a) Gradac. Na lijevoj strani rijeke Lepenice, jedno pola sahata hoda od Homoljske cuprije, a uprav na meci iemata Homoljskog i Bukovickog, nahode se na jednoj glavici razvaline, koje narod zove „Gradac". Glavica je istog imena, dosta je visoka i sitnom šumom obrasla. Gradina je bila dosta prostrana a imala je i predgrace, ali je ono danas saevijem razvaljeno, te ništa od njega nema osim temeljnih zidina. Gradina je zidaia krecem, u kome je bilo primiješano sitno stucane dobro pecene opeke. Pojedine pregrade bile su ozidane sedrom. O samoj gradini ne zna narod ništa pricati; samo kažu, da je stara. Spram gradine sjevero-istocno, a od Homoljeve cuprije uprav zapadno, nahode se dvije velike njive, koje narod zove „Ocrkavice". Pri vrhu ovih njiva imade do 30 stecaka, koje narod zove „Grcko groblje". Pripovijedaju da je kraj ovoga groblja bila crkva, a ispod crkve, gdje su sada njive, varoš. Kada je sušna godina, vele, da se mogu opaziti preko ovih njiva tri ulice, koje su vodile od sjevera jugu. To narod zakljucuje po ovome: ljeti kad nastane suša, najprije ce žito požutjeti u istome pravcu na tri mjesta, kao tri traga, što bi mogla njima po dvoja kola upored ici. Toliko narod pripovijeda o ovome Gracu i bezimenoj varoši ispod njega, a ja mislim, da bi bilo svakako dobro, da kogod, tome poslu vješt, ovu gradinu ispita. b) Od šta je Tješilo dobilo ime. Pripovijeda se, da je u staro vrijeme, kad su Bosnom još kraljevi vladali, ležala voda u Fojnickoj kotlini kao i u Ostroškom polu, koja se je od rijeke Fojnice i Gvoždanke skupljala. Biva u to staro doba dodoše nekakvi stranci u Bosnu, da traže ruda. Pošto im se svidi ova okolica, zamole kralja, da im dopusti, da kopaju rude. Kralj im to dopusti uz pogodbu, da proeijeku put vodi i da osuše današnju Fojnicku kotlinu i Ostroško polje. Oni se late toga posla, te zapocnu rasijecati klanac pod Šcitovom, gdje se danas nahodi „Mukocin han". Pošto s velikom mukom svrše taj posao, pocnu tražiti ruda u okolici, adi ne nacoše ništa, te se veoma ražalostiše. Najposlije dodoše na brdo, gdje je sada Tješilo, te tu nešto ruda nacoše i sa tijem se utješiše, a mjesto dobi ime „Tješilo".