Kimberley i ja smo polovinom mjeseca jula, 2007. godine, došli iz Washingtona u Sarajevo na 6 mjeseci sa namjerom da „izvidimo“ situaciju i da ukoliko nam se ukaže prilika, odnosno, meni posao, ostanemo da živimo u „mom“ gradu. Razlog zbog kojeg sam osjecao da je došlo vrijeme da se odlucim za svoje konacno prebivalište je sljedeci: Kad sam prvi put posjetio Island otišao sam na ono unikatno mjesto, na kome se, dodiruju dvije tektonske ploce. Kao i svi turisti i ja sam stao jednom nogom na americki, a drugom, na evropski kontinent. Svake godine ploce se, kaže covjek koji tu radi, odmicu jedna od druge za par centimetara. Ovo što slijedi je ono što je zapisano umjesto „brodskog dnevnika“. Mojim neprijateljima, dakle, ljudima koji me dobro poznaju… Tacno je sljedece. Nisam imao hrabrosti da poginem braneci grad. Ostavljao sam žene koje sam volio, zbog onih koje sam želio. Pocinjem biti star, a obogatio se nisam. (Ne iz prezira prema novcima…) Nerodena djeca su mi zahvalna. (I životinje cije bi meso djeca pojela.) Ono sto mi se cini najvažnije u ovom trenutku… jeste da napišem, barem jednu pjesmu kojom bih opravdao svoje postojanje Sve ostalo su laži. * Zastidim se kad uhvatim sebe kako na Ferhadiji gledam u djevojke koje su rodene nakon rata * Nakon sto mi je popravio bojler u kupatilu, majstor i ja sjednemo da popijemo kafu. Ponudim ga cigaretom, ali on odbije. Ja sam, kaže, kad sam bio mlad, pušio dvije kutije dnevno, s jednom šibicom. * t r i j e ž nj e nj e Na jednom vecernjem književnom prijemu mlada i lijepa djevojka u uskoj koktel haljini, sa cašom crnog vina u ruci, nakon upoznavanja, i „svida mi se tvoja knjiga“, pokazuje seksualni interes za mog druga. Strast je obostrana i on joj u socijalno pogodnom trenutku nedvosmisleno predloži erotsku seansu u njegovom stanu, sutra navece. Sljedeceg jutra, ona mu emailom pošalje fotografiju na kojoj se, na njegovo opšte iznenadenje, kroz otkopcanu haljinu, vide njene obnažene grudi. Predvece, u svom posljednjem emailu, mu pošalje novu fotografiju, na kojoj se ovaj put, na njegovo opšte iznenadenje, kroz zakopcanu haljinu, ne vidi ništa. * Katastar Dobar dan, da li se kod vas vadi papir o neposjedovanju nekretnina? Da. Je l' vi trebate uvjerenje ili rješenje? Pa ne znam. Treba mi neka potvrda da bih dokazao da živim u svom stanu. Znaci, uvjerenje Možda. Ja zaista ne znam. Popunite ovaj formular. Dobro. Gdje ste? Mislite, gdje živim? Aha. Ulica je Cekalusa, broj 23, šesti sprat… Pa to nije kuca, to je stan. Da. Pa onda vam treba rješenje, a ne uvjerenje. Seide!!! * U sarajevskom muškom žargonu pridjev „dobra“ oznacava onu vrstu ljepote koja doticnu ženu oslobada obaveze da bude zanimljiva osoba. * Srecom, kad se žene koje sam volio napokon sretnu, ja cu biti mrtav * Tražim od druga da me spoji sa svojom „vezom“. Par sekundi ga traži po memoriji svog mobilnog telefona, a onda mi izdiktira broj „svog covjeka“. - a kako se zove covjek? - ne znam - pa, kako mu se obracaš kad ga zoveš? - braco - pa, koje si mu ime upisao u telefon? - guja * Po mom mišljenju, najbolji* capuccino je u Alfonsu**. * najkvalitetniji (Ja sam, doduše, kvalitet mjerio metodom iz moje mladosti, po kome se boljim cappuccinom smatra onaj kroz ciju pjenu šecer, samo uz pomoc gravitacije, sporije propada.) * * bivši Esko Bar. * Iako imam 42 godine, moj stari me dok mama postavlja stol, pita, jesi li oprao ruke? Poslije, dok jedemo supu, ja razmišljam, prvo ce da umre on, onda mama, a onda ja. * Br. 34 u izlogu prodavnice, u ljubavnom zagrljaju držim prelijepu plasticnu lutku prodavacica je lutku oborila slucajno, laktom, kad je krenula da vidi da li su kožne pantalone u izlogu broj koji Kimberley nosi (Nelagodu, pred podnevnim šetacima, skrivam osmijehom i pokušavam da izgledam glup, kao da su perverzije iskljucivo povlastica inteligentnog uma * It is so pretty. They put x-mass lights all over the city. (Kimberley, nakon šetnje gradom prve noci ramadana u Sarajevu, 2007. g.) * Od prijateljice dobijem telefonski broj žene koja cisti stanove. Ženi je ime Mujesira. Od straha da ne preskocim koje slovo njenog imena tacnom spelovanju žrtvujem pravilan naglasak. Da li je tu, Mu-je-si-ra? Žena kaže da sam pogriješio broj. Ponovo pokušam, ovaj put malo brze, Muje-sira. Ona se, ovaj put, prepozna i kaže, da, ja sam. Dajem joj adresu, ulica Pehlivanuša broj taj i taj. Na kraju, napomenem joj da na ulazu u zgradu pozvoni na prezime Baros. To je jako komplikovano prezime, kaže, sacekajte da zapišem. * Ponekad volim kucni pritvor na koji me osude duge sarajevske kiše jer ponekad stignem do mjesta sa koga se smrt vidi golim okom * B. i ja Mi kujemo planove o politickoj „Internet Revoluciji“, ali na portalu nam najviše klikova ima rubrika o kucnim ljubimcima. * Ja radosno, glavnom ulicom, iz kafane žurim kuci da, zajedno s njom kroz prozor gledam kako pada snijeg starac sjedi na slomljenoj kompjuterskoj stolici, s flašom rakije medu nogama i grije ruke na plamenu vjecne vatre * god is now here – god is nowhere (There is something funny about this. But, only in English) * …u citavom gradu postoji samo jedan, ili možda dva toaleta u kojima bi se to moglo uraditi, tako kako ti kažeš… (Dvije djevojke hodaju i pricaju ispred mene Ferhadijom) * Kimberley postala Bosanka. Stoji u kuhinji, kraj šporeta. Ja je pitam kad ce supa, a ona kaže, kad popušim, i pokazuje tek zapaljenu cigaretu. * Cinjenica, da je pažljivo slušam, kad mi ujutro prepricava svoje snove, ne govori ništa o zanimljivosti price, nego o tome koliko je volim. * zašuškano snijegom i maglom Sarajevo jutros spava kao mala beba * Ja bih da me ljubi, a ona me citira. Pa cak i ako prihvatim, da su seksualne fantazije, kao što kažeš, „nepokoreni dijelovi covjekove originalne svijesti“… * „Kod