Kao da smo u onim davnim cvjetnim sedamdesetim godinama kada se pucalo na nebo, kada je ljubav bila jedina kosmicka sila koja je sve pokretala, kada je buducnost bila tako blizu, a tugu jedino izazivalo nestizanje na svako željeno mjesto, jer je sloboda bila metafora i san, a ne anarhija i destrukcija. Kao da se sva ta pozitivna energija vraca u ovo naše smutno i tjeskobno vrijeme, ali ne kao slatka obmana da je sve izmedu pobrisano, nego kao bolna nostalgija za onim što više nikada nece biti. .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.