(Nastavak). Tako su jedni pomislili, da opravdaju prisutnost tijeh balvana na tijem daljinama, upotrebu veoma napredne mehanike; drugi su u njima hoceli da vide djela i gorostase hreljanske snage. Da se istumaci prenos toga kamena dosta je pretpostaviti istodobno sudjelovanje više ruku i pomoc poluge i valjka." Po utrtoj ravnoj cesti dobri su sami valjci i poluge; ali po vrletnijem stranputicima, preko brda i dolova, uza strme i vratolomne obronke, toliko prosta mehanika zaista je smiješna. Neka samo razmisli g. Kaer kakva li je to rabota vuci uza klisurastu stranu kamen težak od 6000 do 15000 kil.! Pravedno se g. K. tuži na zlostavljanje i uništavanje tijeh spomenika u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini za uporabu pri novijim gradevinama. I ja pridružujem svoj glas toj tužbi, jer je grehota da nestane i jednoga od tijeh naših dicnijeh i karakteristicnijih spomenika. Spisatelj veli, da se ti spomenici svuda nalaze „toliko u Dalmaciji koliko u pogranicnijem zemljama, uzduž puteva, uza stanove, na ravnicama i u dolinama, a kadgod na vrhovima, ili po obroncima brežuljaka." Dalje piše: „U više mjesta Dalmacije, Bosne i Hercegovine zakopavaju pod te kamenove, koji pokrivaju nepoznatu bagru, novije seoske stanovnike. Ovde mi je i g. Kaeru da primjetim kao i Alacevicu, ono što mi je Vuletic kazao, da se po starinske stecke ne kopaju vec u rijetko, i to same skitalice i okuženjaci, prezreni od svakoga u okolici. Cudim se hvaljenoj savijesnosti g. Kaera što izvješcujuci o vrsti kamena od kojega su stecci, kaže jedino to, da su „malo ne svi od mjestnog vapnenjaka," jer mu tako ostaje otvoreno naravski pitanje: a oda šta su ostali stecci' Na str. 11. piše Kaer: „Simbolicki znakovi plohorezaba još neistumaceni, koji uresuju te starinske grobove, jesu jedna od najpoglavitijih poteškoca, koje su do sad obustavite arheolole u opredjelivanju naroda, kojemu su pripadali ti grobovi. I jest zbilja sama njihova vanjska strana, što je vježbala oštroumlje rijetkih klasicnijeh ucenjaka, koji su se sa njima bavili, u ostalom vrlo površno." Nije istina da su još posve neistumaceni simbolicki znakovi plohorezaba našijeh stecaka. Ima još dosta neistumacena, ali je mnogo toga istumaceno, uzmemo li u obzir kratkocu vremena, otkad su stecci pritegnuli k sebi ozbiljnu pozornost rijetkijeh ucenjaka. Medu svijema najmanje je k tomu doprinio mnogo hvaljeni g. Kaer. U koliko mi je poznato Dr. Hoernes se je dosta tijem bavio u svojemu djelu, a jest poštogod i V. V. V. Figuralne rezbarije predstavljaju ponajviše lov sa sokolom i hrtovima na jelene, divokoze i veprove, obljubljenu zabavu srednjevjekovnijeh našijeh junaka; kolo, što se naopako igra pri samrtnijem obredima, starodrevan je obicaj našega naroda, a tako megdan i džilitanje. Krilati zmajevi, aždaje, obljubljene su miticke predstave naše narodne pjesme: sunce, mjesec i zvijezde takoder su predmeti cesto opjevani u narodnoj nam pjesmi. Buzdovan, šestoperac, teška palošina, mac, koplje, luk sa tetivom i strijela, oružje je koje mu se je sacuvala uspomena u tradicionalnoj pjesmi, a štitovi, kojijeh je bezbroj urezano na steccima, svojijem nam oblicima najjasnije svjedoce, da su iz druge polovine srednjega vijeka.Nije dakle arheologe obustavila poteškoca neistumacenijeh simbolicnijeh znakova u opredjelivanju naroda kojemu su pripadali ti grobovi, vec su uprav ti simbolicii znakovi bezpristranijem arheolozima dapace pomogli, da opredijele narod, kojemu su grobovi pripadali, i da se osvjedoce e je taj narod uprav onaj isti istovjetan koji i dan danas stanuje u istijem zemljama u kojima su stecci rasprostranjeni, jednokrvni srpski i hrvatski narod. G. Kaer slijedi još ovako: „TopograFicna razdioba, sastav unutarnji, tipicno usporscenje ornamenata, sve je to bilo zanemareno, a kad se je pokušalo da se iztumaci postanak tog mramorja, uteklo se je obicajima; predanjima i napokon pjesmi vremena odnosno novijeh. Mi se necemo da ustavimo na tijem zabludama, te iza ovog potankog opisa, koji može da se pricini metikoloznijim, vidljiva oblika tijeh spomenika, te kako smo se dotaknuli njihova imena i njihove tipograFicne razdiobe, treba da bacimo pogled na njihovu unutarnjost." Iza tako oštra karanja drugijeh izvjestitelja, bilo je ocekivati, da ce Kaerov rad u velike da se približi savršenosti, i da nadmaši svekolike ostale prvašnje slicne radove; kad tamo prispjevši na kraj Kaerove knjižice razocaran usklikneš: „Parturiunt montes nascitur . . . ." Po gori navedenijem rijecima razumi se zašto g. K. nece da se bavi upravo potankijem opisivanjem spomenika on se boji, da mu ne bi ko zamjerio metikoloznost opisivanja spomenika, i cijeni dapace, da je vec metikolozan onaj kratki opceniti opis stecaka, što sam ga vec naveo, i o kojemu i sam Alacevic, koji toliko hvali Kaerovu brošuru, piše ipak da je ucinjen „širokijem brazdama." Baš je zacudno kako plume consciencieuse g. Kaera može tvrditi, da su drugi ucenjacin, koji su se bavili steccima zanemarili „topograFicnu razdiobu, sastav nutarnji i tipicno usporedenje ornamenata", kad bi mu imalo biti poznato da su se naš Bakula, od njega toliko preporucen Sterneck, dr. Hoernes, a po svoj prilici Sir Gardner Wilkinson O. Blau i E. de Sainte-Marie, te donekle i prvi od našijeh, koji su se tijem pitanjem zanimali kao i O. Nedic. dosta su se bavili topograFicnom razdiobom, a Vid VuleticVukasovic je vazda u svojijem dopisima u vViestniku" kazao de se nahode groblja koja opisuje; da Sterneck i Hoernes i sam V. V. V. u više navrataka opisuje, i ako ne po sve sustavno unutarnji sastav grobnica. Istaknucu ovde barem nešto od onoga, što ovaj zadnji piše i „Viestniku hrv.ark.družtva zagrebackoga." God. V. Br. 1. našao je oskoruša na prsima mrtvaca i dvije lubanje. Ne opisuje sastav groba. God. VIII. Br. 2.: u Cicrinama, br. 9. ispod ploce se vidi u grob, pa se opaža, da je lijepo sgraden u klak, br. 10.: „I ovaj je grob šupalj, al nije videti kosti." Dubrovac. kam, sat i po hoda od Trebinja — jedan ogromni stecak, u v