„Kozi-grad" znamenita je gradina po narodnom pricanju, te se nahodi na jednoj glavici istoga imena, dva sahata jugo-zapadno od varoši Fojnice. Kreneš li iz Fojnice zapadno uz brdo, zvano „križ", doci ceš, penjuci se mucnom stazom za jedan sahat uz to brdo, na vrelo, koje se zove „Veselica". Otalen iduci jedan kilometar puta starom kaldrmom, koja vodi na planinu Zec, naici ceš na jednu malu stazicu s lijeve strane puta. Iduci tom mucnom stazom za jedan sahat prijeko k jugu, doci ceš na glavicu „Kozo", na kojoj se je nekada grad širio, a sada se vide samo razvaline. S jugo-zapadne strane uprav pod gradom nahodi se jedna provalija, koju narod naziva tavnicom. Kada covjek dobro razmotri, prije bi rekao, da je ovo bila catrnja, u koju je voda za grad dovodena. Ovo bi još i to dokazivalo, što se i sada iznad grada nahodi „jažva", kudijen je voda u grad dovodena. S istocne strane spram sela Bistrice ocuvalo se još do danas nešto zida. Zid je na tome mjestu veoma debeo i ocuvan u visinu do jedno dva metra. Kroza zid se vide rupe u jednom pravcu i jednakom razmaku jedna od druge. Ove su rupe dosta malene: jedva da bi se djetinja ruka mogla uvuci. Narod ove rupe zove „puškaricama", biva kud se pucalo na neprijatelje; no ja bih rekao, da su u ovijem rupama bile gvozdene grede, koje su zidove grada vezale, i to tim prije, što su sve rupe u jednom pravcu po zidu, a kroza zid su istosmjerne. Zid je zidan krecom i sitnijem Finijem pijeskom. Sjevero-istocno od grada spušta se niz jednu liticu bedem, doneklen zidan krecom, a dalje suhozidom. Na nastavku suhozida nahodi se jedan zapodak. Na ovome zapotku imade jedan mali prostor obzidan i šcemeren. Prostor je do dva metra dugacak, manje od metra široki sada do jedan metar dubok. Narod pripovijeda, da su ovdje bila tajna vrata od grada. Jugozapadno, gdje su od prilike vrata bila, imade na jednoj litici natpis bosancicom. Natpis je vrlo kratak i pocinje sa: „Se pisa" a ostalo je necitljivo. Iz natpisa se može vidjeti, da nije vještom rukom pisan. Po svoj ce prilici biti iz poznijeg vremena nego grad sam. Iznad grada na jedno sto koraka imade jedna njivetina, na kojoj bi se moglo od prilike usijati do 300 oka bijeloga žita. Krajem ove njive ima prokop. Narod prica, da je ovijem prokopom voda u grad dovodena. Pripovijeda se, da su Turci ovaj grad najposlije osvojili i da je ispred njih potonja bosanska kraljica pobjegla otalen. Turci opkole grad, ali mu radi tvrde ne mognu za dugo vremena ništa uciniti. Pošto su se na sve nacine uzalud mucili, reki ce im jedna baba: „Zatvorite konja pastuha, pa mu ne dajte za tri dana vode, a onda ga puštajte i dobro gledajte, gdje ce zakopati nogom! Ondje kopajte, pa cete naci vodu što ide u grad, pa im je presijecite! Kad vodu preeijecete, grad ce se predati". Tako oni i urade. Kada u gradu nestane vode, naredi kraljica, te konje potkuju naopako, natovari blago i notnjo pobjegne. Pripovijedaju, da je pri toj prilici ubila kraljica sa „Kozigrada" iz topa turskoga zapovjednika spram sebe u Ostrožnici, 4 sata daleko. Kada zapovjednika svukoše, da ga okupaju, vidješe, da je žensko. (Vidi clanak u „Glasniku" od 1890. god. ,Grob gazidjevojke!") Spuštajuci se od „Kozigrada" za jedno po sahata istocno kroz jednu tvrdu lit, doce se na jednu glavicu, koja je kao i ona od „Kozigrada" i ostale glavice svuda do pod grad šumom obrasla. Po ovoj se glavici nalazi preko hiljadu omecina razne velicine. Valjda je tu bila varoš. Kao cudo udara ti u oko ovoliki skup omedina na jednom mjestu i da su sve suhozidom zidane. Narod pripovijeda, da su sve preko jedne zime nacinjene, kad je bio oko grada nekakav zbjeg od neprijatelja. Spram „Kozigrada" u daljini od 3 sahata puta nahodi se u gvoždanskom džematu više sela Božica jedna velika glavica, koju narod zove „Zvonigrad". „Zvonigrad" se je održao samo u prici, jer na samoj glavici nema nikakvijeh razvalina, niti ih je — kako mi se cini — kada bilo. O „Zvonigradu" pripovijeda narod ovo. Na „Zvonigradu" živio je nekakav valjan težak Božo, po kome se selo nazvalo Božici. Ispod „Zvonigrada" ima veoma plodna zemlja, te je nju taj Božo obradivao i tako gradanima „Kozigrada" hranu pribavljao. Na „Zvonigradu" bio je nacinjen zvonik i na njemu veliko zvono. Za to je zvono bila svezana žica, koja je vodila na „Kozigrad". Kad bi u „Bozigradu" nestalo hrane, potegnuli bi samo za onu žicu, a težak Božo, cim bi cuo zvono, odmah bi hranu nosio. Jedne godine ne urodi ljetina ovome težaku, te se on uputi kralju na. „Kozigrad" da mu zajmi novaca, da nabavi hrane. Kralj mu odbi molbu, ali on zamoli i po drugi i treci put, no svaki put prode kao i prvi put. Težak uzdahnu, pa ce reci kralju. „Doci ce vrijeme, kad ceš davati za tovar moga klaka tovar para, a ni onda ti dati ne cu"; te se ko jadan ko žalostan vrati svojoj kuci, obori zvonik, presijece žicu i svaku svezu sa „Kozigradom". Taj težak ostane nekako živ do ljeta, dok mu prispije ljetina. Za kratko vrijeme iza toga opkoli nekakav neprijatelj grad, te u njemu nestane hrane. Sad se kralj sjeti težaka i njegove prijetnje, pa natovari tovar blaga i posla mu ga, da mu pošalje tovar žita, ali težak ne htjede na to ni pogledati. Kralj je imao u Prozoru nekakva pobratima, koji se bješe tada namjerio u „Kozigradu", te ga zamoli i posla težaku, ne bi li on kurtarisao makar tovar žita, da ne umre od gladi. Ovaj pobratim ode težaku, a ovaj ne znajuci, da ce žito na „Kozigrad" dadne mu, te se tako oni spasoše u gradu. Ovoliko o „Kozigradu" i „Zvonigradu", što sam mogao po narodnom pricanju dokuciti. Dodati mi je još, da se pripovijeda, da je voda za grad cak ispod Crnog Kamena vodena. Gospodin rudarski inžinijer Rihter pripovijedao mi je, da se uz svu Zecplaninu i danas vidi pravac, kudijen je voda vodena. Gradina. Sjeverno od Fojnice za jedno 4 kilometra, a nad fojnickom kotlinom do 100 metara nahode se razvaline grada, okrugla oblika, koji narod zove „Gradina". Grad nije bio velik, — po prilici do 30 metara šupljine. Temeljni su zidovi prilicno ocuvani, a zidani su krec