Bice po prilici cetiri godine, kako su u Evropu dospjele vijesti o cudnovatim pokusima Nikole Tesle na polju elektrotehnike, koji su na se obratili ne samo pažnju strukovnjaka, nego i pažnju šire publike. Malo kasnije mogli su se mnogi ocigledom uvjeriti, da vijesti o tim pokusima nijesu nipošto pretjerane, da nijesu „humbug", no da su posvema istinite. Nikola Tesla izveo je naime ove pokuse pred ucenim društvima u Londonu i pred francuskom akademijom u Parizu, a kasnije su slicne, manje više sjajne pokuse ponovno izvodili na raznim zavodima. No prije nego opišemo nekoje od ovih pokusa, valja se osvrnuti na pravu njihovu svrhu i važnost. Pojave, koje Tesla pri svojim pokusima upotrebljuje, nijesu pravo zapravo elektricne struje. Elektricnom strujom može se nazvati samo ona struja, koja se može prispodobiti vodenoj struji, koja uvijek u istom smjeru kroz svoj vodic tece, kao vodena struja kroz cijev. Osim ovih struja imade drugih elektricnih struja, koje svoj smjer u vodicu neprestano pravilno mijenjaju, a to su tako zvane alternativne struje. Alternativne struje su prema tome elektricni titraji, buduci sastoje od neprestanog izmjenicnog gibanja elektricnog fluida u jednom i drugom smjeru. Ove se struje upotrebljavaju vec mnogo godina, osobito ako treba energiju struje voditi na velika udaljenja, da ondje služi za rasvjetu ili za motorske svrhe. Ove vrsti bijaše struja, koja je za elektricne izložbe u Frankfurtu na Majni godine 1891. izvršila cudo, kad je živu silu vodopada rijeke Neckara kod Lauffena 173fc»» daleko u Frankfurt prenijela, gdje je prenesena živa sila služila za rasvjetu od 1000 žarulja, a osim toga kretala strojevima, koji su umjetan vodopad od 10 m visine opskrbljivali vodom. Alternativne struje, koje na ovaj nacin sastoje od elektricnih titraja, pokoravaju se dakako posve drugim zakonima, nego li one struje, u kojih elektricni fluid struji uvijek u jednom smjeru. (Jednosmjerne struje.) Pomislimo da se u cijevi, koja je u se zatvorena kao obodnica kruga, nalazi na jednom mjestu cepalj, koji se pravilno pomice, sad u jednom smjeru sad u drugom, a da je osim toga cijev napunjena tekucinom, onda imamo u gibanju tekucine, koja nastaje usljed gibanja ceplja, potpunu sliku alternativne struje. Ocevidno utjece tu na gibanje tekucine njihova ustrajnost, uslijed koje ce morati posebna sila gibanje zaustaviti, a opet druga, koja ce prinukati tekucinu, da se giblje protivnim smjerom. Ova ce sila biti tim veca, cim je veca kolicina gibanja, dakle cim titraji za sobom brže slijede. Zakoni alternativne struje se prema tome tim više udaljuju od zakona jednosmjerne struje, cim su titraji prve brži, a svojstva alternativnih struja megju sobom mogu biti razlicita, kako je vec brzina titraja razlicita. One alternativne struje, koje se dandanas upotrebljavaju za prenos energije, ucine u sekundi 50—135 titraja, u Njemackoj i Austriji upotrebljavaju 50, u Engleskoj 70—100, a u Americi do 135. Za ovaj broj titraja su zakoni alternativne struje uopce poznati. Posve drukcije je sa strujama, koje upotrebljuje Tesla. Tesla je proizveo struje sa 15.000 titraja u sekundi a poslije njega Erving') sa 56.000, a Harris3) do 64.000 titraja. Radi mnogo veceg utjecaja elektricne ustrajnosti, vrijede za ove brze titraje sasma drugi zakoni. Premda se ovi titrajni brojevi cine ogromni, nijesu ipak najveci, koji se dandanas postignuti dadu. Njemacki fizicar Heinrich Hertz je za znanstvena istraživanja proizveo elektricne titraje, koji se u sekundi pet milijuna puta ponavljaju. Broj se taj dade nekako pojmiti kad pomislimo, da bi sekundno nihalo moralo 56 dana ici, da stigne ovaj izvanredan broj titraja. Velicanstven uspjeh pratio je njegove pokuse. Kada je žicu, kojom je ovu alternativnu struju vodio, na jednom mjestu prekinuo, mogao je dokazati da se s onog mjesta elektricni titraji šire po okolici u obliku nevidljivih valova i zraka, koje imadu ista svojstva kao zrake svjetla, osim što ih oko ne osjeca, nego se mora njihova prisutnost dokazati na drugi nacin. Hertz je na ovim zrakama našao sve zakone zraka svjetla, one su se odbijale na zrcalima, lomile na bridnjacima od asfalta, prolazile kroz kamene zidove, dale su se polarizovati; jednom rijecju, uvijek su za elektrinu vrijedili zakoni svjetla. Pošto se je vec prilicno davno upoznalo, da se svako svjetlo sastoji od titranja elementarnih cestica „etera", tvarine, koja je neizmjerno fina, laka i elasticna, koja se svuda nalazi, dokazano je ovim pokusima, da su elektricni titraji iste naravi kao i titraji svjetla. U slavu znanosti može se dodati, da je ova istina bila predvigjena uslijed teoretickih spekulacija, te je sjajnim pokusima profesora Hertza bila velicanstveno potvrgjena. Od toga vremena vrijedi u znanosti praistina, koja sacinjava jezgru elektromagneticne teorije svjetla1). Makar ce experimentalna potvrda teoreticne misli u povjesti covjecjeg duha ostati slavna, ipak njena tehnicka vrijednost nije neposredna, jer elektrotehnika nije dosad upotrebljavala ši renje elektricne energije u prostoru, nego vogjenje u žicama, a isto tako za pretvaranje ove energije u svjetlo ili mekanicku radnju upotreb Ijuje sprave, u kojima je uvijek glavna stvar žica. Kako se vrlo brzi elektricni titraji šire u vodicu, slabo je poznato. Premda prispodoba alter nativne elektricne struje sa titranjem vode, kao što smo prije spomenuli, pokazuje, da zakoni ovih titraja zavise o njihovoj brzini, ipak spada tacno izracunanje pojava u vodicu za svaki posebni slucaj megju najteže probleme matematike, koji se precesto nedadu riješiti. Opcenito se dade samo dokazati, da se kod vrlo brzih elektricnih titraja, elektrina u vodicu ne razmjesti više jednoliko, nego da se nastoji razmjestiti po površini, i to tim gušce, cim je veci broj titraja. U istinu električni pokusi Tesle sa strujama velikih titrajnili brojeva pokazuju, da struja velikom silom nastoji doći na površinu vodiča. Sila. koja goni struju na površinu često je tako velika. da vodiči predaju energiju u okolicu i da time stanu žice jasno svjetlucati (at 1., 2.). Ako se ovaj pokus izvagja u tamnoj prostoriji (si. 3. a. 3. >, 4.) pričinjaju se žice kao vatrene zmijo — pojava vrlo čarobnu I Ako se vodič prekine, struji energija s prostih krajeva vodiča u okolicu u obliku velikih iskara (si. 5.. 6., 7.), svjetlećih zraka (si. 8.) i plamena (si. 9.), koji se ni u čemu ne razlikuju od plumena rasvjetnog plina, osim što no razvijaju toliku vrućinu. Nastojanju strujo, da dogje na površinu vodica, moto doseći toliku mjeru, da struja ostavi sasma vodić, ako je taj opkoljen razrijeđenim plinovima. Ovo svojstvo, koje je možda najčudnovatije, dade se najzgodnije razjasniti ovim interesantnim pokusom, koji najjasnije pokazuje razliku iz megju alternativnih strujii dosad upotrebljavanih i struja, koje je Tesla upot robio. Ako se naime provode jednosmjerna ili alternativna struja malenog titrajnog broja kroz ugljenu nit Obične žarulje, usijaće se. kao što je poznato nit i počeće svijetliti. Ako se titraju! broj povisi, postajale žar u sredini niti naskoro slabiji, a uz to se moto opaziti, kako razrijegjen zrak. koji opkoljujo to mjesto, . počinje svjetlucati. Ćitn postaje titra jni broj veći. tim se ova pojava više rasprostire uzduž ugljene niti, u napokon svijetle samo krajevi, kroz koje struja u žarulju ulazi, dok je ostali dio niti taman, a sav razrijogjon zrak u svjetiljci jasno svjetluca. Razlika izniogju struja malenog i veoma velikog titrajnog broja je tako ogromna, da so kod drugih dade ugljena nit ii žarulji prerezati. a da w ova pojava bitno ne promijeni. dok bi kod običnih struja svjetla sasma nestalo da nit prerežemo! Pačo kod vrlo brzih električnih titraju možemo drugu žicu sasma odstraniti. i onda još svijetli rnzrjegjeni vazdub mirno dalje. Prema tome su razrijegjeni plinovi pravi vodici za vrlo brze električne t ¡traje, dok su iste kovine manje više loši vodici, budući da struja ido samo onim dijelom, koji je površini najbliži. Svojstva vodljivosti i izolacije na prosto se izmijene! U drugu ruku pokazuje svjetlucanje rnzrijegjenog vazdulia, ako nema povratnog provodića, da je i vazduhom napunjen prostor kadar provoditi električne titraje natrag. Kod u potrebi ja van ja žarulja dostaje dakle potpuno samo jedna žica; žari kraj ove žice u žarulji, a osiui toga svjetluca razrijegjen plin (si. 10.) Tesln je ovake žarulje sastavio i upotrebljavao i kod njih Miahdin kraj žice u svjetiljci komadićem dijamanta, cirkona Hi rubina (si. 11. i 12.) Sličilo vrijedi za električne motore, ako ili gonimo strujom velikog titrajnog liroja. Kao što kod svjetiljaka trebalo je dosada uvijek po dvije žice u tu svrhu,i to du jedim struju dovodi, a druga odvodi. Budući se provodljivost zrnkom napunjena prostora dade općenito u potrebiti za odvogjenjc brzih električnih titraju, može se upotrebitl i u ovom slučaju. Upotrehljavunje motora ove vrsti daje naravno vahivu sliku o velikim pri štednjama provodnog materijala, budući da odgovor na pitanje, da li je bolje i jeftinu vodenu silu prenositi im veliku udaljenost ili namješta potrošku te sile postaviti parni stroj, zavisi jedino o trošku za dugi bakreni vodić. Dakako da se o praktičnoj upotrebi ovih motora nednilc mnogo reći, dok su im još unutrašnja svojstva nepoznuta. Odvogjenje brzih električnih titraja kroz prostor zrakom napunjen, dade so vrlo olakšati, ako se na stroju, koji ova titranju pobiigjuje, i na motoru pričvrsti po jedna kovna ploča. to na onom mjestu, gdje bi inače počinjala i svršavala žica za odvogjenjc. Kroz povećanu površinu izlaze i ulaze električni titraji mnogo lakše, ali postupak ovog prelaska nije tako jednostavan, a da l»i se povećanjem površine dao po volji olakšati, veličina ploče mora biti udešerm prema brzini titraja i prema mnogim drugim okolnostima. Uopće se mogu ove električne pojavo prispodobiti sa akustičnima, budući kc muzikalan glas sastoji i samo od pravilnih titraja zračnih čestica, u kojih brzina stvara visinu glasa. Ove električne pojave su regbi neka vrst idealne muzike, koja je samo onda prosta svih disonaucija. t. j. poremećeiijn u vodicu, strojevima i spravama, ako su sve česti napose udešene i urogjeno za harmonično snglasje. Ali harmonično udešavanje ove vrsti nije tako lako, kao muzikalno, jer uiu.nikakov organ čovječjeg tijela pri tom ne pomaže. Čovjek mora radnjom svog duha na domjesliti šesto ćutilo, koje mu fali. Istina nije malena ova zadaću, možda ogromno djelo, kojim će se baviti pokoljenja; ali je čovjek vičan smjelo se osloniti na snagu dubu koji istražuje, ne hrineći se za tijek stoljeća. Titraji, koji prolaze kroz prostor zrakom napunjen, koji se nalazi megju spomenutim kovnitn pločama, mogu se I bez novih vodića i žica direktno upotrebiti za proizvagjanjo svjetla, ako se u put titraja metne staklena cijev napunjena (si. 13.) raz rijegjeiiim plinom. Baš to spada megju najimpozantnije Tesline pokuse, da je dvije takov« ploče stavio naprama sebi. a u razmaku megju ovim pločama držao je na ma kojem mjestu jednu žarulju u ruci bez ¡kakovih žica za struju. Žarulja je odmah počela svijetliti, čim je pustio da prelaze vrlo brzi električni titraji s jedne ploče do druge. Dobro je primijetiti, da nije davala svjetlo ugljena nit, nego razrijegjen vazdub. koji je ii svjetiljci svjetlucao: jer znamo da nijesu krutine vodiči brzih električnih titraja. nogo plinovi osobito razrijegjen i. U velike je već sada jasno od kolike će ogromne vrijednosti bili ova pojava za rasvjetu, čim pogje za rukom prispodobiti ovaj puku« sa praktičnom upotrebom. Imali bismo svjetiljke, koje bi se dale postaviti gdjegod ko hoće, koje bi branila nevidljiva sila, koju bismo vodili ii dvije kovne ploče; ue bi trebalo nikakva ulja, nikakvu rasvjetna plina, nikakva potroloja, nikakvih žica! A kakvo bi istom svjetlo bilo i Uil kolike znamenitosti I važnosti jesu ti Teslini pokusi, uvidićemo kad promotrimo koje prednosti nam daje ovo svjetlo. Sva današnja vrela svjetla daju nam veliku množinu topline. I toplina se sastoji od titranja eteru, koje je mnogo puluganije nego kod svjetla. Titraje eter« manje brzine osjećamo kao toplinu i čim postanu brži, sposobno je oko. du ili /umjeti, u ini ili osjećamo kao svjetlo. Kkonomiju kojeg vrela svjetla ravna se dakle prema smjeru oneržlje, koju svjetiljka šalje u obliku svjetla, prema onoj u obliku toplino. Mi bismo željeli svu eucržiju ii obliku svjetla, a dobivamo je ovako samo jedan dio. Poznato je, da žarulja razvija manje toplino nego plamen rasvjetnog plina, n još manje ga razvijaju električno lampo na luk. Za sat razvije svjetiljka od jedne normalne svijeće ovaku množinu topline: Svjetiljka s petrolejem 03—77 kalorija " sa rasvjetnim plinom 22 25 " Žarulja 3 " Svjetiljka na luk 0.43 Tesiino svjetlo 00007 " ili s drugim riječima: s onom istom energijom, koju sada potrošimo /.u jednu električnu žarulju, moći ćemo rasvijetliti oko 3000 Tesiinih svjetiljaka jednake jasnosti. Zanimljivo je, da nnjidealnijn vrst svjetla, što no je poznajemo, svjetlo ivanjske krijesnice ne sadržaje nikakve topline — a naše novo svjetlo?! Približava so veoma ovom idealu. Svjetlucavo svjetlo, koje se pojavljuje u staklenim cijevima kod Toalinih pokusa, je kao što smo vidjeti — skoro bez topline. I ako još nije na čisto, da će OVO svjetlo biti svjetlom budućnosti, kao što ga Tesla zove — jer može ovu nadu uništiti hernija sastavlv preparat sličan svijet lećoj materiji krijesnice — ipak mu valja priznati potpunu važnost. Pokusi sami lako su sjajni da prost Ih opis ne može nikad undoknaditi. Utisak, što su ga učinili po cijelom svijetu, je u glavnom pobudio izgled, da se mogu pomoću jedne, pače i bez žice goniti motori i paliti žarulje. Budući da trošak za bakrene žice i kabele uvijek znatno utječe na dohotke i amortizaciju svuku električne centrale, hio bi to napredak, koji bi razvoj tehnike i kulture ogromno unapredio. Posve su uzuosito nade, koji* pružaju Tesline pojave u nodoglodnoj daljini. Tesla je pomoću strojeva proizveo do 15.000 titranja u sekundi, Hertz nn drugi načini 5 milijuna, a kad bi pošlo za rukom ići u ovim brojevima još dalje, došlo bi se do titraja eteru, koje bi oko zamjećivalo kuno svjetlo! More svjetlosti bi se dalo na ovaj način proizvesti sa neznatnim silama jer je energija najjasnijeg svjetla neizmjerno neznatna. Istina, ovo nastojanje no će biti iako, jer je lit tajni broj svjetla prema boji 305—070 bilijuna u sekundi. Od litrajnili brojeva dosad dosegnutih pa do gore navođenih je velik, ogroman skok, koji se možda ne ćo nikada polučiti. AH, što ne bi čovjek sanjao, što se ne bi oduševio za dalekim idealima, ta čežnja za njima je najjače sredstvo, koje nuka im dalji napredak Kad bude moguće proizvesti ove titrajne brojeve kretanjem strojeva, moći će so ti titraji upotrebiti i za kretanje strojeva, moći će so energija etera, koji so svagdje nalazi, upotrebni «a kretanje motora. Budući da svagdje eter titra, doći ćo vrijeme, kada će čovjek svoje strojeve upregnuti u kolesa prirode, da timo postavi njenu noizmjornu silu u službu kulturo i napretka. Sastavljajući ovo služio sam se bilješkama, koje saui izvadio iz glasila: ..Prometheus“ „Eloktrician“ London, „Elektrotechnischer Anzeiger“; iz knjižico jStlenne de Kodor: Experimente mit Strumen hoher Wechselzahl, Hartleben, Wien. iW., koju preporučam svakom, koji želi ovaj predmet pobliže upoznati.