I. Na jugo-zapadnoj strani od Banjeluke, a u daljini 4 dobra pješacka sahata ima jedno selo ili bolje rekavši seoce, koje se zove „Zelenci". Ono je upravo kao u jednoj dolini, a opkoljeno je malo ne sa sviju strana visokim bregovima i šumom. Zelenci granice: sa istocne strane selom „Kola", sa zapadne selom „Vilusi", sa sjeverne selom „Pervan", a sa južne strane selom „Šljivno". Sva pomenuta sela pripadaju kotaru i okružju banjaluckom. Kroz selo Zelenke tece rjecica istog imena, ona izvire i uvire u selu Zelencima. U Zelencima ima 12 srpsko-pravoslavnijeh kuca, koje su bez razlike od drvenog materijala nacinjene. Žitelji su pomenutog sela jako siromašni, jer im zemljište baš nije Bog zna kako plodno, ali su inace pošteni i vrlo gostoljubivi kao što su uopce svi Krajišnici bez razlike vjere. Na jugo-zapadnoj strani od Zelenaka biva baš na kraju nalazi se jedno brdo, koje narod „gradina" zove, a i na generalnoj karti stoji „gradina", te je visoko 674 m. Narod pripovijeda, da je tu bio grad nekakva kralja Zelenka, pa da je i pomenuto selo po tom kralju svoje današnje ime „Zelenci" dobilo; a jedni opet vele da je selo „Zelenci" dobilo ime otuda, što u prvašnja vremena (osobito dok se nije šuma oko toga sela isjekla), nikad nije mogla ljetina cestito sazreti, vec bi je mraz ubio, a siromašni seljaci više su zelenu ljetinu brali, nego zrelu pomislivši: „Bolje je išta, nego ništa"; ili „Bolje je i crn komad, nego prazna torba", ili kako još jedna noslovica veli: „Kad je kruha ikakva, ne boj se gosta nikakva". . Sjeverno od gradine pružilo se polje, koje je preko V sahata dugacko, a isto toliko i široko. Ovo polje natapa rjecica „Zelena", te tim prilicno plodno postaje. Istocno nalazi se brdo „Kukrika", koje je od prilike visoko 700 m, po tom brdu najviše ima kukrike, pa se zbog toga i zove „Kukrika", a jugoistocno od gradine jest vrh, zvan „Vodenicki vrh"; ovo je jedno od najvecih brda, što je u blizini sela Zelenaka, a pripada hudutu sela Kola. Izmedu pomenutog brda i gradine ima put, koji vodi iz sela Zelenaka na glavnu cestu, što iz Banjeluke vodi u Jajce. Na gradini nijesam mogao razabrati, da li se je što god od kakvijeh starinskih stvari nalazilo, a sad je gradina šumom obrasla, te motrilac ili ispitivac ne može ni po cem reci, da je zbilja tu kadgod što bilo; no po narodnom predanju moguce je, da je nešto i bilo. Sjeverno od gradine u polju ima jedan kamen, te izgleda baš kao povelika bika, a narod glagolja, da je to i bila bika jednog covjeka, pa da ga je otac ukleo, pa mu se tu okamenila. Odmah u blizini tog kamena prije 10 godina kopao je žitelj pomenutog sela, Mile Popovic, i rece mi, da je nalazio: komada od mašljina (trnokopa), motika, štokakvih halki i isprepletenih sindžira, ali on veli, cim se je kog komada hvatio, odmah se je od rde u rukama raspao. Ma da sam se trudio, da dobijem makar što god od pomenutijeh komada to mi ipak ne pode za rukom. Popovic mi veli: „E Ja, gospodine ucitelju, nijesam znao, da to što vrijedi, pa sam odmah i ako se koji komad i ne bi raspao, bacio ga, a pravo da ti kažem, gospodine, i plaho sam se bio ražljutio, što ne mogoh naci para, a ima ih tako mu njegove grešne duše ondje bukadar, samo ne može insan trviti na ono mjesto, gdje su upravo zakopane, ili još imaju na sebi tilsum". II. Zapadno od Zelenaka ima jedan krst (nagrobni kamen). Taj krst nalazi se upravo pokraj puta, što vodi iz sela Zelenaka u selo Kola. Pravo se ne zna, ko je tu zakopan, a stari ljudi kažu, da je pomenuti krst tu vec od toliko stotina godina. On je oko 130 je visok, a 50 dm širok, od prostog je kamena, na njemu nema baš nikakva natpisa. Pripovijedaju, da je jedan covjek u tom krstu našao silne novce, a predanje veli: „Bio je jedan siromašak, i on ti i od Bogom jedinim nigdje ništa nije imao, osim jedno dijete. Upravo u oci svog krsnog imena, sv. Ðurca, poce, da proda to jedno dijete, pa da proslavi sv. Ðurda; u putu sjedne i prevari ga san, pa zaspa. U snu mu se nešto javi i rekne mu, da ide k pomenutom krstu, pa da ce naci novaca. Siromašak, kako se probudi, odmah ode, i zbilja nace i veselo se vrati kuci slaviti svoje krsno ime sv. Ðurda". I sad je pomenuti kamen šupalj, tako da bi u tu šupljinu dvije ljudske šake stati mogle, a voda mi rece, da su novci u toj šupljini nadeni. III. Sjeverozapadno od sela Zelenaka. a u šumi zvanoj „Strmac", ima jedno brdo, koje je oko 600 m visoko; na tom brdu nalazi se jedna razvalina, i tu razvalinu narod zove „gradina"; na generalnoj karti tražio sam to brdo pod tim imenom, ali ne mogoh naci, a na karti nadalje nijesam mogao naci ni znaka od kakve ruševine u pomenutoj šumi, a u istinu ima razvalina. S istocne strane granici gradina dolom zvan „Muhodo", a dobio je ime otuda, što goveda cim se zaobadaju lete u taj do; sa zapadne strane „Zlatnim dolom"; sa sjeverne njivom, koja se „Varošište" zove, vele da je tu bila varoš, gdje je sad pomenuta njiva, pa se zbog toga i zazvala „Varošište"; a sa južne strane gradina granici putem, koji ide iz sela Vilusa pa ako hoceš biva cak i iz Vovedenskog manastira Gomionice, pa u selo Kola, a otalen pobro si moj u šeher Banjuluku. Na pomenutoj gradini, ili bolje rekavši razvalini, dandanas može se vidjeti s istocne strane jedan komad zida, koji je 75 cm visok, debljina mu je 50 cm. Osim toga vide se nekolike jame, koje izgledaju baš ko kakve razvaline, kad se kuca sruši, a samo temelj ostao; i te jame imadu oblik jedne kružnice, koje je obim odnosno pomenutijeh jama 7'50 m. Pogled je s recene gradine jako divan, osobito prema Banjoj luci, a na sela Pervan, Kola, Goleše; da li se je štogod na gradini nalazilo, to ne mogoh dokuciti, nego jedino mi rece voda, da je šcerka Riste Popovica iz Zelenaka, cuvajuci tuda krmke, našla nekakvo koplje, ama veli, ono je okratko, dugacko je oko 11/2 aršina. Kako je s djevojcicom još jedan covjek iz istog sela krmke cuvao, to je on od nje koplje uzeo sebi. Ja sam pitao tog covjeka, da li mu je sad nadeno koplje u životu, no on mi rece: „Ne znam gdje su ga u