Od kako je objelodanjen lanjski dodatak ka kritickom spisku ptica Bosne i Hercegovine, polucen je kao što se razlogom moglo i ocekivati — malen broj novih nalazaka na ornitološkom polju, ušljed cega je u jednu ruku porastao broj onijeh vrsta, koje su primjercima dokazane, na 277, docim u drugu ruku broj sumnjivih i neposvjedocenih opada na 36. Ovdje hocu da saopštim te novine zajedno sa pobližim okolnostima pri upljackanju. 1788. (Tretenjak ševar,). Dugo vremena nije bilo prilike, da se uz prkos svemu traženju na zgodnim mjestima po zemlji nade ova skrivena pticica, premda g. Kadic još otprije spominje kao legalicu za Utovsko blato. Sve ondje i no drugim mjestima ulovljene ptice posvjedocile bi se vazda, da pripadaju. Tek 27. aprila o. g. pošlo je za rukom preparatoru E. Celeboru, da ulovi jednu, ocevidno još u seobi, na lokvama ravnice pred Županjcem i da preparira. Nadajmo se, da ce se vremenom uloviti još dalji dokazi za pojavu ove ptice. 1823. Pošto je prof. Kolombatovic u više prilika dokazao ovu pticu za Dalmaciju, a g. Kadic cak i u Hercegovini opažao, to sam s pocetka uzeo na oko crnoglave pliske, ali tek 16. aprila o. g. uocio sam prvu pticu ove vrste u Bosni i Hercegovini. U seobi nadoše se cesto sa stege pomiješano, i potonja se vrsta odista leže u Mostarskom blagu i u okolici Livna. Prava je otadžbina Budytes melanocephalus više na istoku, pocinje na istoku Srbije i provlaci se kroza svu Bugarsku i Ist. Rumeliju. Kad sam proljetos o Vaskrsu u društvu s mojim prijateljem, racunskim savjetnikom Pogorelcem pohodio Mostarsko blato, nijesu pliske bile sparene, vec su u velikoj množini letale tamo amo svojim poznatim nacinom izmedu stoke na paši. Na vecer 6. aprila, kad je vec stoka potjerana bila kuci odnosno u blizinu naseobina, navali za njima veliko jato plisaka, i koliko mogoh durbinom poznati, sve same Budytes flavus. Od jednom doleti iz vazduha još jedna žuta tamnoglava pliska, ali je veselo društvo ptica pozdravi znacima ocevidnog neprijateljstva i zlovolje, te se ova odvojeno spusti na jedan grmic. Otolen je ulovih te imadoh u rukama davno traženu vrstu. Sjutra dan mogosmo samo u prvijem casovima jutra loviti ptice, jer se docnije na žalost podiže jak vjetar popracen cestom kišom. Upotrijebio sam vrijeme koliko sam mogao, i izmedu 200 plisaka uocio još dvije crnoglave, a jednu ulovio. Valja mi narocito istaknuti, da je glava u ptice savršeno crna, a ne možda tamno pepeljava. Veoma je mucno sabirati u ovoj zemlji od ove vrste, jer je veoma teško razlikovati ih od ženaka drugih srodnih vrsta i kad ih covjek u ruci drži, a kamo li pri vjecitom trckaranju njihovu u slobodi. Aegialitis hiaticula L, 1758. (Kulik blataric, Sandregenpfeifer). Godine 1879. potvrdio je kapetan Karlo Bajer pojavu ove ptice u Hercegovini (Mittheilungen des ornithologischer Ver schen Vereines in Wien 5.Jahrgang,pag 21). Onda kada se sastavljao katalog, muzejska zbirka još nije imala ove vrste, tek 26. septembra 1891. ulovio je profesor Knotek na Mostarskom blatu jednog mladog mužjaka za muzej. Isti je sjedio usamljeno na jednoj lokvici tada skoro sa svijem sasušenog blata na njegovom južnom kraju. Pri dosta jakoj bori bjehu ondje tada osim ovog najinteresantnijeg posjetnika još mnogi Totanus fuscus i glottis dalje 6 Tringa alpina. Kulik blataric više prebiva u pravom primorju i kao takav nahodi se cesto na obali Crnoga mora, gdje nije strma obala. Limosa aegocephala L, 1758. (Muljaca crnorepa, Uferschnepfe). Cini se, da se ova muljaca ni u jednom dijelu balkanskog poluostrva ne nahodi kao legalica i da njezin obicni put za seobu valja tražiti na istocnoj strani poluostrva. Na divljacnim sajmovima Sofije i Plovdiva videva se ova ptica u vrijeme seobe u velikoj množini, medu tijem u Bosni i Hercegovini spada medu velike rijetkosti. G. Kadic opazio ju je na Utovskom blatu, a natporucnik E. Grosman ulovio je jedan primjerak 27. februara 1889. g. kod Trebinja, koji je nedavno, ljubazno podario zemaljskom muzeju. Legalica je ova muljaca vec u Ugarskoj i Galiciji. Phalaropus fulicarius L 1758. (Liskonoga plosnokl,una, Rlattschnabeliger Wassertreter). Kad u poznom proljecu nastupe ružni kišnjivi dnevi, a po visovima, zastrtim gustom maglom, cak i snijeg pane, onda je vrijeme, kada valja neumorno krstariti po Sarajevskom polju, jer se u to doba obicno zadržavaju ondje rijetki gosti. Tako bješe i ove godine. 8., 9. i 10. maja gmizale su po rijekama mnoge stotine morskih lastavica (Hydrochelidon nigra leucoptera, kovacic migavci (Totanus glareola Bruchwasser) motahu se po vazduhu, po ugarima i grmovima uz obalu skakutahu veselo vjetruše kopcici (Erythropus vespertinus Rothfussfalken, sve ih je gusta magla i tanka kišica sprijecila u daljem putovanju. Na vecer 9. maja vratiše se preparator Celebor i žitelj sarajevskog polja Ivan Grgic sa izleta u Županjcu i potonji izide u Rajlovcu iz voza, da otolen pode kuci u Svrakino selo kod Ilipe. Došavši do srednjeg rukavca Bosne prema Osijeku zacuje nekakvo fino zviždukanje. U poplavljenoj travi sjedahu 3 njemu nepoznate muljace, koje ne pokazivahu nikakva straha, a u sjecenju cesto davahu od sebe neko zivkanje, koje opominje na ono Totanus calidris, ali je nježnijeg zvuka. Na ove došljake nije Grgic opalio iz puške, vec je pošao dalje. Na Željeznici, oko 500 koraka niže željeznicke stanice naide na obali opet na takvu pticu, koja revno plivaše po vodi tamo-amo i gnjuraše kljunom pod vodu, tražeci zar sebi hrane. Grgic ulovi ovu pticu sacmom br. 20, a nabujala Željeznica dovalja mu gosta pred noge. 10. maja izjutra donio je tu pticu u zem. muzej, bješe to divna liskonoge plosnokljune. Na to odmah požurim u Sarajevsko polje, ali na žalost dockan: ptice bjehu dalje odletjele. I ako g. pl. Kadic spominje „ne odvec rijetku" pojavu (?) ove ptice u Mostarskom blatu, to je ova spomenuta pojava u tako pozno doba ipak veoma zacudna i neocekivana. Liskonoga plosnokljuna je prije svega tipicna morska ptica, koja se nerado razdvaja od slane vode. Dalje ona prebiva u mnogo višim ši