(Nastavak). Gospodin Ljubic piše, da „stari stecak nema nikakova natpisa. Takovi su svi po Dal maciji, naime de su katolici živili. Natpisi su svi za pravoslavne." Pravo je što g. Ljubic kaže. da „stari stecak nema nikakova natpisa." To je takoder jedan razlog, koji potvrduje misao, da su stecci slavenski, i stoji u odnošaju s onijem što sam vec naveo, da sam g. Ljubic prije kaže, da je vjerojatnije da su stecci hrvatski i da su „odkrojeni po rimskim sarkoFagima sa kojima je onda Dalmacija obilovala." Ja bi postanak stecaka tumacio ovako: Kad su vojvode župani i ostale poglavice hrvatskoga i srpskoga naroda ugledali u novoj svojoj domovini, nedaleko od obala, i na obalama Jadranskoga mora množinu velikoljepnijeh sarkoFaga u koje su se kopali ugledniji Rimljani, poželjeli su i sami, da bi im grobove kitilo velicanstveno takovo kamenje, ali obiknuti, kopati se pod zemljom, nijesu mogli da napuste starog obicaja, vec su poceli sebi i svojima da navaljuju nad podzemne grobove stecke ili sarkoFage neizdubljene, na mjesto gomile kamenja što su prije na njih nabacivali, da im zvijeri ne raznesu mrtve kosti. Ne mogavši se u primitivnom svojemu surovom stanju natjecati s umjetnickom stranom rimskijeh plohorezaba, ali natjecahu se velicinom stecaka, koja je u više slucajeva baš ogromna. Tu su ideju dakako najprije naslijedila ona plemena, koja su naselila krajeve što no opkoljavahu najgušca i najveca središta bivše rimske obrazovanosti, dakle Salonu, Bilubij, Ad Novas, Bigeste, Naronu, Epidaurum, Risinium, Dokleu itd. U tijem okolicama i jesu zato najstariji stecci i obicno bez natpisa, jer su i prvi napravljeni u doba od VII. do X. i XI. stoljeca. Dok je ideja uhvatila korijena i razvriježila se po narodu, pristupili su vec XI. i XII. vijek, u kojima se bijaše vec raširila i slavenska pismenost, i od kojijeh nam poticu najstariji starocirilski natpisi iz Bosne i Hercegovine. Najveci broj stecaka potice iz XIII. XIV. i XV. stoljeca. Naravno, da su se za prvacima narodnim povele i ostale starješine, te su poceli stavljati na grobove manje odlicne stecke nego li su to cinili župani vojvode i bani, a otud su nastale obradene i neobradene ploce. Mojijem se mnenjem donekle slaže i poštovani 0. Zlatovic. Nije pak istina, da su baš svi stecci u Dalmaciji bez natpisa, kako hoce Kaer i Ljubic, jer nam eto g. Alacevic ispovijeda da je jedan natpis opazio na stecku u Cistoj. a drugi u Lovrecu Imockog kotara. Ko bi te natpise snimio u fac-simily mnogo bi zaslužio, jer bi se po obliku slova doznalo, da li pripadaju staroj cirilici ili poznijoj staroj bosancici. Kad bi se dalmatinski stecci potanjeispitali, lako je da bi se na njima našlo još i drugijeh natpisa. To bi imala da bude jedna izmedu najpoglavitijih briga novoustrojenog kninskog starinarskog društva. Da su svi natpisi stecaka „za proslavnike" ne znam bi li g. .Ljubic mogao da dokaže samijem natpisima. Ja cijenim da ih je mnogo takoder i za bogumilce i za katolike. Kako meni pripovijeda Vid Vul. Vuk., koji je dosta proputovao Bosnom i Hercegovinom, obicaj stecaka uzdržao se i do današnjeg dana u tijem zemljama. Pod stecke se joštera kopaju u Bosni i Hercegovini i katolici i pravoslavni, tom razlikom, da su noviji stecci obicno manji od starinskijeh, oblikom kockasti cesto napravljeni i od više komada. Isto tako izvješcuje i Dr. Hoernes u svojemu djelu. Starinske stecke zove naš narod grckijem, kao što uopce nazivlje grckijem sve što je starinsko. U broju 4. VII. god. „Viestnika" na str. 123. piše isti V. V. V.: „Uzgred mi je opaziti, da i ovde (juž. Dalm.) narod (kao u Hercegovini gradi grobnice od dobro kresana tesanika poput cetverouglastijeh sarkoFaga sa krstom na celu grobnice. Na glavi je grobnice otvor kao na peci, pa pokojnika polože unutra kao u kakvu sobicu) na gredice, te tako ostane mrtvo tijelo nad rupom, da se toci. Opazio sam i koji natpis, ali takovom latinicom, da ga je gotovo nemoguce razaznati. Ovo sam samo spomenuo, jerbo ovi noviji grobovi imaju oblik kao ravni stecci staro bosanski, pa se vidi da je to po tradiciji, ali narodu sila osmanska nije dopuštala da iznaša onake kolose kao za samostalnog doba." Ne znam po cemu piše g. .Ljubic o crkvi sv Spasa, da su stecci rabljeni kao gradivo kad se zidala; oni su dakle od nje mnogo stariji," kad sam izvjestitelj O. Zlatovic veli u svojemu opisu da je „sva od sitnoga kamena," a g. Alac. (Bullett.di arch. e st, dalm V. rad.131.) da je „sagradena sa malušnijem kamenjem dobro slijepljenijem." Ali, postavimo da i jesu stecci „rabljeni kao gradivo kad se zidala" crkva, što nije vjerojatno, jer bi kojigod od dvojice, izvornijeh izvjestitelja to bez sumnje napomenuo bio, to ipak ne stoji nikako ona druga tvrdnja g. Ljubica, da se crkvi „ne zna zametka," jer 0. Zlatovic u istome clanku, po Greidereru (Germ. Franc. I. 1. 2. Nr. 200.) veli : Conventus Cettinensisante ann 1400 conditus...ad fontes flvii Cetin considet.. pa bi stecci, premda stariji, mogli biti ipak i upotrebljeni kao gradivo pri zidanju crkve, sve da bi bili i iz VII. I iz VIII. stoljeca po Isukrstu. Istina je, da bi se po tome navodku moglo misliti e je crkva sagradena i mnogo prije g. 1400, ali to ne odaje graditeljski slog u kome je sazidana, i koji po slabijim naprtima spomenutijeh izvještaja u „Viestniku" i u „Bullettinu," rekli bi da je romanskih kašnjih vremena, te ne može da bude starija od druge polovine XIII. vijeka, a mogla bi slobodno biti i iz XIV. u kome je gradeno po Dalmaciji i drugijeh crkava istoga sloga. Ako su je pak franjevci sagradili to ne može nipošto da bude starija od druge polovine XIII. vijeka. Uzgred receno, crkva je tako znamenit spomenik graditsljstva u našijem stranama, da bi vrijedno bilo, daje potanko ispita strukovnjak kakav na polju umjetnicke povjesti. II.' Sad je na mene red, da podrobno ispitam sadržaj Kaerove monografije, te da se usput obazrem na rad i ostalijeh marnika oko istog predmeta u koliko mi budu njihove knjige ovde pri ruci. Hvala u toliko Vid VuleticuVukasovicu,