“Ja sam prije rata orao ovu ledinu i svako malo bi tu nadi ljudske kosti. Onda mi je dojadilo pa sam na cijeloj parceli zasijao samo djetelinu. A i prije su se te kosti pojavljivale. Još dok je moj rahmetli babo bio živ. Ako bi pala jaka kiša, voda je znala odnijeti zemlju i ukaže se kost. Babo je to onda nosio i zakopavo. Ovo je imanje bilo od mog pradeda i pricali su mi kako su njemu umirala djeca. Ode on hodži i hodža kaže da mu je imanje na vakufu, odnosno na groblju, i da mu zato djeca umir .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.