(Svršetak.) U naslovu fojnickog zbornika stoji god. 1340., koja se zaista odnosi na izvornik s kojega je prepisan. Te godine nema na Korjenic-Neoricevu zborniku ali stoji mu u naslovu, da je to „rodoslove" sakupio i „naredio" sastavio s velikom pomnjom i onatju Stanislav Rubcic Ban cimerja gospodina cara Stipana Stjepana Nemanica" itd. a latinski „collegit atque depinxit Stanislaus Rubcich Sex insigniarum" itd. Taj Stjepan Nemanjic nije drugo vec prenisivacka pogrejška na mjesto Stjepan Dušan što nam je po tom dokazano tijem što je u istome naslovu nazvan carem i kraljem. Sastavljac izvornog herlandickog erpskog zbornika jest dakle po istijem Stanislav-Rubcic Ban Cimerja ili Rex-insigniarum cara Dušana. Nu ako je zbornik sastavljen 1340. god. bice u izvorniku iapisano samo kralja, jer se Dušan tada nije bio još nazvao carem, ali su prepisivaci koji su znali da je Dušan bio car dodali i cara i cesarskog. Pitanje je sada da li je Dušan mogao imati takvog bana Cimerja i je li mogao ban cimjera da sastavi zbornik. Pošto nemam pri ruci oveceg strukovnog djela poslužiti se moram Erockliausovijem malijem leksikonom. U njemu nahodim da su heroldi bili „sudci u svijem zacevicama plemstva, ispitivahu plemenske isprave, crtahu i popravljahu grbove" itd. „Bilo ih je tri razreda: kraljevi grbova, heroldi i naucnici." Prvome od tijeh razreda prinadao je Stanislav Rubcic kad ga nazivlju „Keh insigniarum.,, „Heroldi sacinjavaju" „u viteško doba osobit stalež u vladalackijem dvorovima." Premda o tom nemamo drugijeh vijesti, ipak bi teško bilo vjerovati da na Dušanovu dvoru ne bude opstojala i ta ustanova koju su Srbi imali primiti kao naravsku pošljedicu svijeh ostalijeh viteškijeh zapadno-evronejskih obicaja. Stanislav Rupcic mogao je dakle biti ban cimerja cara Dušapa, a kao takav , trebalo je da bude i sastavljacem zbornika grbova, jer mu je to po zanimanju bio baš služben posao. Ako oblici štitova, i šlemova našijeh zbornika ne odgovaraju onijem koji su se upotrebljavali u XIV. vijeku, kad je iostao njihov izvornik, krivica je prepisivaca, koji su cijenili da mogu da promijene oblik onijeh starijeh štitova i šlemova i da doceraju prema novijem iz XV. vijeka, kao što se razumije po štitovima, koji su trouglasti, ali kao tarce ipak „isjeceni u vrhu s desna ili s obje strane." Ja ne iskljucujem ni to, da bi kašnji prepisivaci dodavali zborniku i novonostavše grbove kojijeh nije moglo da bude u izvorniku. Što u fojnickom zborniku u naslovu piše „Stanislavu Rupcicu ponu." osniva se takoder na pogrešci ili krivu tumacenju prepisivacevu. U naslovu Kor. Neoriceva zbornika stoji pomnom i opatju Stanislav Rupcic." To je opatju imalo doista biti opazju, te je Korjenic-Neoric krivo prepisao opatju a prepisavac fojnickog zbornika, koji se po svoj prilici služio sa Kor-Neoricevijem, pomislio je da je Stanislav Rupcic opat, to jest i pop pa je tako i zapisao na naslovu svojeg prepisa. U jednom stecku i boljunske nekropole piše V. V. V. (Viestnik god. V. br. 3. stecak br. 26) da je na njemu „štit razdijeljen poprijecno s desna put lijeva prugom." Na istome stecku piše 15. V. V. da je urezan „dvonogi zmaj sa zavrcenim repom." Takav zmaj se nahodi pa štitu kralja Valima pobjsditelja engleškoga dakle iz XI. vijeka. Na tome je stecku i natpis koji ce zaista posjedovati obilježja svijeh natpisa iste nekropole, o kojima V. V. V. piše da se „u njima opaža malo smješe stare bosancice sa cirilicom," pa se i otud može zakljuciti, da stecak nece biti kašnji od XII. vijeka. U tom je vec vijeku uveden dakle u nji herladicki znak grede razdionide ili pojasa. Herallicki znakovi, koji se cesto pojavljuju na našijem steccima jesu još i ruža i vijenac. Pošto se cesto vida vijenac uz iolumjesec, sva je prilika da su naši stari vijencem prestavljali sunce. V. V. V. spominje cesto štitove ali neopisuje im oblika niti kaza što o njihovoj velicini što bi znamenito bilo da se zna kad su štitovi uz osobe. Ja ga upozorujem na taj nedostatak neka unanrijed bude u tome potpuniji. 0 šestopercu, koji se cesto nalazi urezan pa našijem steccima, ne treba mi više kazivati kad je i sam Kaer nehotice rekao da js opjevano naše narodno oružje. Junaci urezani na napgajsm steccima imaju svi usko pripasanu haljinu kao dolamu. Takvi su i dan danas obicaji u uskijem našijem predjelima, kao što piše i Nedic, docim Hoernes i drugi vele, da je to arbanaška fastanclla. Ja cijenim da to nije ni jedno ni drugo, vec žicom siletena gvozdena košulja, koju su nosili junaci XI., XII. i XIII. vijeka, zemalja kojemu pripadaju mnogi stecci. Takve su odežde rezane na plohorezbe stecaka i u doba kad su se nosili tvrdi oklopi, ali zato samo što su imale vec uobicajen i nekako stilizovan oblik. Koplje sa barjakom urezano na stecku sl. 16. II. dijela Hoernesova djela i kojega nema na, pogrješnoj po Hoernesu, sl. 14. istoga stecka na Nedicevoj tablici, pokazuje da je taj stecak iz XI. ili XII. vijeka, kad ss obicavahu takova konplja i u svoj zapadnoj Evropi otkle se, i po Novakovicu, unašahu u naše strane i oružja i viteški obicaji. Isti Hosrnes napominje i drugo takovo koplje, a i V. V. V. ih je vidio nekoliko. Na istome stecku naslikanu od Hoernesa i Nedica urezai je i luk sa strijelom, koji bijaše takoder iznova uveden u XI. vijeku. Pentagrama ili solomunsko slovo što se cesto nalazi urezano na steccima obljubljen je caroban znak našega naroda, kojn se i dan danas urezuje i na kuce i na brodove i na crkve i na grobove, a mornari ga naši cine u oci oluje, u nadi da ce ju s njim odaleciti ili raspršiti. Teška palošina cesto spomenuta u narodnijem pjesmama ili mac objerucak vrlo cesto se takoder nahodi urezan na steccima osobito uza štit. On je uveden vec XI. vijekom a nahodi se upotrebljen i do XV. vijeka, dakle baš u doba kad su postali stecci. Da su ga naši junaci upotrebljavali i u XV. vijeku dokazuje njegova slika snimljena od Hoernesa (1. str. 25.) sa nekog stecka Trnovskog groblja. Oklop ruke što stiska taj mac pokazuje oblik XV. vije