Neumitna smrt otrgla je iz kruga suradnika bosansko-hercegovackog zemaljskog muzeja ova dva neumorna i vjerna poslenika na polju muzejskog istraživanja. U dr Juliju Makancu izgubismo jednog od najvjernijih prijatelja muzeja. Ustanovljenje muzejskog društva za Bosnu i Hercegovinu u 1885. g., kojemu bješe zadatak, da pripravlja gradivo za kasnije oživotvorenje zemaljskog muzeja, spada u glavne zasluge dra Makanca. Kano potpredsjednik ovog društva, pokojnik je ulagao svoje opširno znanje, svoju poznatu energiju i mnoga licna poznanstva u zemlji, da privede društvu novih clanova i da pribavi muzejskim zbirkama one arheološke objekte, koji se vec u zemlji nalažahu. Njegovom neumornom nastojanju valja dakle poglavito zahvaliti, što je muzejsko društvo u 1888. godini moglo predati tada osnovanom zemaljskom muzeju obilnu zbirku starina iz predistorijskog, rimskog i srednjovjekovnog doba. No dr. Makanec je i dalje potpomagao djelovanje muzeja; o svom trošku ucestvovao je pri iskopavanjima u Sretešu i Caricima, razgledao, je ponovno radove na predistorijskom groblju na Glasnicu i poduzimao razne ekskurzije zarad ispitivanja arheoloških nalazišta. Ovoga covjeka, od cije osvjedocene snage mogaše muzej s pravom da se još mnogom nada, snašla je u julu 1891. iznenadna smrt daleko od domovine i porodice svoje, pošto je, — istom 36 godina star — pošao na daleki put u Džiddu na Crvenom moru, da kao lijecnik prati hadžije iz Bosne i Hercegovine na povratku njihovu iz Meke. Ondje u Džiddi pokosila ga je tifozna groznica poslije kratkog bolovanja. U analima našeg zemaljskog muzeja vazda ce se s poštovanjem spominjati ime dra Julija Makanca. Slava mu! Ljudevit Pogatschnig, rudarski meštar društva „Bosnia" u Srebrenici otet je isto tako iznenadno 14. februara o. g. iz naše sredine. Prava sreca bješe, da je Pogatschnig 1881. godine pri otkopavanju starog srebrenog majdana na Kvarcu bio pozvan u Srebrenicu, da otvori ovaj starodrevni majdan, kojim je — sa kratkim prekidanjem u proljecu 1883. — do svoje smrti svojim savršenim strucnim znanjem upravljao. Godine 1883. našao je Pogatschnig prigodom premjeravan ja u Gradini dva, a god. 1884. opet dva važna kamena s rimskim natpisima. Ušljed njegovog doticnog izvještaja povjerila je „Bosnia" u proljecu 1885. pokojniku neka prekopava ondje, te su tada otkrivene zidine kurije i osim manjih nalazaka dobivena su još dva rimska kamena s natpisima. Kad je za tijem god. 1890. i 1891. naredila zemaljska vlada dalje kopanje u Gradini, opet bješe uprava tijem poslom Pogatschnigu povjerena. On je oko ove povjerene mu zadace nastojavao neumornim trudom i velikom brigom, pa je u tome potpuno otkrio kuriju grada s uzgrednim zgradama kao i javna kupališta, pri cemu su opet dobiveni veoma zanimljivi nalasci i izvan svake sumnje utvrgjeno dojako sasvim nepoznato ime rimskog grada Domavije. . Tacnim snimanjem otkrivenih zgrada i nagjenih razvalina dokazao je ujedno i znameniti prostor Domavije. Pri svemu tome, što naš prijatelj nije bio srecan, da dovrši otpoceto djelo, ipak ce ime Pogatschnigovo sa daljim otkrivenjem Domavije isto tako biti skopcano, kao što je u otkrivenju starog majdana na Kvarcu za vazda osigurao sebi casnu uspomenu. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne je fusnota.