On nece da štedi, da podigne što kuce sebi; da kupi malo zemlje; da gospodarstvo zametne, da se oženi i osnuje porodicu, kao što rade u Bosni i Hercegovini. Moderni covjek veli: „Kad nemam toliko, da odjednom ozidam palacu od sto hiljada, a toliko nikad ne mogu zaraditi ni naštediti, a ja cu onda da trošim ovo što imam, što izradim. Hocu da živim!Hocu da uživam, život je kratak!" Naši dragi Bosanci, ne mogu se cudom precuditi, kad cuju, kako cinovnici jadikuju, kako ne mogu živjeti od same place i da silni dug prave. Oni ne mogu da pojme, kako to može biti: sama jedna glava, kojoj svaki dan osvice po 6 do 12 K pa da ima još duga. Koliko sam puta cula Bosanca gdje kaže: „Ma da je meni, gospodine, tvoj prihod ili tvoja placa samo od jednog mjeseca, ja bih gazda postao kroz malo vrijeme. Dvjesta banki gotovine, to je kapital u rukama covjeka, koji razumije rad i život, pa da se odmah otpocne gospodarstvo". Vrijedno je ovdje spomenuti rijec, kako sam je sobom slušala, a koja je pala izmedu domaceg gradanina i jednoma modernog gospodina: Ovaj moderni prigovara gradaninu Bosancu, što te šalje sipove u školu, da se školaju, a on njega onda pita: „Koliko si ti godina ucio? „Dvadeset i više." „E, pa, šta si sve naucio, ded mi kaži." „Mnogo svakijeh nauka, o kojima ti pojma nemaš." „Vjerujem ti. A sad mi kaži, koliko para imaš, kad si tako ucen i mudar? „Kakvijeh para; odakle para — imam još duga!" „Kakva duga bolan; sama glava, nikoga osim sebe ne izdržavaš, ne hraniš ni žene ni djece, a placa masna, pa da budeš dužan? Eh, kako je to?" Moderni mu stade razlagati svoje potrebe, svoje troškove, a on ce onda njemu: „Moj dragi, ne treba meni tvoja švapska škola ni taka pamet, koja covjeka nije kadra uputiti i nauciti kako se štedi; kako se privreduje žitak, i da trogai manje nego što prima, i bijele novce da cuva za crne dane. Moj dragi gospodine: „U radiše svega biše, u štediše i još više". A vi, koji ne umijete štediti ni cuvati, a ne marite ni raditi, vi ne možete nikad ni imati; nigda ne cete biti svoji gospodari, no dovijeka žrtve svojih strasti. Pa ti ta tvoja mudrost i nauka, u koju si utrošio svu mladost, necs biti kadra uciniti srecan i rahatan život, citavog ceš vijeka biti tudc sluga. Moderni ce njemu: „E, mi školovani živimo za idejale, za poziv, radi opce koristi; mi živimo za državu, za otacastvo i za narod, mi nijesmo materjaliste, pa za tijem i ne težimo. Tako mu nekako na dugo stao filozofiju svoju razvijati, a on sluša i šuti, pa ce mu onda mirno i polagano: „U džabe ceš ti meni to kontati. Znam i ja misliti, ako i nijesam tijeh tvojijeh nauka ucio; nijesam ja ajvan, ako ti i misliš, moj dragi gospodine“. „Ta uceni, ta neuceni; ta prosjak, ta car, je li samo covjek, svaki ima jednaku prirodnu potrebu. — Svakom valja, svaki dan jesti; valja se odeti, ožec niti, porod izroditi; valja dijete othraniti, valja živjeti. „Moj gospodine, kad stanu crijeva krcati i stomak se grciti; laktovi i koljena ispanu, bose pete ispucaju, meni se cini, a opet ti bolje znaš, da tu ne koristi knjiga, ni nauka, ni ta tvoja filozofija. Onda se ne gleda ni na obraz, ni na poštenje, ni na karakter. Ne gleda se ni na Boga ni na dušu — u nevolji se zaboravlja na sve to. Šta cime ceš ti onda pomoci: narodu otadžbini, kad nijesin kadar eto ni sebi, — a cast, svaka cast i tebi i knjigama tvojim! „A šta ti ono rece, da ne težite za materijalnim imanjem? Ko to kaže; šta ne težite? „Zar sva borba u svijetu nije za opstanak za život; zar se svak ne kida u nastojanju da sebe obezbijedi ; a bez materijalnog imanja zar može biti bezbjednog stanja ? Svi ljudi što rade, jedan u ovom a drugi u onom pravcu, to je sve namijenjeno za život — a života brate nema bez jela, tople kuce i odijela. Meni se tako cini, ne znam; nijesam ucio nikakvih škola; rekao bih, nemoj mi što zamjeriti, i ti gledaš, da dobiješ bolju placu, ljepše mjesto, pa namah i vecu cast. A i ja, da proširim svoje imanje — i tako svaki radi, ko je razuman; najprije za sebe n svoju korist, pa kad mu to Bog dade onda može, jer ima cime, pomoci i vatanu i narodu i sve što je covjek dužan kao covjek da ucini. A znaš ti onu našu rijec: „Prazna ne puca“; „glad obraza nema"; „gladan i za golu sablju rukama vata . „Kad pas ogladni, primoran je izjesti ovcu, koju mu je prva dužnost cuvati od vuka". „Ako samo receš pred kim, da nemaš namah bježi od tebe, pa bio ti pjesnik, bio ucenjak, bio filozof; ma da si i prorok, opet te se boji, da neceš od njega zaiskati, da mu neceš pasti za vrat. A osobito se pametan covjek kloni neradina i trošadžije . „Sve je to tako, odvrati moderni, al' drugo je ipak covjek školovan. Sazna naukom velike gradove; velike trgovacke kuce; pa je i okretniji i bolje napreduje u trgovini, jer umije pisati, korespondirati, ne da se prevariti — i mnogo koješta". Bošnjo ce na to: „Sve je to lahko, moj gospodine i bez škole samo kad covjek ima su cim; jer „kad ima u džepu, imc i u glavi!“ „Bogatoj udovici novci svidaju poslove , tako i meni. Ja uzmem nekoliko hiljada u cep, odem sam sobom u Trijest, u Bec, u Hamburg, u Stambol, upoznam se sa ljudima; raspitam se i nadem kuce poštene, firme velike i solidne, sve kao što bi i , ti školovani morao raditi, i kao što su ljudi radili prije postanka tijeh škola. Kupim robu za gotovo, pa kad onaj vaš veletržac, industrijalac vidi, da ja imam, da sam kadar, da mu odmah gotovijem placam, ja sam njemu i školovan i ucen i velik i on se satra i slomi da mi svakom damaru ugodi. „Pa ako je poštena kuca, ja radim s njome i po triest godina. Onaj, koji nije kadar da ode i nema cime, dode meni, tebi; pita za savjet i kaže, šta bi rad bio, pa mu ja, ili koji drugi, robu nabavimo i za njega jamcimo, i tako jedan drugome pomažemo, a to smo dužni kao ljudi. A brate, bogme, trgovacka najveca mudrost jeste: jeftino kupi, skupo prodaj; neprestano cuvaj, manje troši nego li dobivaš. Taka je škola u nas do sad bila". Moderni ce opet njemu: „Pa što bi ti svega vijeka sjedio u ducanu, kad si zgodan, što ne bi momke najmio, n