Shvacajuci toliku važnost materijalnog blagostanja, iz koga proishodi: castan, miran i rahatan život ljudski, naš dragi Srbin Bosanac i Hercegovac, umio je skuciti i ograniciti sve svoje životne potrebe i porodicne i društvene. I u svakom pravcu svoga života nastojao je i kadar bio uciniti, da mu budu potrebe manje nego srestva; da je uvijek prihod i izvor srestava držao prevagu nad izdacima i popotrebama. A lahko mu je to i bilo, jer mu je njegov zdrav razum i njegova jaka moralna snaga gospodarila nad lakomim tijelom i nad voljom, koja bi potjecala iz strasti i taštine. Lahko mu, je velim bilo, jer ne samo da Srbin Bosanac i Hercegovac nije mario za hotele, birtije, burdelje, teatre, cirkuse, bicikle i razne druge športove, kojima robuje moderni svijet i grdni novac u to troši i harci, — vec je on i u svojoj kuci živio prakticnim, jednostavnim i prirodnim životom. Ako mu prijatelji dodu u kucu, citavu bi noc sijelilo društvo pri jednoj obicnoj svijeci, bez lustera, bez plina i elektricne svjetlosti. Citavu bi noc o slavi kucnoj pijuckali rakiju ili vino, a svi iz jedne cašice, iz jednog fildžana ili iz jedne tikvice. Niti se tako pijuci mogao koji opiti, kao moderni, gdje, goneci zdravicu za zdravicom, po komandi „stoloravnatelja", cašu jednu za drugom u se obara, — „ukap"; odapinje u se strijelu za strijelom, dok se s pameti ne rastavi; ne obazire se ni na svoj život, ni na materijalnu štetu. Bosanac nije imao uzroka, da se gadi jedan od drugoga; niti da sumnja, jer su svi bili zdravi i cisti; svi oprani i slobodni od gadne i neciste bolesti, koja je poplavila prostrani, moderni svijet. Bolest, zbog koje se gadi i gnuša sin od oca svoga, a otac od sina; preza jedan od drugoga i kad sjeda na stolicu, kad uzima kašiku da jede i kad kavu pije i kad se u legenu umiva, kad se peškirom posušuje i kad za kljucanicu vata, i kad u krevet liježe — uvijek ga strava hvata, i sumnja mu, kao crv, vrti mozak. Danas preza i zdrav covjek od zdravoga, i cim se rukuje s kime, nama leti, hvata za safun i pere ruke, narocito ako nije rukavica imao kad se rukovao. Danas se može jedva vjerovati, da moderni covjek može sebe cista i zdrava ocuvati, kad se vidi kakav vodi razuzdani život, i star i mlad i da je toj gadnoj bolesti podlego, cak i onaj dak od 14 godina! U srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, vladala je prokomjerna moralna cistoca, pa se ni znalo nije za tu gospodsku, modernu bolest. Naši Bosanci i danas, svoj adet podržavaju, iz jednog sahana jedu; iz jednog ibrika vodu piju; jednijem se fildžanom pri rakiji služe. Oko sofre dvori sam domacin ili njegov najstariji sin, — to je u njih dika bila; i kad bi imao dvadeset momaka, ne bi smio nijedan sofri pristupiti. Nije to bilo kao u modernog svijeta. Dok pocastiš samo dvoje ili troje celjadi; dok dadeš jedan „jauzen" ili „tejabend“, valja ti imati stotinu tanjirica, tanjira, caša, šoljica, kašika, kašicica, kliještica i cukerdoza, — pa da se vidi, kako se sve to sude vadi iz „baršunli kutija“ iz „kredenckastena", koji se samo radi takovoga posuda i drže u sobama za blagovanje, bolje reci za cašcenje i gošcenje. Pa onda ni to nije dosta, vec kad su u kuci gosti, treba sobarica, koja ce u bluzi svilenoj a bez rukava, bez ovratnice, golijeh ruku oko stola oblijetati i goste dvoriti. Treba sobni vratar u fraku i rukavicama, što ce se uz hiljadu svijeca i lustera, privijati od ramena do ramena gostima, — dok se u kuhinji i u predsoblju vrze citavo društvo kuvarica i podkuvarica, koje sve masnije i bolje komade mesa na stranu ostavljaju sebi i svojim „prijateljima". A takome i tolikome saltanli-gospodstvu, hoce se grdni novac na gomile uz velike brige, koje tište i kao crv grizu srce i dušu oženjena, moderna covjeka. Tare ga neprestano uzaludno staranje i bezkorisna briga: ako potrošim ovo što imam; ako godine izdaju; ako špekulacija propane, šta cu onda, kud sam pristao? Ništa drugo, nego revolver pa u glavu: sebi, ženi i djeci, — jer uza svu brigu i staranje, on jednako samo troši i takav saltanet provodi i provoditi ga mora! Najcešci plod takoga života, u modernog svijeta, jeste: samoubijstvo iz dešperata. Uživa, rajta, troši i asiluk provodi; pa kad sve srajta, i ne može više da odgovara obvezama mode, on prekida tok života svog. I na tako bešcastan nacin skoncava život svoj mnogi, pocevši od lorda, grofa i barona, pa dalje do prostoga sluge i ubogog prosjaka modernoga društva. — sve su to ljudi, koji su još od rane mladosti, naucili samo trošiti, rasipati i u tome život provoditi; a moda im je stvorila zgodu za trošenje za arcenje; ne samo para i imetka, vec i života i snage životne. Štediti, raditi i cuvati, to je sramota; to nije gospodski, to nije riterski; nije fino, ni aristokratski. Pogledaj samo majstore moderne: zidare, bojadžije, baštovane, i radnike. Nadnica mu po 4, 6, i 8 K dnevno, pa svoga cijeloga vijeka, on ostane beskucnik, go, bos i gladan, a sve dade i zadnju paru za moderno uživanje.