Prvog svjedoka banjaluckih zbivanja u ovom ratu sreo sam u proljece 1993. godine. Bio je to jedan mladi Bošnjak koji je, uspio pobjeci iz rodnog grada i stici kod rodbine u Sarajevo. Banjaluka je puna volovskih kola i bradatih cetnika, rekao mi je. Smatrao je d 'je to dovoljno da shvatim šta se tamo dogada. Informacije iz Banjaluke bile su u to vrijeme rijetke. Vec napacene Sarajlije žarko su priželjkivale da makar neki uvrnuti americki pilot ispusti barjednu bombu iznad Pala. Na Banjaluku niko .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.