Selo Gradac i njegova prošlost.

BOSANSKA VILA,

(Svršetak.)

Selo Gradac i njegova prošlost.

Autori: S.TRIVKOVIĆ

Istocno od sela, Sarajevu pošavši, bila je još jedna kamena pa svod zidana cuprija preko rijeke Zujevine, i to na najužem mjestu cijeloga klanca, baš ondje gdje vele da je kraljica bila pregradila vodu iz stijene u stijenu. Tu je cupriju kako seljani pripovjedaju gradila ta ista kraljica, žena negdašnjeg vladara toga grada. Ta je cuprija postojala sve do godine 1885. Te godine razrušena je, i kamen je upotrebljen pri zidanju srpsko-pravoslavne crkve u Pazaricu. Kad je razrušena nadena je u njenom temelju jedna ploca dugacka jedan metar i 80 santimetara, a široka 80 santimetara. Ploca je lijepo istesana, i na njoj se nalazi natpis latinski, a viš natpisa u plocu utesano jedno kolo, u obliku puna mjeseca — i na tome kodu lijepo izradene cetiri ljudske glave, i to : najprije muška I ženska uporedo, a niže ovih opet djetinje muška i ženska uporedo. Evo ovako: Ovu je plocu izvadio iz cuprije nadtestar Fabijan Ran, i ona je poslata arheološkom društvu u Bec, da se ispita: iz koga je doba i kakve je važnosti. 0 prošlosti te doline, njenih vrletnih stijena i samoga sela — prinovijedaju stanovnici njegovi, u koliko su po predanju od svojih starih sacuvali ovo: Za vremena vlade Stevana, potonjega kralja bosanskoga živio je u gradu, na današnjoj Gradini, neki njegov vojvoda, koga narod obicno naziva kraljem, i on je vladao ovim krajem Bosne, do ercegovacke mede. Njegova žena, koja je s njim zajedno vladala, imala je kulu na današnjoj Vardi.Oko Varde i Gradine bila je varoš, u kojoj je bilo dosta kuca i tu su stanovali gradski žitelji Sam grad na današnjoj Gradini bio je cvrsto utvrden. U bunarove, što sam ih naprijed spomenuo, bila je provedena voda kroza zemlju iz izvora zvanoga „Kradenik", koji se nalazi pod planinom Kozjacom, u selu Doljanima, i za tu vodu nije niko znao, osim onijeh koji su u gradu bili. Kad je sultan Mehmed sa vojskom Bosnu osvajao, doce red i na taj grad da padne. Vojska sultanova opkoli sav grad sa sjeverne strane, od mjesta zvanoga Zahode i Zagon, od kuda je i dobilo svoje ime, jer je vojska otuda zašla za leca gradu varoši. Vojvoda, koji je bio u gradu, snažno se odupre tome napadaju, i boj je trajao više dana izmedu jedne i druge vojske, sve oko grada po samim visovima planine Ormanja, gdje su mnogi turski vojnici izginuli. Mjesta gdje su ti sukobi bivali zovu se danas: Glave, Ruke, Noge, Trupovi Butovi i t. d nazvana po dijelovima tijela isjecenijeh vojnika, gdje se šta našlo. Na drugoj strani cuvala je grad žena vojvodina, za koju vele da je bila zaprijecila put turskoj vojsci kroz klanac blizu cuprije, zastavivši vodu bivoljecim kožama. Nakon dužeg ratovanja, vojvoda ne moguc odoljeti silnoj turskoj vojsci, morao se povuci u grad i odavlen se boriti sa neprijateljem. Tako su, ili u opsadi duže vremena. Turci su pokušavali svakako da primoraju vojvodu da se preda, ali nijesu mogli uspjeti; osvojiti ga opet nijesu mogli, jer bijaše tvrdo ucvršce; Ostale tvrdave, koje bijahu u svezi sa tijem gradom, i to: tvrdava na Tinuovskom brdu, i na Gradelju, gdje se takoder Srbi hrabro boriše, moradoše podleci sili turskoj, i ova prece iznad Gradackog klanca u polje LokavskoU to vrijeme iz tabora turskog povice jedna baba Turcima, koji se boriše oko grada vojvodi da ga nece nikad osvojiti, dok mu vodu ne presijece pa im kaza: da nadu vrana konja, bez biljege — i idu pod nlaninu Kozjacu, da ga tamo vodaju sedam dana i sedam noci, a da mu vode ne daju niti, gdje konj zakopa nogom tu je voda, što je u grad švedena. Turci poslušaju savjet babin, i ucine sve kako im je ona naredila, pa nadu vrelo Kradenik (otuda je i dobilo svoje ime, jer je voda iz njega kradom u grad provedena bila) i odvrate vodu. Kad nestane u gradu vode, vojvoda se sa svojima morade predati Turcima, i tako Turci osvoje rad. Žena vojvodina pri tome osvajanju grad pusti zastavljenu vodu u Gradackom klancu, bašonda kad se turska vojska bila utaborila u polju i tako poduši grdnu tursku vojsku, u kojoj su potopljeni i mnogi carski velikaši. Šta je bilo docnije sa tijem vojvodom i njegovom ženom o tome ne zna niko. Isto tako ne zna niko ništa ni o tome, kako se zvao vojvoda, to bi sve valjani srpski istorici mogli lako naci i znati. To je sve bilo nekada, danas toga nema nicega. Sva je ta nekadanja slava u tome gradu zamijenjena tefericom aga Sarajlija. Na Ðurdevdan i na Ilin dan tu su se narocito skupljaše age Sarajlije, pa su teferic cinili i nišan iz pušaka bili, pa i to se s vrsmenom pocelo ukidati. Danas se tu najvišs okupljaju cobani i vrzaju ljudi, koji traže pod mrtvom kobilom ploca, i kopaju po gradini kraljevo zakopano blago. Ovoliko o ovome malenome seocetu po pripovijedanju njegovih žitelja. Napomena Slika: Kraljevska palaca u Biogradu i fusnote dostupne su u pdf formatu.

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje