Dr. Hoernes u svojem djelu kaže, da su na jednom stecku sela Tihaljine (2 sahata južnood Ružica) na trokutnu štitu koji pokriva velik mac, a pod njim polumjesec sa rogljima nizdol i medu njima zvijezda. Po štitu koji ima oblik XIII. vijeka, razumije se, da u to doba nijesu polumjesec i zvijezda bilijoš primljeni u štit baš kao heraldican znak, docim o groblju „u Bijelijem njivama kod seoca Cicrine u Hercegovini" pripovijeda V. V. V. („Vjestnik" god. VIII. br. 2. stecak br. 12.) da je na jednoj ploci štit (na trokut) u dno štita je polumjesec nagnut put juga a u vrhu kao kita od bajraka." I tu je polumjesec kao heraldican znak, i to na štitu koji je po svoj prilici iz XIV. vijeka, u koje doba se može uzeti da se uopce polumjesec i zvijezda crimljeni u grb kao heraldican znak. Na drugoj ploci iz sela Borja u klobuckoj župi (sl. 28. Hoernesova djela) nahodi se grb štit koji navodi i sam Novakovic ovako: „štit cetvrtast, ozgo zaokrugljen, po sredini s donjega kraja na više presjecen pojasom praznim, više koga se gori nalazi polumjesec, a dolje zvijezda" Ja bi k tomu dodao, da poluljesec ima rogljeve ozgor a zvijezda da je šesterotraka. U XV. vijeku bili su dakle polumjesec i zvijezda vec uobicajeni u grbu. To se sve dobro slaže s onijem što tvrdi g. Novakovic da se grb razvio kod nas u XIV. vijeku. Otuda se može da izvede i zakljucak da su od XIII. vijeka ili stariji pa cak i iz XI. vijeka stecci na kojima je štit bez znakova pa i ako su okolo njega polumjesec i zvijezda. Gosp. Novakovic hoce na temelju Maura Orbinijeva djela i, kako on dokazuje, po njemu nastalijeh zbornika jugoslovenskijeh grbova, te uzdržanijeh grbova bosanskijeh na novcima, da je polumjesec i zvijezda u štitu naslonjenu na raskrižju dvaju „u Formi Andrijinog krsta" prekrštenijeh crnijeh kljuceva za završenijeh crnackijem glavama s crnom krunom na polju zlatnom, kao grb Bosne heraldicka Fikcija ili izmišljena tvorevina istoga Maura Orbinia. U 3. broju ovogodinjeg „Viestnika" izdao je medutijem V. V. V. u clanku. „Sredovjecni natpisi na Mljetu (Meleda)" sliku grb štita „Bosne," koji stoji urezan „u crkvi negdašnjega manastira Benediktinaca u Lagu mljetackomu" više natpisa: D: 0: M REQVIESCIT FILIVS TOMASI REGIS BOSNAE. Taj štit ima oblik XVI. vijeka. Ovako ga opisuje V. V. V.: „U štitu je, uniže, polumjesec uzgori; povrh polumjeseca je zvijezda," (slika kaže da je sedmerotraka) „a oko štita su na cetiri kraja tako receni bosanski kljuci." Ako nije slika pogrešna rek bi da su ti kljucevi prelomljeni u raskrižju, jer je veci kut mecu donjim nego mecu gornjim krajevima. Ovi kljuci imaju po dva zuba na svakom kraju a na gornjijem krajevima s nutrnje, strane imaju još po jedan zub; a ne imaju crnackijeh glava ni kruna. Ovakovi su kljuci urezani i na istom onom spomeniku na kojemu je onaj spom. krilati konjic, te ih i gosp. Novakovic navodi pod imenom „papskijeh kljuceva" a Hoernes piše o njiMa da ih kaluceri drže za takove. 0 sinu Tomaša kralja bosanskoga koji je zakopan u toj crkvi na Mljetu istice V. V. V. da Mauro Orbini pigae da on misli da ce bit naravski sin kraljev i brat Stjenan." Još o tom piše Orbini, da je taj sin Tomašev u cetrnaestoj svojoj godini došao bio s majkom da posjeti mljetsku Gospu, i tu da ga je spopala vrucica te je i zaglavio. Pošto je Katerina žena kralja Tomaša prošla mimo Dubrovnik i otišla u Rim gdje je umrla god. 1478. a bila je maceha Stjepana Tomaševica to je sigurno ona bila sa sinom na Mljetu prije polaska u Rim, te je njezin sin umro svakako ili iste 1478. god. ili malo prije. Grb mu je dakle na nadgrobnoj ploci iz druge polovice ili najkašnje iz svršetka XV. stoljeca. Na novcima Stjepana Tomaševica kojijeh su slike 12, 13, 14 i 16. na XVII. tablici Ljubiceva opisa imaju u zatku štit koji se zove XVI. vijeka a eto je u istinu postao u XV. Istoga je oblika kako i na tijem novcima štit grba na mljetskoj ploci. Taj štit je gori vodoravnom crtom ogranicen, desno i lijevo okomitijem prugama, koje prelaze doli u dva cetvrtkružna luka, koji se u dnu obrcu naopako i sastaju se u šiljast vrh. Za Stjepana Tomaševica opstojao je dakle vec taj oblik štita, opstojali su i bosanski kljuci na navedenom stecku, trebovalo je samo da ih ko sastavi napravivši i njima grb. Iza kako je "V. V. V. izdao mljetsku pdocu pada po ssbi mnenje g. Novakovica, da je Orbini izmislio bosanski grb, jer ga eto vidimo potpuno izobražena pri svršetku XV. vijeka na grobu sina predzadnjega bosanskoga kralja. I Ljubic piše o tomu ovako : „O jednom drugom sinu Tomaševu piše Ignjat Taorcic, da jo umro na Mljetu, i da je pogreben bio once na nekom otocicu in sacello viigineo (Farl. VI. 78)." Otocic je onaj, na kojemu je benediktinski manastir na Mljetu, to jest u Lagu ili zatvorenoj morskoj luki, koja nalici jezeru, pošto je širokijem morem združena uskijem prodorom. Neka mi dopusti g. Novakovic, da mu kažem: mene njegovi razlozi ne uvjeravaju ni malo, da su zbornici našijeh grbova postali potaknucem knjige Maura Orbinia. Da je velik „kombinovani grb" „jedan isti" „u fojnickom, beogradskom, Korjenic-Neoricevom zborniku i u M. Orbiniju" (str. 116.); da „svi ostali grbovi koje ima M. Orbini dolaze u zbornicima takoce potpuno jednako" (str. 117.); nijesu dovoljni razlozi, na temelju kojih „se" „može" „bez sumnje" „tvrditi da se ime M. Orbini služio grbovima zbornika, i to bi onda izazivalo pretpostavu da su zbornici prije M. Orbinijeva djela postali; ili da je zbornicima izvor u djelu Orbinijevu," jer s njima nije iskljucen treci slucaj, da se i M. Orbini i sastavljaci zbornika odužili starijim kakvijem zbornikom koji nije još izašao na vidjelo, ali može zato ipak da izide. Kad sam ja dokazao, da je grb bosanski postao mnogo prije M. Orbinija, zaludno je sve ono Novakovicevo razlaganje kojijem bi htio, da dokaže, e je to Orbinijeva izmišljotina. Kašnji dodatak grbu jesu na kljucima crnacke glave i na njima krune. Vjerujem da Ohmucevicevo rodoslovje od god. 1482. može biti da nije iz toga vremena, toliko