Premda su inspektori MUP-a Kantona Sarajevo za kratko vrijeme uspjeli identificirati sve aktere posljednjeg vatrenog obračuna unutar sarajevskog podzemlja, osim teško ozlijeđenog Fatmira Mujaja, ni četiri dana nakon pucnjave nije uhapšen nijedan od šestorice odbjeglih kriminalaca. Kako je u dosadašnjoj istrazi nepobitno utvrđeno, okršaju dvije kriminalne skupine, u noći između subote i nedjelje (15. i 16. novembra), u klubu Incognito, u sarajevskom naselju Grbavica, prethodila je svađa izmelu Mujaja i Merseda Hadžića, zvanog Mirso Švicarac, koji je bio u društvu s Elvisom Hodžićem, Osmanom Vantićem, Bahrijom Kačaporom i Fikretom Kajevićem. Budući da su svi u Incognito stigli “pod punom ratnom spremom”, nakon kraće prepirke do koje je, navodno, došlo zbog Mujajevog prijatelja, a Hadžićevog neprijatelja, Nasera Orića, Mersed Hadžić i Elvis Hodžić su prvi povukli pištolje. Pretpostavlja se da su upravo njih dvojica s više hitaca u stomak i pluća ranili Fatmira Mujaja, dok se još utvrluje tko je pucao u odbjeglog Merseda Hadžića. Nakon pucnjave je, naime, i kod Mujaja pronalen pištolj s metkom u cijevi, dok je snimak njegovog tjelohranitelja Jasmina Kose kako bježi s pištoljem u ruci policija pronašla naknadno, pregledom zapisa s video-kamera. Koso je poslije pucnjave, takoler, pobjegao i za njim će, jednako kao i za ostalom petoricom bjegunaca, biti raspisana policijska tjeralica. No, ostavimo li po strani formalni povod obračuna u Incognitu, činjenica je da su svi revolveraši pripadali suprotstavljenim kriminalnim klanovima među kojima već dulje vrijeme postoji otvoreno neprijateljstvo koje je kulminiralo prošlogodišnjom likvidacijom Ramiza Delalića Ćele. Sve do ubojstva (koncem juna 2007.) Ćelo je u Sarajevu figurirao kao vola “sandžačkog klana”, kojem su pripadali, ili su mu bili bliski, i Fikret Kajević, i Elvis Hodžić, i Bahrija Kačapor. S druge strane, u lokalnom kriminalnom miljeu Fatmir Mujaj i Jasmin Koso slove za “vojnike” Nasera Kelmendija, nominalno vlasnika hotela Casa Grande na Ilidži a realno “prvog” melu sarajevskim Albancima koji se, istina posredno, dovodi u vezu s ubojstvom Ramiza Delalića. “Pištoljdžiju” Kosu je, opet, u albanski klan uveo Almir Kukan, još jedan iz plejade kriminalaca s Kelmendijevog “platnog spiska” koji je, jednako kao i svi njegovi kompanjoni, dobro poznat sarajevskoj policiji. BJEGUNCI NA SLOBODI Prema izvorima bliskim albanskim kriminalnim krugovima u Sarajevu, Elvis Hodžić i Fatmir Mujaj prvi su se put sukobili još prije nekoliko godina. Iz tog je okršaja, navodno, “deblji kraj” izvukao Hodžić koji je, osim batina, u bijegu od Albanaca, polomio obje noge, zbog čega je mjesecima bio gotovo nepokretan. Elvis Hodžić se u Sarajevo vratio ljetos, nakon skoro godinu dana izbivanja, budući da je koncem septembra 2007., poslije pucnjave na Baščaršiji, za njim raspisana policijska tjeralica. Hodžić je tad, podsjetimo, zajedno s Amirom Pašićem Faćom, Kenanom Čavakom i Alenom Grbom, bio jedan od glavnih aktera vatrenog razračuna s Muhamedom Ali Gašijem i Amirom Kasumićem u kojem su ovaj posljednji, ali i slučajni prolaznik Nedžad Smajlagić, zadobili teške tjelesne ozljede. No, za razliku od svojih kompanjona Čavaka, Grbe i Pašića koji su se, jedan za drugim, u roku od mjesec dana, našli iza rešetaka, Hodžić je svo vrijeme bio na slobodi, premda je upravo on, prema svim indicijama, pucao na Kasumića. Navodno da je proteklu godinu proveo u Austriji gdje mu je sigurno utočište našao njegov prijatelj Bahrija Kačapor koji je i sam, svega nekoliko sati poslije pucnjave u Incognitu, pobjegao u Beč. Po povratku u Sarajevo Elvis Hodžić se sam javio pravosudnim organima, ali je, i pored činjenice da je cijelu godinu bio u bjekstvu, i da je optužen za pokušaj ubojstva, odmah pušten na slobodu?! Njegovi poznanici tvrde da se Hodžić, u međuvremenu, udaljio od Amira Pašića Faće i njegovih prijatelja, te da je ostao blizak s Fikretom Kajevićem i Bahrijom Kačaporom. Opisuju ga kao mladića prijeke naravi, sklonog konzumaciji droga, zbog čega se ranije često sukobljavao i sa svojim bivšim šefom Ramizom Delalićem. S druge strane, upućeni u odnose među kriminalcima u Tuzlanskom kantonu, tvrde kako je Mersad Hadžić koji se u noći pucnjave našao u društvu s Elvisom Hodžićem, posljednjih godina preuzeo gotovo sve “poslove” koje je na području Tuzle, do odlaska u Haag, kontrolirao Naser Orić, kao i da su njih dvojica bili na neprijateljskim stranama. Prije povratka u Tuzlu, Hadžić je, navodno, u zapadnoj Europi već izgradio “respekta-bilnu” kriminalnu karijeru. MUP Tuzlanskog kantona protiv njega je podnio pet kaznenih prijava, odnosno, dvije više u poređenju s brojem prijava koje su podnesene protiv njegovog prijatelja Osmana Vantića. Terete se za krađe, nanošenje teških tjelesnih ozljeda, nasilničko ponašanje i, prema nekim indicijama, šverc oružja. Protiv sarajevskog “ugostitelja” Fikreta Kajevića za kojeg se pretpostavlja da je, zajedno s Mersedom Hadžićem, u nedjelju pobjegao u Crnu Goru, policija je od 1991. podnijela ukupno devet kaznenih prijava. “Žrtva” najnovijeg kriminalnog obračuna Fatmir Mujaj uspio je za petogodišnjeg boravka u Sarajevu “zaraditi” čak osam kaznenih prijava, ali je do sada osuđen samo jednom, zbog izazivanja opće opasnosti. SPIRALA KRVNE OSVETE Fatmir Mujaj je, prema dostupnim informacijama, iz rodne Peći u Sarajevo došao 2003., na poziv svojih nekadašnjih susjeda - obitelji Kelmendi koja je, također, dvije godine ranije, “izbjegla” s Kosova. Navodno da je Naser Kelmendi Kosovo napustio poslije jednog vatrenog obračuna u Peći, 2001. godine, a u kojem je, između ostalih, sudjelovao i njegov sin Elvis Kelmendi. Mladi Elvis je, prema albanskim izvorima, bio među prvoosumnjičenim za ubojstvo bratića nekadašnjeg zapovjednika OVK-a, a kasnije kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, koji je po povratku iz Haaga uspio povratiti raniji utjecaj. Proljetos smo pisali da je Naser Orić, po nalogu MANGUP U POLICIJSKIM REDOVIMA Policajac Zejnil Lučkin sirom otvorio vrata mafijaskim vođama na Ilidzi!? Iako interna istraga koja je protiv njega u MUP-u Kantona Sarajevo vođena prije tri godine nije dala konkretnih rezultata, računa se da je kljucni policijski zaštitnik svih albanskih biznismena upitne reputacije koji su nakon rata doselili na Ilidžu bio bivši komandir policije u tom sarajevskom naselju Zejnil Lučkin. Posljednji je put Lučkina s pripadnicima tzv. albanskog kriminalnog klana u Sarajevu javno povezao Antoan Braco Magaš, svjedok Tužiteljstva u sudskom procesu protiv Muhameda Ali Gašija i njegove “zločinačke organizacije”. Policajac Lučkin koji je, u međuvremenu, uznapredovao do mjesta načelnika kriminalističke policije u PU Novo Sarajevo (?), pored luksuzne kuće u naselju Sokolović Kolonija, sagradio je i veleljepnu vikendicu u rodnom selu Bobovica na Bjelašnici, a nije tajna da je luksuzne automobile često mijenjao s kriminalcima bliskim braći Gaši i obitelji Kelmendi. Prema, istina neprovjerenim informacijama, zahvaljujući svojim vezama i utjecaju, Zejnil Lučkin je pomogao i Neziru Bajraktariju da dobije više osobnih iskaznica i vozačkih dozvola. Bajraktari je, podsjetimo, nedavno uhapšen zbog veza s Gašijem, nakon čega je “otkriveno” da se ovom naturaliziranom Bosancu albanskog podrijetla na Županijskom sudu u Osijeku sudi u odsutnosti, pod optužbom da je kri-jumčario 65 kilograma heroina. RASKOŠNA IMOVINA SLABO PLAĆENOG POLICAJCA: Vila Zejnila Lučkina u ilidžanskom naselju Sokolović Kolonija svog šefa Nasera Kelmendija, otputovao na Kosovo kako bi, zahvaljujući prijateljstvu s Haradinajom (zajedno su bili u pritvoru u Scheweningenu), osigurao pomirenje između dvije zaraćene obitelji. No, ako je vjerovati kosovskim izvorima koji tvrde da je za Elvisom Kelmendijem, nedavno, policija u Prištini raspisala tjeralicu, čini se da od pomirenja nije bilo ništa. Dodajmo tome kako je najdalja destinacija do koje otac Naser i njegovi sinovi Besnik, Elvis i Liridon smiju putovati crnogorski primorski gradić Ulcinj gdje Kelmendiji imaju hotel. Spekulira se, također, kako se obitelj Kelmendi, zahvaljujući dobrim vezama u tamošnjoj policiji, najsigurnije osjeća u Crnoj Gori. U tom smislu, svakako, valja podsjetiti kako se Naser Kelmendi, i po dolasku u Sarajevo gdje je u naselju Ilidža kupio hotel Casa Grande, najprije zbližio s komandirom policije Zejnilom Lučkinom (vidjeti okvir). Nakon prošlomjesečnog hapšenja njegovog bliskog suradnika Nasera Orića, a potom i Nezira Bajraktarija, i teškog ranjavanja Fatmira Mujaja, Nasera Kelmendija je odskora zabrinula još jedna vijest, koja je, ovoga puta, stigla iz Beograda. Nagađa se, naime, kako je protiv Kelmendija i srbijanska policija otvorila zvaničnu istragu, a nakon što je početkom augusta u Novom Pazaru uhapšen “kontroverzni” biznismen iz Rožaja i, prema obavještajno-policijskim procjenama njegov “poslovni partner”, Suvad Musić zvani Batko. Kod Batka je srbijanska policija pronašla oko tri kilograma heroina što je, kako se čini, bio i više nego čvrst “argument” da taj Rožajac pristane na punu suradnju s istražiteljima i detaljno svjedoči o razgranatoj balkanskoj narko-mreži čiji jedan od krakova završava i u Sarajevu. U tom smislu nije nimalo slučajno što su poslije hapšenja Suvada Musića pripadnici MUP-a Srbije izveli nekoliko rubusnih i uspješnih akcija hapšenja narkodilera, kao i da je nez-vanični sandžački kralj droge Safet Kalić zvani Sajo, nedavno, napustio Rožaje i otišao u Makedoniju. Vjeruje se da je u sklopu iste operacije srbijanska policija na graničnom prijelazu s Crnom Gorom, u mjestu Mehov krš, početkom novembra uhapsila Seada Lukača, bliskog Musićevog i Kalićevog “poslovnog partnera” iz Rožaja. Lukač, vlasnik hotela Amsterdam u Budvi, u Crnoj Gori je sve doskora imao reputaciju uspješnog biznismena, iako je holandska policija za njim raspisala međunarodnu tjeralicu, budući da se sumnjiči za čak tri ubojstva. TOP PET NAJPOZNATIJIH “KONTROVERZNIH BIZNISMENA” NASER KELMENDI Rođen 15. februara 1957. u Peći (Kosovo), odakle je, navodno, pobjegao potkraj 2001., s pet milijuna maraka u kešu. Prva bh. putovnica izda-ta mu je u proljeće 2002. u Tuzli, već naredne godine u sarajevskom naselju Ilidža kupuje hotel Casa Grande, a kasnije i vise poslovnih prostora i stanova. Prema policijsko-obavjestajnim procjenama, Naser Kelmendi i trojica njegovih sinova: Besnik, Liridon i Elvis glavninu zarade ostvaruju od trgovine drogom, premda ni nakon vise pretresa objekata u njihovom vlasništvu, nikada nije pronađen ni gram hašiša. Zvanično se otac i sinovi Kelmendiji bave hotelijerstvom i ugostiteljstvom. Posjeduju desetak luksuznih automobila. Pretpostavlja se da je poslije hapšenja Nasera Orića, najpouzdaniji ortak Naseru Kelmendiju njegov bliži rođak Rexep Kelmendi zvani Džeko Rugovci. Unutar albanskog kriminalnog miljea u Sarajevu, Fatmir Mujaj, Almir Kukan, Jasmin Koso i braća Fuad i Faruk Nikći imaju “status” Kelmendijevih “vojnika”. NASER ORIĆ Rođen 3. marta 1967. u Potočarima kod Srebrenice, predratni pripadnik policijske jedinice za specijalne zadatke MUP-a Srbije, ratni zapovjednik Armije BiH u Srebrenici. Do proljeća 2003., kada je protiv njega Sud u Haagu podigao optužnicu, živio u Tuzli gdje se nominalno bavio ugostiteljstvom, a stvarno rukovodio kriminalnim podzemljem. Po povratku iz Haaga seli u Sarajevo i postaje “desna ruka” Naseru Kelmendiju u njegovim “poslovima”. Naser Orić je vlasnik zaštitarske agencije BH sigurnost, stana u sarajevskom naselju Šip, te više nekretnina na području Tuzlanskog kantona. U pritvoru sarajevskog Centralnog zatvora nalazi se od 3. oktobra, kada je uhapšen na Ilidži. Sudit će mu se zbog kaznenog djela iznude i nedozvoljenog držanja oružja. MUHAMED ALI GAŠI Rođen 11. septembra 1973. u Kaknju, do hapšenja (14. januara ove godine) “vodeći” sarajevski kamatar. Zahvaljujući razgranatim zelenaškim poslovima “zaradio” imetak višemili-junske vrijednosti: nekoliko kuća, stanova, poslovnih prostora, luksuznih automobila. Optužen da je, zajedno s dvije godine starijim bratom Azizom Gašijem, rukovodio “zločinačkom organizacijom” koja se, pored kamatarenja, bavila iznudama, prevarama, pranjem novca, nasilničkim ponašanjem, ugrožavanjem sigurnosti, bespravnom gradnjom... “Zločinačku organizaciju” braće Gaši čine: Amir Kasumić, Mirso Krasnić, Edin Hot, Engin Proho, Muharem Čaušević i Sinan Ljuca. Deveti odbjegli pripadnik ove kriminalne skupine Adnan Alomerović najvjerojatnije se krije u Sandžaku. FIKRET KAJEVIĆ Rođen 2. septembra 1972. u Prijepolju (Srbija). Prvi put osuđivan 1991. zbog razbojničke krađe, u ratu pripadnik Devete brdske brigade Ramiza Delalića Ćele. Nakon rata se počinje baviti ugostiteljstvom, danas vlasnik restorana Royal u sarajevskoj općini Vogošća koji je otvorio a da nije imao ni dokaza o vlasništvu nad objektom i caffea Omerta u naselju Stup. U posljednjih trinaest godina protiv Kajevića je MUP Kantona Sarajevo podnio osam kaznenih prijava, između ostalog, zbog silovanja, otmice, nasilničkog ponašanja. U zatvoru proveo, sve skupa, četiri mjeseca. HARIS ZORNIĆ Rođen 2. augusta 1969. u selu Besnik kod Rožaja (Crna Gora), pod imenom Ljutvija Dacić. U Sarajevo doselio 1996., nakon izlaska iz zatvora u Njemačkoj. Zajedno s bratom Hamdijom Dacićem u sarajevskom naselju Grbavica otvara caffe Picollo, 2003. godine u naselju Zabrđe kupuje zemljište na kojem je sagradio jedan od najprestižnijih hotela Exclusiv, vrijedan blizu pet milijuna KM. Zbog sumnje da se bavi trgovinom drogom i pranjem novca, Sud BiH je u martu ove godine donio rješenje kojim se Harisu Zorniću zabranjuje otuđenje i raspolaganje hotelom Exclusiv, kao i cijelim kompleksom na kojem je taj objekat sagrađen. Navodno da u strahu od iste sudske mjere - zabrane raspolaganja imovinom, Zornićev prijatelj Naser Kelmendi ozbiljno razmišlja o prodaji hotela Casa Grande. VJERA JE KOKAIN ZA NAROD Naser Kelmendi osigurao podršku izgradnjom džamije!? Pored bliskih prijatelja iz političkog (Senad Šahinpašić Šaja), medijskog (Fahrudin Radončić) i policijskog (Zejnil Lučkin) miljea, Naser Kelmendi se uspio približiti i vjerskim službenicima, dakako, izdašno donirajući gradnju džamija. Tako je Kelmendi, u dogovoru sa Nezimom ef. Halilovićem kao predsjednikom Građevinskog odbora za izgradnju nove džamije u naselju Plandište (kod Ilidže), proljetos “promoviran” u vakifa, a nakon što je efendiji Haliloviću uplatio 100.000 KM. Drugi najveći donator džamije u Plandištu je Kelmendijev poslovni partner Asllan Peci, vlasnik tvrtke Alaxa, koji je prije tri godine bio prvoosumnjičeni za premlaćivanje Nezira Bajraktarija u sarajevskom kafiću Akademija, gdje je bilo organizirano ritualno pomirenje Nasera Kelmendija i Ramiza Delalića Ćele.