tik do poznate prehistoricke naseobine na Zlatištu više Sobunara, pa da se na njemu nalaze ostatke prehistoricke naseobine. Nema dakle sumnje, da je taj nalaz u savezu s tom naseobinom. Sama sjekira (slika 3.) je velika, lijepo ljevena i slicna je našim modernim. Duljina joj je 20*7 cm, širina na ponešto okrhanoj ošt 9*5, odnosno 10 cm, na sapu 5*5 cm. Sap je ovalno probušen, a na vrhu se svršava bridom. Težina 1200 gr. Taj oblik (sravni sliku) prikazuje nam po Osbornu tipicnu vrstu sjekire, koja se do sada nalazila ponajviše u italskim nalazištima iz mladeg doba bronca, u Siciliji, Napulju, Pijemontu, Genovi i u Grckoj, a on je taj oblik s tog razloga prozvao i italskim tipom. Komad iz Genove, što ga je u svom djelu kao karakteristican primjerak u slici priopcio, posve je jednak našemu. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su: Slike (Nadžak, Dlijeto); fusnote.