Srebrnik Prvi pismeni spomen o gradu Srebrniku, koji se cesto pogrješno zamjenjuje sa Srebrenicom u Podrinju, potjece iz godine 1333. Onda je u njem stolovao ban Stefan, te je tu izdao listinu, kojom pristaje, da se Dubrovcanima ustupe Ston i Rat sa Stonskom prevlakom, koju su ovi namjeravali prokopati, da time olakote brodarstvo. Da se je onda ta namjera izvela, ne bi trebalo brodovima broditi oko Stona, vec preci prokopom, cime bi se za mnogo prikratio morski put izmegju Dubrovnika i Neretve. Kada je u god. 1393. ugarska vojska podsijedala i osvojila Dobor, bile su te cete i u Srebrniku, a zapovjedali su njima do god. 1408. Nikola i Dioniz Goražda te Vladislav Szilagy, koji su taj "castrum in terra Uzurae fortissimum et excelsum" kroz cetiri godine junacki branili protiv nasrtaja Bošnjaka, koji su pristajali uz Hrvoju, zašto im je kralj Sigismund god. 1408. podijelio plemstvo. U jednoj listini, u kojoj se ove borbe spominju, zove se grad Branich, ali nema sumnje, da je to pogrješno pisano mjesto Srebranich, što nam svjedoce druge listine, u kojima se iste zgode i ista lica spominju u vezi sa gradom Srebrnikom. Da oslabi vlast bosanskog kralja, darovao je god. 1408. Sigismund osvojeni Srebrnik s velikim dijelom župe Usore srpskom u despotu Stefanu Lazarevicu, ali je ugarska vojska ostala i nadalje dulje vremena u Srebrniku. Godine 1410. osvojio je knez srebrnicki redom važnije gradove do Drine: Kušlat, Brodar, Susjed i Srebrnicu. Ovaj potonji grad poharaše pace u god. 1411., a Dubrovcani potužiše se s toga nasilja kralju Sigismundu, zbog kojeg su i njihovi trgovci, naseljeni u Srebrnici, pretrpili mnogo štete. Srebrnik bijaše jedan od prvih bosanskih gradova, kojemu je valjalo odbijati navalu Osmanlija: Vec god. 1426. provali ih 4000 u Bosnu, ali bosanski kralj nije ih mogao odbiti i tako prodriješe do u Hrvatsku, a dvaput provališe i pod Srebrnik. Nakrcav se plijena, vratiše se opet kuci, nu nekoliko njih ostade u Bosni te se tu naseli. Da su još god. 1430. Srebrnikom vladali ugarski zapovjednici, svjedoci nam, što je onda u njem stolovao u ime kralja Sigismunda neki knez Matija, kojega su Dubrovcani molili, da im pomogne u njihovoj zavadi sa vojvodom Radoslavom Pavlovicem, te da pošalje iz Srebrnika vojsku u Radoslavovu zemlju, da je hara. Kada se ugarski gubernator Sibinjanin Janko izmirio 1452. sa despotom Gjorgjem Brankovicem, koji ga bi.Ðaše iza drugog nesrecnog boja na Kosovu (1448.) na bijegu zarobio, predade mu Janko opet grad Srebrnik. Narednih godina ne spominje se više Srebrnik tek jednom prilikom, kada je 1455. ubio Dmitar Radojevic Petra Kovacevica pod Srebrnikom a istom kada su 1463. Osmanlije osvojile Bosriu, poraste mu važnost. Kada je naime kralj Matija Korvin na Božic iste godine oteo novim osvojacima Jajce, osvoji Mirko Zapolja naredne godine i Srebrnik, a kralj Matija razdijeli svu sjevernu Bosnu, koju bijaše oteo Osmanliji, u dvije banovine, jajacku i srebrnicku. Srebrnicka banovina imala je odsele dosta da pretrpi od osmanlijskih nasrtaja i provala, ali se dosta dugo održala. Bar je grad, sazidan na nepredobitnu kršu, odolijevao svakoj navali. Tek 1512. spremahu se Osmanlije velikom silom da osvoje banat Srebrnik. Tom prilikom pade i sam grad u njihove ruke. Od to doba posta Srebrnik muslomansko naselje, a kako se iza muhacke bitke ratno pozorište pomaknulo na sjever uz obale Dunava, izgubi Srebrnik svoju važnost, i grad opusti... Ali ako se i nije brinula kroz više od tri vijeka ljudska ruka, da mu sacuva zidine, nije ni vrijeme moglo da ih obori. I gragja i kamen na gradu tako su tvrdi, da su prkosili svakoj buri, samo što je drvena gragja vremenom istrunula, nu zidine stoje i danas, kao da su otesane od jednog komada. Taj grad osobito je zanimljiv sa gragjevnog vida. Krš na kome stoji diže se pravo iz dola, te izlazi u strmu glavicu, koja je na vrhu rascjepkana u hrpu ljutih, samo orlušinam pristupnih grebenova vamo gdje se ti grebenovi sunovrat ruše u do i gdje ih pašu okomite, od prirode glatke stijene, sazidan je na najvišem vrhu prkosni grad. Posmatrajuci ga, namice nam se pitanje, kako li su se ljudi mogli uspeti na taj nedomašni krš i kako li su mogli tamo, gdje jedva možeš da upreš nogom zidati grad? Ali ljudski um mnogo može. Stazu izveti su u dalekim, strmim zavojima uz obronak, a gdje je plžolaz branila koja glavica, istesaše je; gragje je i onako bilo izobilja u samome kršu, koji sastoji od tvrdog vapnepjaka, te se lahko cijepa i teše. U koliko je trebalo druge gragje, to su je vukli kmetovi teškom mukom uz litice, a za znoj, što su ga u tom teškom poslu proljevali, sigurno niko živ nije mario u ono mracno doba srednjeg vijeka. Na vece poteškoce nego što se nametahu pri dobavljanju gragje, naigjoše geaditelji na samom kršu, koji se, kako rekoh, rasuo u hrpu strmih grebenova, te gotovo nije bilo pedlja ravnine, na kojoj bi se mogao sazidati gradic. Trebalo je dakle ovo mjesto preudesiti u niz uskih terasa, a onda na svakoj zidati po koji dio grada, tako te jedan nadvisuje drugoga kao velike stepenice. Pojedine zgrade spojili su bedemovima, koji se prisloniše o prirodne stijene krša, te s njima zajedno pretvoriše onu glavicu u grad, koga ljudska sila nije mogla ni oboriti ni osvojiti. Nu taj grad nije samo zanimljiv primjer, kako je ljudska ruka umjela i u srednjem vijeku savladati gorostasne prirodne poteškoce, vec što je mogla da i na tako nepristupnorn mjestu stvori grad, koji je bio snabdjeven citavim obran benim sistemom, što po nazorima onoga vremena bijaše od potrebe, kad se zidao grad, koji je imao odolijevati svakomu i najjacemu neprijatelju. Udesiše ga naime onako, da ga je neprijatelj mogao osvojiti tek komad po komad, a kad bi mu uspjelo oboriti jedan branik, našao bi se pred drugim, koji mu se još jace opiraše, pa pred trecim, a dok bi ih mukom savladavo jedan za drugim, smalaksale bi sile i njemu, kao i junackim braniteljima. Pogled na naš nacrt razjasnice nam najbolie vješt raspored u tog grada. Prema strani gdje bi se neprijatelj mogao najprije dovući gradu, okrenuo se tvrdi zid kao štit, a u njem su gradska vrata. Ali ta vrata nijesu pri temelju zida, već povisoko, tako da se moglo odozdo tek Ijestvama do njih uspinjati. Nu posada nije trebala prolaziti tim mučnim putem, već visimostom, koji je od kapije vodio do posebne hule izvan grada. U toj kuli bio je pri dnu ulaz, a stepenice vodile su u visinu kule, gdje se izlazilo na most i u sam grad. Neprijatelju valjalo je dakle najprije osvojiti tu kulu izvan grada, nu dok bi se penjao uz stepenice na vrh kule, umakla bi posada u grad, raskinula bi visimost, a jednim njegovim dijelom zaklopila bi gradska vrata. Naredni juriš valjalo bi povesti na ta vrata, nu njih je nadvisila kapikula, opasana neobično jakim zidom, a u bedemu, što se uz nju veže, smjestila bi se vojska na gusti niz puškarnica, da strijelama i puškama odbija juriš. Prošav kapikulu, do koje bijaše prizidana malena sobica — stan stražara — ulazilo bi se u obor, ali u njem je krševito tle, te se ruši strmim žlijebom niz ponor. Od kapije nas vodi na desno uska staza do druge kule, opasane debelim zidom, koji je na uglovima nešto zaobljen. Ta je kula bila tako tvrda, da se još dugo mogla sama braniti, ako bi neprijatelj i osvojio kapikulu i prodro u donji obor. Uz tu kulu bijaše treća, četverasta kula, a izmegju obih mali tijesni obor, koji je nekoć služio kao vrt, ali je i njega branio jak bedem, potkićen gustim nizom puškarnica. Prošav ove dvije kule, doći ćemo po kamenim stepenicama, istesanim iz stanca tik ruba ponora na vrh grebena, opasana opet jakim bedemom. Na tijesna vrata ulazimo u tijesan obor; s jedne mu se strane prislonila dugoljasta zgrada, koja jež služila kao stan kapetanu Srebrnika, a s druge IV. kula, tvrgja nego sve ostale. Uz nju bijaše ogragjen nepravilan prostor, koji je služio ko čatrnja, u kojoj bi se nakupilo toliko vode, da je posada mogla uz nju dosta dugo izdržati. Ovaj daleko najviši dio grada bijaše gradić za se — akropola Srebrnika, a u njoj se posada mogla još dugo braniti, ako bi neprijatelj i osvojio vas ostali grad. Štogod je srednji vijek poznavao oružja i ratnih sprava, na tim stijenama bi se iskrhalo, ali grada ne bi oborilo. Čelik i ljudska ruka bijahu nemoćni pred tim ljutim stancem, a samo glad, žegj i najveći dušman junačke vojske — kuga — mogli bi prisiliti branitelje, da se predadu. Sudeći po tvrdini grada Srebrnika i po umnom rasporedu njegovih utvrda, rekli bismo, da je taj grad vigjao mnogo slavnih djela ispod svojih zidina, da se često i junački branio od neprijatelja, da su se oko njega bile bitke, koje su bile važne za čitavu bosansku krajinu — ali povjest o njima malo šta znade. Srebrnik bijaše sijelo bana, nu u ratovima što zaredaše banovinom u drugoj poli XV. vijeka, ne igra važne uloge. Stiže ga pak ista sudbina kao i mnoge tvrde nepolomne gradove: na mjesta gdje ih zigju ne nailazi vojska, a na mjestima gdje treba da odbiju neprijatelja, obično ni nema tako tvrdih branika.