Postanak manastira i grada. Od Bišca pet sahati daleko, preko rijeke Une u Krajini postoji danas cvrst grad Cazin sa svojom pitomom i zdravom okolinom. Samo sa jugozapadne strane prema Bišcu more se vidjeti, a e druge tri strane okružen je sa neizbrojnim i nepreglednim brdima i brežuljcima, što se protežu i na druge krajišnicke gradove. Prica se, kako je sva okolina cazinska bila obrasla velikom šumom, osobito hrastovom. U vrijeme car dušanova namjesnika Kegljevica, što je Bužim zidao — nadu cobani brdo, kao zvijezdu medu zvijezdama , okomito, gotovo sa sve cetiri strane opkoljeno vodom, te izgledaše kao pravo ostrvo. Cobani jave to svojijem ukucanima, a ovi drugijem i tako je išlo od usta do usta, dok ne dode glavarima do uha, te onn odmah skontaju da bi dobro bilo naciniti na tome mjestu manastir. Tako i bude. Odmah ozidaju okolo zid a negdje i po dva, a u sredini ostane krasna ravnica, na kojoj sazidaju manastir. Istocno od manastira, baš ispod oltara ozidaju drugi grad, kao avliju manastirsku i tu se naseli narod, te tako postane grad Cazin. Grad je taj vrlo tvrd te je više puta poslužio za odbranu od neprijatelja, jer pred manastirom je bila catrnja, pa je bilo vavijek dosta vode. Kad su Turci sa sedam Ljevljana osvojili Cazin, oni onda manastir pretvore u džamiju, a docnije ga posve sruše i na njegovom mjestu sazidaju džamiju, koja je tako velika, da je možda u svoj Bosni take nema. Osvojenje Cazina. Kad se manastir Cazin sa svojom velikom tvrdavom ozidao, naseli se u te predjele pobožni srpski narod. Pa i danas nema drugog naroda osim pravoslavnnh Srba i još nešto muhamedovaca, tako da broj prvijeh stoji prema broju drugijeh kao trideset prema cetiri, pa ne samo da je tako u Cazinu vec i u cijeloj okolinn. Svijet se ovuda bavi najviše obdjelavanjem zemlje, a muhamedovci se i obicajima i životom i svijem drugijem približuju pravoslavnim Srbima, jer osim što'slave mnoge srpske prazninke, znadu još i svaki svetac u godini kad ce doci i u koji dan. To ce vam kazati muhamedovci i tamo, gdje su samo turska sela, pa još znaju i brez kaledara kolko ima dana od jednog praznika do drugog. Kad je ono istocna aždaha pocela žderati jednu no jednu zemlju srpsku, ne mogaše odmah svaku varoš i grad progutati, tako je ostao bio i Cazin neosvojen. U Lijevnu je vec tada sjedio vezir turskn, kome skrivi sedam Turaka .Bevljana (valjda za to što su 1jepši bili od njega), te oni odojegnu vezira, pa krijuci se i tumarajuci preko brda i planina ni preko srpskih sela, nabasaju i nehotice na grad Cazin. Cim to opaze, dodu brzo do rijeke Une, prevezu se u ladici i dodu u po noci u Cazin. Tu ee oni dogovore kako ce grad osvojiti i svijecaju, da se nacine utvore, a tu istu noc pošalju dvojicu u Lijevno, da jave veziru, da bi došao s vojskom i jedan vrlo lijep grad zauzeo. Sjutri dan, po obicaju manastirskom porani kaštar da zvoni, kad tamo, ali ima šta i vidjeti : u manastiru se prikazuje. Pred njega stanu izlaziti nate ih mate bilo u opravi šejtanskoj, cas corav, cas ošišat, cas magarac, cas pod puškom, cas kao pjan i t. d. Tako se svijet poplaši te nije smio ni blizu manastirsko avlije doci. A ona dvojica dodu veziru i jave mu, te vezir oma pohita s vojskom i pišledni konak ucini blizu Cazina kod jednog bunara, koji se poslije prozva cazinski bunar. Sjutri dan navali s vojskom na manastir i grad, a oni se Turci stanu sad još žešce pretvarati, te poslije kratkog boja, narod nešto od straha, nešto zbog malaksalosti preda se Turcima. Sad vezir oduševljeno ude u grad kao pobjedilac i Ljevljanima oprosti i još im dopusti, da se nastane gdje hoce, samo neka izberu za sebe zemlju, vezir ce im pokloniti, i još koju god djevojku zagledaju, da je mogu uzeti, samo se odsele moraju zvati onim prezimenima u šta se koji pretvarao. Od toga su doba ostala imena, kojijeh i danas ima kao: Ðoralidi, (pretvarao se corav), Šišici (pretvarao se kao šišav); Magaraševici (pretvarao se u magarca); Puškari (pretv. s puškom); Pjanidi (pretv. se pjan); Topici (topalast), Vatreševici i t. d. Eto tako prica ide od usta do usta po cijeloj Bosanskoj Krajini. Zabilježio : Pravdic.