Kažu i pišu, da je Tvrtko I. imao kcer Katarinu i da je tu kcer udao za Hermana I., grofa celjskog, koja je rodila sina Hermana II., potonjeg tasta ugarskoga kralja Žigmunda, i da je tome Hermanu II., grofu celjskom, županu zagorskom i banu slavonskom, Tvrtko II. Tvrtkovic, bosanski kralj, i Tvrtko I., kao svome sestricu, listom, izdanim dne 2. sept. 1427. u Vobovcu, zapisao bosansku kraljevinu.Majkov u Danicicevom prevodu, izd. I. 170; Racki, (Vas1. III. 112 i IV. 23; Klaic, Povijest Bosne, str. 268. i 284.; II. 530; Ljub. Kovacevic, Otadžbina, II. god. knj. IV. 444. i Istorija srpskog naroda za srednje škole, knj. II., dio 1., str. 35.). Orbin i Lukarevic, dubrovacki pisci iz pocetka XVII. vijeka ne znaju za tu Katarinu, kcer Tvrtkovu i za njezinu srecu, i kad oni ne znadu za nju, to ne zna ni Difren, francuski pisac i rodoslovac južnoslavenskih dinastija iz istog vijeka. Prvi je doznao za nju pomenuti gore na prvom mjestu Gebhardije, koji na str. 742. piše, da je ugarski kralj Ludovik prilikom jednom zadržao bosanskoga bana Tvrtka i nije ga pustio, dok nije pristao na ustup zemlje humske kralju, kao baštine supruge svoje Jelisavete, kceri predhodnika i strica Tvrtkovog, bana Stefana, i na to, da dade kcer svoju Katarinu za ženu (g. 1362.) kraljevom ljubimcu Hermanu grofu celjskom; i koji na str. 759. primjecuje pod Gebhardi je dakle iz celjske kronike izveo, da je žena celjskog grofa Hermana I. a mati Hermana P. bila kci banakralja Tvrtka I. i da se udala za Hermana I. g. 1362., a da je ona bila zakonito a pomenuti Tvrtko Tvrtkovic nezakonito dijete Tvrtka I., to on nije saznao iz celjske kronike, vec je u pogledu Katarine pretpostavio samo, a u pogledu Tvrtka Tvrtkovica primio i usvojio je kazivanje Lukaricevo. Bošnjak Jukic mislio je, da se Tvrtko I. dvaput ženio, da mu je prva žena bila Doroteja, kci Stracimira, cara bugarskoga u Vidinu, a druga Jelica, plemenita Bosankinja, no da ni od jedne nije imao poroda, a Tvrtka, potonjega kralja i Katarinu, udatu za Ulriha(?) celjskoga župana g. 1362., da mu je rodila Vukosava. žena nezakonita. No Hrvat V. Klaic, pisac povijesti Bosne, piše na str. 157., da se Tvrtko I. poslije krunisanja za kralja (dakle poslije g. 1377.) oženio spomenutom Dorotijom, bugarkinjom, i da mu je ova do malo rodila sina, kasnijeg kralja Tvrtka Tvrtkovica, pozivajuci se za to na povelju Tvrtkovu od g. 1382., u kojoj se spominje „sin kraljevstva mu"; a o Katarini i njezinoj udaji nema u glavi VIII. o Tvrtku I. ni pomena, vec se u glavi XI. na str. 268. kaže prosto, da je Herman II., ban slavonski i t. d. bio sin sestre Tvrtka Tvrtkovica, Katarine, a za potvrdu te tvrdnje ne poziva se Klaic ni na koga. Racki pak, pomenuvši na str. 112. u III. knjizi Rada, da je Tvrtko I. ostavio iza sebe sina Tvrtka Tvrtkovica i kcer Katarinu, udatu za Hermana, celjskoga grofa, veli na str. 23. u IV. knjizi Rada, da je Fridrikov sin Herman postao zetom kralju Tvrtku I. godine 1377. No ako je Herman I. postao zetom Tvrtkovim vec g. 1377., kako je mogao Hermanov sin istoga imena (dakle Herman II.) služiti kralju Judevitu do njegove smrti (1382. g.), kao što na istoj strani 23. pominje sam g. Racki. Na istoj strani primjetio je Racki, da za povijest celjskih grofova uz ostale izvore može služiti i Oroženova. Pa i u toj kronici piše na str. 37. „1385. 21 . AsgaD. Ap. III. 273). I tim hronološkim podatkom vec je pobijena tvrdnja Rackoga, da je Herman postao zetom Tvrtkovim g. 1377.; ta kako da se tek te godine oženi Herman I. bošnjakinjom Katarinom, kad se zna, da je te iste godine mladi sin njegov, glavom Herman II. išao s vojskom kralja Ludovika protiv Prusa. Herman se dakle svakako morao ranije oženiti Katarinom, pa bila Katarina žena njegova zakonita ili nezakonita kci Tvrtka I. Krones u knjizi, kaže na str. 205., 209. i 219. (u registru) i na pridodanoj rodoslovnoj tablici, da je Katarina, žena Hermana grofa celjskog od g. 1360. ili 1361., bila kci bosanskoga kralja Tvrtka I., a Tvrtko II. Tvrtkovic da je bio ,No kad se kaže, i kad to što se kaže stoji, da je Katarina, kci bana Tvrtka, dana za ženu Hermanu, grofu celjskom godine 1360. ili 1361. (koji se grof rodio g. 1333.—1334. a umr'o 21. marta 1385.), onda tek nastaje zaplet ili uprav rasplet, jer uz taj hronološki podatak ne može postojati tvrdnja, da je ta Katarina bila ma kakva kci Tvrtka I., jer Tvrtko nije nikako mogao imati g. 1360.—1361. kcer za udaju. I kako samo da ima Tvrtko, koji se mogao najranije g. 1339. roditi, godine 1361. kcer za udaju? To absolutno ne može biti; i tako svikolici gore izredani pisci, koji pišu, da je Katarina žena Hermana I. a mati Hermana II. grofa celjskog, bila kci Tvrtka I., pišu i tvrde nešto, što biti ne može. Kao što je vec pomenuto, prvi je bio Gebhardije, koji je to izveo, iskombinovao i napisao — a ostali, koji su poslije njega pisali, pisali su po njemu slijepo, bez svakog razbora. Ili ako baš nijesu pisali po Gebhardiju, ako može biti nijesu ni zavirili u Gebhardijevu povijest bosanske države, a ono su zavirili u Engla ili Feslera, a to izlazi na jedno, jer i Fesler i Engl ispisali su iz Gebhardijeve povijesti ono što su o Katarini, bosanskoj princezi napisali. I tako svakako stoji što rekoh, da su pomenuti pisci pisali s vjerom i ispisivali vjerno — bez ispita i razbora. No najposlije da uzmem i dopustim, da nijesu ni po kom pisali, vec da je svaki pisao po „prvim izvorima" i izvode iz tih prvih izvora izvodio svojim umom opet ostaje istina, da nije istina ono, što oni tvrde, da nije istina, da je Katarina, žena Hermana, grofa celjskog, bila kci bana ili kralja Tvrtka I.; ni zakonita ni nezakonita kci njegova. A kad Katarina nije bila kci Tvrtka I., onda nije bila ni sestra Tvrtku Tvrtkovicu, i onda ni Herman II. sin Katarine nije bio sestrik tom Tvrtku II. Tvrtkovicu, kralju bosanskom. Iz samoga zapisa ovoga kralja od 2. sept. 1427., a naime samo iz toga, što u tom zapisu kralj taj Hermana II. grofa celjskoga i bana slavonskoga, naziva bratom i srodnikom po krvi ne mora se izvest