Posredovanjem našeg vrijednog suradnika g. Vida Vuletic Vukasovica stekao je nedavno bosanskohercegovacki zem. muzej sultansku diplomu iz pocetka XVIII. vijeka, ciji je sadržaj svakako važan za prosudivanje tadašnjih politickih odnosa republike dubrovacke s pram otomanskog carstva i njezinih trgovinskih odnošaja na istoku. Ovu je diplomu gosp. Luka Milicevic nabavio od jedne stare dubrovacke vlastelinske obitelji, te nam je preko gosp. VuleticVukasovica ustupio.Diploma je pisana na lanenom papiru te mjeri u visini 1147. a u širini 47 cm. Tugra (rukoznak) sultana Gazi Ahmet kana (Ahmet III., vladao od godine 1705. do 1730.) lijepo je izradena u zlatnoj, crvenoj i plavetnoj boji. U tekstu izražene su pojedine recenice, kojima se htjela dati osobita važnost crvenom ili zlatnom bojom, a i one okrugle tacke, koje su zbog ukrasa razmještane izmedu redaka, izradene su zlatnom bojom. Da našijem citateljima predocimo ovu sultansku diplomu dodajemo ovdje njenu sliku, izradenu po fotografiji. Vjerni prijevod tog berata glasi doslovce: „Luka Ðiriko, zastupnik dubrovacke vlastele u mojoj prijestonici, zamolio je kod moga prijestola ovo: Radi vidaša poslova onih dubrovackih trgovaca, koji pristaju u skele (luke) Kipar i Trabolosi Šam (Tripolis u Siriji), imenovan je pokazatelj ove slavne isprave, odlicnik mesijinog naroda, Ðovani Garmulizi od strane dubrovackih begova iznova konzulom, te ovaj moli, da mu se u smislu moje carske diplome (ugovora) dade moj berat. Uslijed toga dadoh ovaj visoki carski znak i zapovjedih: Receni Ðovani Garmulizi neka bude konzul u sirijskom Tripolisu i na ostrvu Kipru, i neka se u smislu moje carske diplome (ahidname) stara o poslovima onijeh dubrovackih trgovaca (bazarcana), koji pod dubrovackom zastavom dolaze. Kad u poslovima tudžara (trgovaca) bude poteškoca, te se njemu obrate i dodu dubrovacki trgovci u skelu ostrva Kipra i sirijskog Tripolisa, neka po starom obicaju prijepis popisa svoje robe i poslanicke i konzularske pristojbe, koje su dubrovacki begovi odmjerili, recenom konzulu daju. Njihove ljude za tude dugove i krivice neka niko ne muci i ne zlostavlja, vec neka se uslovi carske diplome vrše. Dubrovcani, koji se nalaze u Kipru i Tripolisu, neka se za dugove svojih odsutnih zemljaka, za koje nijesu jamstvo preuzeli, na odgovornost ne uzimlju. A. ako bi ko Dubrovcanima klevetu ucinio govoreci: „ Našim ženama i našim djecacima ucinili ste sramotu", to ce se konzul postarati, da se ovaka klevetanja zabrada. Ako se Dubrovcanima „ispenpe" (ratni porez) nametne, ili ako se koji od njih stavi u zatvor, jer taj porez platio nije, to ce se, cim konzul po šerijatu dokaže, da je taj covjek dubrovacka raja (podajnik), ovaj od nametnutog poreza oprostiti i iz zatvora otpustiti, ma da taj covjek i ne bio muhamedovac. Dubrovackim trgovcima i podajnicima, koji dolaze sa suha ili s mora, neka niko ne smeta u svršavanju njihovih poslova. Pošto oni u smislu carske ahidname (diplome, ugovora) 2% carine (cumruka) dali budu, neka cumrucki cinovnici i drugi ne traže carine vece, nego što je u ugovoru. Povjerenici, skelanski cuvari i policajni stražari neka od njihovih brodova i robe pod imenom poklona (peškeš) i dara (hedije) ne uzimaju ni jedne pare. , Kad recenog konzula jela, pica, odijela i prostirke na skelu dodu, neka se ništa ne ište u ime carine (cumruka), uvoznine (badža), zabrane (jasak), ni odlaska (reft). Njegova se kuca ne smije pod pecate stavljati. Ako jedan Dubrovcanin tuži drugoga (Dubrovcanina), to neka konzul tu parnicu po dubrovackim iropisima i obicajima gleda i raspravlja, a spolja neka se niko u tu stvar ne miješa. Ako bi konzul svoje ljude poradi svojih poslova kuda spremio, to neka im na moru i na suhu ne bude smetnje, niti njima ni njihovim ljudima, ni oružju njihovom, ni njihovoj životinji; u kuce, u kojima stanuju, neka se ne ulazi, oni neka sigurno i mirno odlaze i dolaze. Kad ovi ljudi sebi dobavljaju vina ili drugog pica, dovoljna za življenje njihovo i njihovih mladih, to neka im ne bude smetnje ni protivljenja, i neka ovi svoje potrebe za svoje novce po dnevnom tecaju uzimlju, a niko neka im to ne zabranjuje. Kad se konzul radi kakvog posla ired sud pozove, to subaša (sudbeni poslužitelj) u njegovu kucu neka na silu ne ulazi, niti ga na koji god nacin ponizuje. Begove pravne poslove ima kadija, ni na što se ne izgovarajuni, po šerijatu svršavati. Tako neka svak znade i moj visoki rukoznak poštuje! Pisano pocetkom mjeseca safera godine 1127. u Carigradu". NAPOMENA: U PDF formatu dostupna je slika diplome sultana Gazi-Ahmet-kana; fusnote.