02.06.2005
Trogodišnji djecak je jednog dana 1992. cucao u uglu sobe kada su naoružani Srbi ušli u njegovu kucu u Foci i pobili mu porodicu. On je preživio ne zbog ljudske samilosti, nego zbog nesavršenosti ljudskog oka - preživio je zato što je bio tako mali ga da ubice nisu vidjele. Neko od komšija potom ce uci u kucu i u lokvi krvi, medu masakriranim tijelima, vidjeti uplakano dijete. Taj neko odvodi ga na focansku autobusku stanicu i ubacuje u autobus koji vozi za Crnu Goru. Autobus staje u Rožajama. .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.