Kad se u godini 1899. detaljno geološki proucavaše oni krajevi, koji su prikazani na generalštapskoj karti list Donja Tuzla (zona 27., col. XIX.) i pogranicni južni list Dubrava-Ribnica (zona 28., col. XIX.), nagjoše i sabraše se u tercijarnim naslagama razlicite starosti mnogi fosilni (okamenjeni) bilinski ostaci, te je odlicni poznavalac tcrcijarne flore, gosp. profesor H. Engelhardt u Dražgjanima imao dobrotu da preuzme obragjivanje ovog materijala. Engelhardt vec je godine 1883. objavio jednu od prvih rasprava o tercijarnim biljkama iz Bosne, iznoseci tom zgodom i slike opisanih vrsta. Njegovomu velikom interesu za tercijarnu floru Bosne, njegovom rijetkom strucnom znanju i njegovoj neutrudivoj znanstvenoj marljivosti možemo da zahvalimo, što se ovdje iznosi ova lijepa rasprava, koja kao prvo opsežnije djelo dostojnim nacinom inaugurira specijalno proucavanje paleontologije bilinstva u Bosni i Hercegovini. Naslage, u kojima su nagjeni fosilni bilinski ostaci, što ih Engelhardt ovdje opisuje, pripadaju dijelom oligocenu, dijelom pak donjem miocenu, gornjem miocenu i pliocenu. O stratigrafskim snošajima pojedinih nalazišta progovorice se doduše potanko u tumacu uz list „Donja Tuzla" geološke specijalne karte Bosne i Hercegovine; ali se svakako preporuca da ovo ukratko i na ovom mjestu izložimo, kako bi što jasnije postalo geološko znacenje phytopaleontološkog istraživanja. Oligoceni bilinski ostaci poticu iz jedne dosta malene kopnene naslage, što se zapadno od Gjurgjevika stere izmegju Donje Tuzle i Kladnja. Ovu naslagu ogranicava na sjeveru, zapadu i jugu kod Gornje Višce serpentin, kojeg u dolini Oskove prikriva diluvium, dok na istoku i zapadu ta naslaga leži na melafirima, jaspis-škriljavcima i trijaskim vapnencima. Njezinu zapadnu granicu oznacava dosta tacno urezana dolina potoka Bistrice, uz koji iznad njegova ušca u Oskovu jasno vidimo slijed naslaga. Sasvijem dolje, ncposredno na serpentinu, leže konglomerati i krupnozrni pješcenici, u kojima mjestimice ima okamenjenih komada drva. Na više redaju se sitnozrni kremeni pjeceenici i pješceni škriljavci sa obiljem pougljenjenih bilinskih ostataka i tankim vrstama ugljena, a iznad ovih leže opet svjetlo-sivi vapnasti lapori i slatkovodni vapnenci s pojedinim školjkama i puževima, te vrlo bogatom florom. Fosilni bilinski ostaci iz ovih naslaga, koje je obreo i vecim dijelom sabrao meni tada dodijeljeni asistent, sadanji rudarski pristav gosp. Vladimir Lipold (koji je prilježno i marljivo radio na osmini kartovnog lista Dubrava-Ribnica), zasvjedocavaju u punoj mjeri starost tih naslaga, koja se u ostalom može ustanoviti takogjer prema geološkim i petrografskim prilikama. Konglomerati u podini i pješcenjici pripadaju oligocenu, a na njima položeni lapori i slatkovodni vapnenci djelomice donjem miocenu ili možda posve još gornjem oligocenu. U svojoj raspravi oznacuje Engelhardt ove naslage kao pješcenjik i vapnenasti lapor Brestice. Iz pješcenjika odregjene su ove vrste: Pinus hageni Heer (?) Salix varians Goepp. Pinus spiciformis Ung. Samyda borealis Ung. Seauoia langsdorfii Brongn. sp. Rhamnus eridani Ung. Seauoia sternbergii Goepp. sp. Amygdalus persicifolia Ung. Fagus castaneaefolia Ung. Robinia regeli Heer. Ulmus plurinervia Ung. Cassia hyperborea Ung. Ficus tiliaefolia Al. Br. sp. Od ovih trinaest vrsta do sada su nagjeni Samyda borealis Ung. i Amygdalus persicifolia Ung. samo u oligocenu, dok se Sequoia sternbergii Goepp. nahodi vec u eocenu, ali je i ona kao i veci dio drugijeh vrsta proširena ponajviše u oligocenu. Iz donjo-miocenih, eventualno djelomice i gornjo-oligocenih vapnenastih lapora potjecu vrste: Glyptostrobus europeus Brongn. sp. Andromeda protogaea Ung. Seauoia langsdorfii Brongn. sp. Hex ambigua Ung. Quercus lonchitis Ung. Eucalyptus oceanica Ung. Laurus jyrinccps Heer. Ceratonia emarginata Al. Br. Embothrium leptospermum Ett. Cassia phaseolites Ung. Myrsine doryphora Ung. Cassia berenices Ung. Od ovih dvanaest vrsta našao se Embothrium leptospermum Ett. do sada jedino u oligocenim naslagama; od ostalijeh je samo Hex ambigua Ung. ogranicen na miocen, dok su sve druge vrste u oligocenu vrlo rasprostranjene. Ovako dobiva flora brestickog vapnenastog lapora istaknuti starinski znacaj. Iz šire okoline Donje Tuzle nije nam do sada poznato drugo koje nalazište staro-miocenih bilina. Naprotiv se vanredno cesto nagjoše fosilni bilinski ostaci u mlado-miocenim naslagama. Miocen u okolini donjo-tuzlanskoj može se odozdo na više svrstati ovako: Dolje, neposredno na gornjo-oligocenim konglomeratima položeni su: 1. Morski sivi glinenasti laporni škriljavci ili, — u slatkovodnim naslagama kod Gjurgjevik-Brestovice, — slatkovodni vapnenci i lapor, koji ce biti iste starosti sa naslagom, što slijedi povrh njih. 2. Isprutani laporni škriljavci, koji sadrže ona znamenita nahodišta tuzlanske soli. 3. Plocasti vapnenac, djelomice sa cjedinom (versintert). 4. Sivi tinjcasti lapor (Schlier). Ova cetiri odjela naslage odgovaraju prvom mediteranskom odjelu becke kotline. 5. Tankoslojni lapor sa uklopljenim pješcenasto-ilastim naslagama, što od prilike odgovara grundskim naslagama becke kotline. 6. Litavsko vapno i litavski vapnenasti konglomerati, koji su potpuno zastupani na jugozapadu, ili prelaze u 7. prorijetke serpentinske konglomerate i pješcenike, takogjer u žuti lapor, kad i kad i u crvene i sive gline. Odjeli 5., 6. i 7. odgovaraju drugom mediteranskom odjelu. 8. Dobro uslojeni pješcenici sa uklopljenim naslagama konglomerata; razlikuje se od odjela 7. djelomice samo po fauni. 9. Plocasti vapnenasti pješcenici i fino svrstani laporni vapnenci sa obiljem fosilnih riba. 10. Ikrasti vapnenac i pjeskoviti ceritijski vapnenac. 11.