Beograd 1904. Napisao prof. P. Pavlovic. Pisac ove rasprave poredao je ponajprije u njoj u vanredno prijeglednomu obliku sva dosadanja ornitološka proucavanja u kraljevini Srbiji i imena važnijih sabiraca ornitološkog materijala, pa iznosi onda otisak inventara srpskih ptica, što se dosad prisabraše za zbirke muzeja, doticno za zoološki institut beogradske velike škole. Ovako dobismo u ruke dobar prijegled važnijih pticijih oblika, što žive u Srbiji, a mimo toga poslužice ovaj spisak ko valjan vec svakomu posjetiocu beogradske kolekcije. Prelazimo sada na neke primjedbe: Kako se Parus communis Bald. spominje samo u dodatku (str. 24.), dok se R. montanus — kako se cini — u Srbiji pojavljuje tek uz bosansku granicu, to mislim, i ako nijesam vidio doticne egzemplare, da ona cetiri komada iz Raške i sa Kopaonika pripadaju P. communis-u i to subsp. stagnatilis. Za slucaj da se pojava vrsta Melonocorypha calandra i Euspiza melanocephala u Srbiji i kasnijo potvrdi, bice to od velike važnosti za geografsku raširenost ovijeh vrsta. Anthus obscurus (Lath.) sa Kopaonika pod sigurno je Anthus spipoletla (L.), jer prva vrsta nikad ne zamjenjuje sjeverne morske obale sa gorama južne Evrope. Nisactus fasciatus (Vieill.). Pojava ove ptice u Sicevskoj klisuri (ako je odredivanje vrste pouzdano!) pobuduje vanredni interes! Ovo mjesto ima doduše sve uslove, koje traži ovaj orao. Na strani 18. pokraj broja 130. stavljena ? Accipiter nisus ne pripada ovoj nego vrsti Astur brevipes (Severz). Pri kraju moramo spomenuti, da veci dio onijeh egzemplara beogradskog muzeja, što mu ih je profesor dr. Ž. Ðordevic predao godine 1899., nijesu po njemu sabrani, vec da smo te ptice ubili i darovali ja i kolektor J. Santarius. To se može razabrati iz etiketa, dodanih svakomu komadu, zatim iz mojeg izvještaja o našim ornitološkim ekskurzijama po Srbiji, od kojih je jedna polovina provedena u društvu recenog gospodina profesora (vidi str. 4. separ. otiska ili str. 128. ovog „Glasnika", god. 1904., sv. 1.). Konacno moram izricno istaknuti još i to, da spomenuti moj izvještaj svakako ima prioritet pred ovdje raspravljenim „spiskom ptica u muzeju srpske zemlje", jer je moja radnja, i ako je napisana skoro u isto vrijeme sa onom beogradskom, prije ugledala svjetlo; naši su separatni otisci objavljeni 2./15. marta 1904., a naš „Glasnik" (1. sv.) 19. marta (1. aprila), dok je „spisak ptica" u separatnomu otisku izašao tek 12./25. maja, a „Prosvetni Glasnik" još i nešto kasnije.