Malo je u Bosni mjesta, a da se u njima nalazi toliko starih groblja, kao što u Grahovu. Na sve strane, kud se god kreneš, naici ceš na staro groblje, koje nas sjeca žitelja ovih krajeva iz drevnog doba, koji su svoje kosti ovdje ostavili. Groblja ima mnogo, no ja cu da o ovim progovorim. Odmah Grahovu na jugoistoku nalazi se najvece takozvano Mramorsko groblje, koje sastoji po prilici od hiljadu grobova. Ovo groblje, koje ima oblik elipse, stere se na obje strane nade (ceste), koja vodi iz Grahova u Livno. Nadgrobno kamenje raznovrsne je velicine i oblika. Ponajviše ima to kamenje oblik pacetvorine, no ima ga i u obliku kvadrata. Na jednoj ploci, dugackoj a visokoj 40 cm vidi se u jednom cošku usjecen ures u podobi dna od caše. Natpisa nema, kao što u opce na gogjednom nadgrobnom kamenu nijesam našao tragova od natpisa. Mnogo kamenje iz ovog groblja razvukoše tecajem vremena da. ga upotrebe u razne gradevine. Drugi spomenik pokazuje pet udubina, usjecenrgh u obliku dna od caše a poredanih tako, da tvore krst. Na trecoj nadgrobnoj ploci primjetio sam vrlo istrošeni lik cvijeta. Seljaci pripovjedaju, da je na jednoj ploci bio ovaj znak: ozgo mjesec, a ozdo ispod njega sunce. Ovaj se je kamen još godine 1879.—1880.. upotrebio negdje u gradnji. Mnoge su grobove u ovom groblju otvarali i u njima nalazili po više covjecijih kostura. Tako je ovdašnji upravitelj ispostave g. Dujo Kovacevic u 1887. godini jedan grob otvarao i u njemu našao devet kostura. Kosturi su bili položeni jedan po drugom. Glave su im bile više prama zapadu okrenute. Kosturi su poslije u istu grobnicu — onako kako su i bili — pokopani. — Godine 1880., kad je ovdje kao upravitelj ispostave bio politicki prietav J. Bilbija, otvorao je takoder jedan grob u ovom groblju, i našao je, kako pod sigurno pripovijedaju, u tom grobu jednu svilenu košulju, koja je još sasvim cvrsta bila (? Ur.) U „Mramorskom groblju" i u blizini gvegovoj nalazili su takoder i starih novaca, izmecu kojih je jedan još od Tita (79. c. I.), gdje se natpis sasvrgm tacno citati mogao. Ovaj novac, kao i jedan od Cezara Oktavijana Augusta, koji se takoder ovdje našao, poslao je ovdašnji upravitelj ispostave D. Kovacevic zemaljskom muzeju u Sarajevu. Narodno predanje ne govori ništa stalno o ovom groblju. U najnovije vrijeme „Mramorsko groblje" izmiješano je s novim pravoslavnim grobljem, te se je kroz to mnogo nadgrobno kamenje iskvarilo, a mnogo se je i za gradevinu upotrijebilo. Na sjeveroistocnu stranu Grahova, upravo pod jednom starom „Gradnnom" u blizini pravoslavne crkve, nalaze se tako zvana „Tri groba iz starog doba." Tri groba iz starog doba velike su tri ploce u obliku pacetvorine, a jedna je od druge po 1/2 m razmaknuta. Izmedu tih ploca prva je dugacka 1 m, široka 80 cm, a debela 30 cm druge su dvije malo pomanje. Na ovim plocama ne može se nikakav natpis opaziti, a nema ni drugih znakova, jer su ploce dosta iskvarene, a dosta i okrnjene. Godine 1887. otvorio je upravitelj ovdašnje ispostave jedan izmedu pomenuta „tri groba iz starog doba", gdje sam i ja prisutan bio. U tom otvorenom grobu nacosmo tri covjecija kostura. Dva su bila vrlo velika i to po prilici muška a jedan treci najmanji, i to je po prilici ženski. Dvije su lubanje nevjerojatno velike, jedna pomanja, a ruke su bile neobicno dugacke. Grobnica je bila vrlo duboko iskopana, ispod ploce skoro za jedan metar i po, kosturi su ovako u grobu ležali: dva su ležala na dnu groba jedan do drugoga, a treci je po njima položen bio. Sva tri kostura t. j. glave njihove bile su upravo naprama zapadu okrenute, te je ležala glava na glavi. U sredini grobnice nadosmo dvije vrlo malene pare, na kojima se je premda su bile sasvim zardale i izjedene ipak mogao opaziti natpis. Ova dva ocito rimska novca predana su zemaljskom muzeju zajedno sa ostalim starim novcima iz okoline grahovske. Iskopane kosture — postavivši ih, kako su i bili — zakopasmo opet u istu grobnicu, i tako se i danas u njoj nalaze, a plocu upotrebiše seljaci u neku gradevinu. Narod ovo pripovijeda o ovom groblju: „U davna i davna vremena, kad je ovdje neki drugojaciji narod , nego što je danas — ima tome na hiljade godina — tako etarci naši pripovijedaju — bio je obicaj, kad se svatovi s dvije protivne strane sretnu da se odmah pobiju. Tako je bilo i ovdje. Jedni su — kažu oni — sa sjeveroistocne, a drugi sa jugoistocne strane došli, tu se potukli, gdje je od jedne stranke poginuo mladoženja, mlada i dever. Od druge stranke poginula su dvojica, valjda dva stara svata, te su napose i ukopani." — Dva sata pješke iz Grahova — odnosno Arežinog brijega. na jugozapadnu stranu — leži selo Peci u vrlo bujnoromanticnom predjelu, pod gorom Uilicom, od koje se jedan ogranak imenom „Zamršten" odvaja i iznad Peci prostire, te je tako to seoce sa tri strane zatvoreno. Ime svoje „Peci" dobilo je selo otud, što ondje ima mnogo pecina. Na jugozapadnu stranu pod Uilicom planinom — na jednom brežuljku — leži jedno staro groblje, u kome ima oko 80 grobova. Usred groblja ima jedan uspravan mramor, oko 5 m visok. Iz planine, koja se iznad groblja stere, dolazi voda, koja je u nekoliko i groblje orušila. U orušenim grobovima nalazili su mnoge kosti. Na istocnu stranu Grahova — odnosno Arežinog brijega, 4 sata pješice u selu Grkovcima, na lijevoj strani glavne pade (ceste) nalazi se takocer jedno staro groblje, koje sastoji od jedno 90 grobova. Grobovi su u obliku kvadrata, a leže u jednom ljeskaru. Na grobovima se ne može nikakav natpis opaziti. Blizu ovog groblja nalazili su takoder starih novaca — a u susjednom selu Donjim i Gornjim Peuljima još se najviše nade starih novaca. Ali na žalost sve ove novce, što se nadu u ovom selu, nerazumni seljaci do sad bi nosili u ondje prodavali no vec je naredeno, što treba, da se ovakrg nalazi u buduce nabave za naš zemaljski muzej.