Desna pritocica pecinaste i vrtložne Neretve, što protjece ubavim ljubuškim poljem, a saljeva se kod Gabele, koju hrvatski neprežaljeni romansijer i pjesnik pok. August Šenoa u jednoj svojoj velepojnoj pjesni ovjenca i proslavi — zove se „Tribižet" ili kako mu neki i drugacije reknu „Trebižet". Po pricanju duhovitog i osobitijem darom pamtenja i pripovijedanja nadarenog seljaka Mate Pehara iz Humca. Pomenuta pritocica dobila je svoje ime od nasilne provale za vrijeme povodnja i kad bi se prokop provalio, što je u prijašnje vrijeme cešce bivalo, te bi tako tom nepogodom sva žita, što bi se zavrnula ili u vršaju ili na guvnu, ili kako mu vec bilo, postradala i potrijebljena vodom bila. Najskoli s ove elementarne, nepogode stradala bi žita u Berišu, kao n. pr. kukuruz i sijerak. Pritocica dakle istrijebila bi i potrijebila tako žita i odnijela ih svojom bujicom i poplavom. I baš s toga, po tome svome bijesnom i navalnom napadaju iznebljušila (iznenadila) bi i ucvijelila do zla boga radene i jadne obdjelavaoce polja, potrijebivši im sve gotovo, što bi se god tu zavrnulo od žita, zbog cega joj i nadjenuše ime „Tribižet", jer trijebi i plavi žito, što je vec bilo neprevarljivi nagovještac crne i gladne godine. Na moj dalji upit, kada i ko joj najprvi nadjenu tako ime, da li je i od kog cuo pripovijedati, ne znade mi cestiti naš Mate ni bijele ni crne o tome obijeliti ni opepeliti.