(Nastavak). Ove godine stiže nam iz Liona Francuski napisana monograFija zemljaka nam Don Petra Kaera, koju je izdalo Lionsko antropološko društvo, pod naslovom: „Pierres sepulcrales dalmates.» Samu knjižicu ne bijah odmah vidio, vec sam za nju doznao po ocjenama „Viestnika" i „Bullettino-a. Prije nego li se i sam napose izrazim o toj raspravi, neka mi je dopušteno da u cijelosti ovde navedem obadvije te ocjene. Spljetski „ Bullettino " na omotku (Br. 8. i 9. od ove godine) piše ovako: „Žao nam je što nijesmo mogli radi nestašice dobre litografije, da nastavimo izdavanje dalmatinskijeh grobnijeh spomenika popa Kaera, zapoceto 1879. god. tijem više što nam je taj nedostatak na neki nacin zamjeren bio od uredništva pariške „Revue archeologique. U ostalom cestitamo našemu spisatelju što je našao srestvo da objelodani svoja ustrpljiva ucena bdenja u inozemstvu i jezikom koji uživa najvecu raširenost, i stalni smo, da koliko ih je god, koji se bave starinama, bice nasladom citali uspomenu, koju smo navijestili. Ona se u prvom poglavlju svoje prve cesti bavi spomenicima uopce Neretvanskoga kotara, opisujuc ih širokijem brazdama. U drugom izlaže sudove, koje su razni spisatelji do sad izrazili o predmetu; docim u trecem potanko opisuje spomenike, što ih je vidio u okolici sela Brista i Pasicane, a u cetvrtom one, sela Slivna, obadva kotara Metkovskoga. Odobravamo obdržavani opisni sustav, jer je jedino srestvo koje, djelom sušljednijeh i opširnijeh sravnjivanja, moci ce da dovede do riješenja pitanja, kojemu li naime narodu, da se pripišu ti spomenici. Slavenski natpisi što se na nekojima citaju, i nahode se urezani, nijesu sigurni podatci, da se ti spomenici pridaju Slavenima, kao što apsolutno ne mogu da prude predmeti, koji se mogu da nadu pod nekijem od tijeh spomenika. Nazad petnaestak godina, u našem prisustvu, bješe odmaknut jedan od tijeh mramorova, i pod isti bješe zakopana lešina osobe umrle oko 24 sahata prije, i dok se kopaše zemlja, videsmo ostanke drugijeh lešina zakopanijeh prije. Nije dakle nemoguce, da pod starijem kamenjem budu stari Slaveni zakopavali mrtvace, a na istom kamenju ukresavali natpise, koji se još citaju bosanskijem slovima. Mi smo otrag mnogo godina videli jedan, na kamenu u Cistoj, a drugu na stecku u Lovrecu, selima Imockoga kotara. Dodacemo, da smo videli u nekropoli sv. Spasa u Vrljici, i u onoj Vitine na obalama rijeke Mlade u Ljubuškom, spomenika bez sumnje rimskijeh nižijeh vremena pomiješanijeh sa grobnijem kamenjem iz doba ocito starijega. U Vrljici na pr. ima natpis po nama iznešen na str. 129. V. godišnjice a u Vitini oni iznešeni na str. 53. I. godišnjice „ Bullettino " arheologije i povijesti dalmatinske. Prvi se još nalazi u koliko su nas uvjerili u nekropoli sv. Spasa medu drugijem starijem spomenicima, docim se druga dva nahodahu do nazad malo godina u kapeli sv. Ilije i bjehu izvadeni sa obližnje nekropole, u kojoj smo mi videli, 1874. god. medu steccima starijeg doba takoder i sarkoFag ali bez natpisa, ali oblika i sloga rimskoga. Kad bi se umnožila opažanja i prispodobe, moglo bi se dospjeti do pozitivna zakljucka. Opominjemo se još da se u Šarampovu Širokog brijega u Hercegovini nahodi na jednom od tijeh stecaka naskocen medaljun, kojega nacrt bješe iznešen na str. 25. Itinerara Otona Blaua izdana u Berlinu 1877. U onom su medaljunu sapletena slova, koja bi jednom mogla ponuditi žicu, da se dospije do zlamenitijeh pošljedaka. Ta slova ne ukazuju nikakva slavenskog oblika novijega ni starijega, niti imaju slicnosti u koliko se nama cini, sa ruskijem slovima. Poznata je potreba, da se svom tacnosti opišu spomenici vrsti od onijeh o kojijem SE spisatelj bavio, ne manje nego li treba, da se dobro istaknu nacrtima znakovi i uresi što ih kite, navlaš oni koji su naskoceni poput napomenuta medaljuna. Neka pop Kaer ustraje u dobro upucenu radu, i neka se uvjeri, da ce sustavom što ga je poprimio, cisto opisnijem uciniti velikijeh usluga znanosti." „Viestnik" (God IX. Br. 4.) ovako piše o Kaerovoj brošuri: „Ovu raspravu o dalmatinskim steccima našega Hrvata II. Kaera izdalo je antropologicko društvo u Lionu. O njoj, u koliko mi je poznato, rekao je nekoliko nezgrapnih i neistinitih rijeci dobro poznati nam dr. M. Hoernes (Mittheil.d, Anthrop. Gessell. in Wien. XVII. bd. 70.), a s toga što Kaer odrješito odbija smiješnu njegovu nauku o našim steccima. Za Hoernesom poveo se Vid VuleticVukasovic u Smotri (Svez VI. str. 374.) ocjenom, koju naš „Viestnik" odbi. Hoernes bjedi ga naime, da mu je jedva poznato ono malo gradiva, što se po Dalmaciji nalazi ; da ne poznaje ono daleko bogatije, što leži u nutarnjosti zemlje (u Bosni i Hercegovini); što je on prvi u znatnom broju narisao i napisao, da nije si dao truda upoznati se doticnim gradivom iz izvornih izveštaja, zadovoljivši se s ono malo vijesti hrvatskih novina, gde je i to našao, da njegove radnje o predmetu (hic rodus) po sudu „Viestnika" hrv. arh. društva ne vrijede opaza, i da radnja g. L. Zore jest jedina, koja se ispravnim tumacenjem simbolickih predstava odlikuje. Kasr nzvjsšcuje samo o steccima neretvanskim, i to u okolici Brista, Pasicine i Slivna, koji su mu pred ocima ležali. To mu je zadaca, te ju je i vješto obradio. Mnogi su prije Hoernesa i opisali i proucili stecke po Bosni i Hercegovini, što je i iz same Hoernesove rasprave nauciti mogao. Kaeru je pak dobro poznato sve, što se takovo nalazi ne samo po Dalmaciji da li i po Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori, dapace još i dalje (str. 10. II. itd.), docim je Hoernesu ono ogromno a i najvažnije blago, koje leži po Dalmaciji, sasvim nepoznato. Kaer poznavao je dobro novije izvještaje o steccima (str. 19.), a ta su mal ne sva Hoernesova, ali ih upotrebljavao nije, i veoma dobro, jer je našao dakako u ovom „Viestniku", da g. Hoernes, ne poznavajuci ni našega jezika ni naše povjesti, nije ni mogao o onim spomenicima napisati ma šta vrijedno uvaženja. Radiceva pak rasprava (u mittheil. bd. XIV. 66) otkrila je