Sa Šekijem Radoncicem nedavno sam išao u Podgoricu. U kojoj smo zatekli dan dukanovicevski suncan. Na horizontu pokoji oblacak, dukanovicevski bijel, a rijeka Zeta dukanovicevski zelena. Na ulicama, koraci prolaznika bili su dukanovicevski bodri. I, kao u Gogoljevim Mrtvim dušama, cak zgrade koje prave novi bogataši, pa i ulicni psi, govorili su: "I mi smo Milo Ðukanovic!" Istog dana tamošnji Srbi priredili su miting protiv nezavisnog Kosova. Krenuli smo da kužnemo tu priredbu, ali smo se vrat .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.