(Nastavak). Ono o cemu hoce da piše g. Kaer jesu poglavito stecci. Stecci su vrsta spomenika o kojima se ne može kazati, da nijesu bili znanstveno prouceni ni od koga. Ne znam doduše kako ih je proucio Francuz E. De Sainte-Marie jer nijesam bio srecan da se mogoh dokopati njegove knjige (Stinerai res en Hercegovina. Paris, 1876.), ali ih je po svoj prilici znastveno ispitao, jer nahodim u Hoernesovu djelu, gce ga na pet mjesta spominje, da je štogod rekao o hercegovackijem steccima, a u „Bullettino" u raspravi „Delminium" g. Alacevica nahodim, gce ovaj zadnji govori kako je de Ste. Marie ovo mnenje da su naši stecci slavenski, a u svakom slucaju stariji od VI. vijeka po I. K. Mislim da je taj uceni Francuz oslonio svoje mnenje na kakve god stvarene podatke. Dr. Hoernes nahodi samo netacne neke njegove nacrte. Isti Hoernes i naš Vid VuleticVukasovic baš su znanstveno proucavali stecke, a proucili su ih puno i puno više od Kaera. Kaer veli još, da ce grobove Neretvanske okoline da prouci „sa višeg gledišta." Zašto ne bi sa svakoga ? Vanjski oblik, sve osobitosti njihovog nutarnjeg ustroja, kao što i predmeti, koji sacinjavaju njihove samrtne pokretnosti, ustavice malo a malo njegovu pozornost, i on ce pokušati, da im opredijeli doba i njihov osobit znacaj. Na str. 13. svoje brošure obecaje pak, da ce predmete nadene u grobovima „da prouci" „komad po komad," da udijeli „nov dah života tijem nijemijem ostancima," a kad tamo u knjižici svemu tome nide ni traga ni glasa, ako li g. Kaer ne zove udahnjivati nov dah života to što o lubanji nadenoj pod jednijem steckom u slivanjskoj nekropoli, veli, da „se cini e je pripadala postarijoj osobi!" — Neretvanske stecke dijeli g. Kaer po obliku u surove, jednostavne i dvostruke. On veli, da su jednostavni stecci monoliti „u obliku pašesterca, na kojega se površini obicno vida naskocen rub, koji nosi vitice ili vodice" (o kojima on ne zna da su cisto slovenski uresni motivi) „a po srijedi polumjesec (rasteci) razlicito položen, sa jednom ili više zvijezda ili ruža, docim je ostalo zapremljeno vitezovima naoružanijem kopljem i lukom. Predstave lova, pasa, jelena, tica, i t. d. jesu ceste. Kadgod je to mramorje urešeno malijem okruglijem lokvicama, sa rubom naskocenijeh zavojica." Cudno li se g. Kaer ometa tijem lokvicama! Uopce sad veli da su im rubovi naskoceni, docim, kako sam vec istaknuo, pri opisivanju jednoga stecka to ne govori, vec posve protivno ! „Krstova svijeh oblika, medu kojima je swastika dosta cesta (ne znam kakva li je to vrsta križa) vidaju se takoder vrlo cesto i vazda naskoceni. Znakova i FIgura može se videti i po stranama mramorja." To uopce; docim kašnje govoreci o slivanjskoj nekropoli tvrdi spisatelj sam posve protivno, to jest, da „križ" koji se amo i tamo dokazuje na kojem god od tijeh stecaka nije nipošto biljeg, koji bi mogao cinjet misliti, da su iz novijega doba; jer je krst vazda urezan a ne naskocen (str. 33), i to je dosta da ucini raspoznati njegovu poznost." Dakako, da slicno izvješce „nadmašuje svako ocekivanje" ! Covjek zdrava razuma zaista da ne bi mogao da ocekuje što slicno od „savjesna pera" pravog ucenjaka! „Dvostruko kamenje je tako oznaceno, jer se sastoji od dva monolita, jedan vodoravno položen, istoga oblika kao i jednostavno kamenje, odozgor urešen prostim naskocenim rubom, ali pokazuje kadgod prilika na pobocnijem plohama. Na njemu pociva drugi kamen u obliku odra mrtvackaga urešena sa sviju strana i na samoj gornjoj množinom predmeta naskocenijeh veoma raznovrsnijeh." Kaerova razdioba stecaka ne može da bude primljena uopce, jer ima i na drugim mjestima još i stecaka u obliku krsta, ima ih od tri i više komada sastavljenijeh kako izvješcuju i Dr. Hoernes i Vid VuleticVukasovic. Još piše g. Kaer: „Eto po mojim opažanjima tacna pojma o srestvima upotrebljenijem, da se obraduje to jednostavno i dvostruko kamenje." „Ja sam našao u selu Krstatice (Imockog kotara) na cetvrt sahata hoda po prilici od župnickog stana, na obronku brežuljka Gradina takav jedan kamen još nedovršen, ali vec dotjeran do obicnog oblika pašesterca, 1.60 m. duljine, na 1 m. širine i 0.58 m. visine, kojega jedna strana je još prilijepljena o hridini od koje se imaše odruniti. Sad postupak unotrebljen da se napravi taj kamen, sastojaše se u tom da se odabere balvan dosta velik i osamljen, koji se istodobno obradivaše sa dvije protivne strane, dok bi mu se podijelila opredeljena i jednaka debljina. Tijem nacinom bi se rabota pospješila i ne imadijaše se neprilike obracati balvan na sve strane, što bi bilo zahtijevalo sudelovanje više ruku. Doceran jednom do zahtijevane velicine i ucetvorene tri strane, odrunili bi kamen od hrida i svaljena na tle, uresili bi ga slikama i crtarijama." Ovde navedene mjere ne slažu se u toliko s onijim, što ih je za isti kamen zabilježio spisatelj u spom. raspravi „Bullettino"a, jer mu je po toj Buletinovoj raspravi duljina 5', ter ne ima velike razlike, al je širina samo 2', a debljina samo 1, posve drukcije dakle nego li u Francuskoj brošuri. Ne ima dakle ni tu potrebne tacnosti. Nije razumljivo kako to g. K. tumaci bronje kamena za stecke.'* Ploca ili pašesterac imaju šest strana. Kad se obrade i ucetvore tri, ostaju još druge tri neobradene. Stecci su obicno sa svijeh šest strana ugladeni, te kad su sama tri strane na mjestu obradene, potrebito je okretati ih još, da se obrade ostale tri. — Tumacenje Koerovo malo pak vrijedi branje stecaka, kojih se gornja strana svršuje poput kucnoga krova a pobocne su strane nagnute. Iznalaženje pak balvana tako osamljena kako piše g. Kaer, da se ne drži živca vec sa jedne samo strane, stvar je tako trudna i nesigurna, da ne recem smiješna, da se ne može nikako pomisliti, da bi imale biti ubrane na taj nacin sve one tisuce i tisuce stecaka što no opstoje. Ko poznaje pak hemicne i Fizicna svojstva vapnenjaka, od kojega je napravljena vecina stecaka, i od kojega su možda svi oni koje je proucio g. Kaer, sa rijetkom kojom iznimkom, ne može ni za ca