(Nastavak). Ne treba tu ni mnogo dokazivanja; dosta je samo pogledati u vecemu mjestu ženski svijet, svijet po modi. Hocemo li po haljinama moci razlikovati, ne samo dame po staležu i bogastvu, nego hocemo li svagda moci razpoznati, je li doticna dama, zbilja dama, ili je kakova kelnerica, ili sluškinja? Možda ce ko reci: žena je žena, pa zar i njih da razlikujemo po uniformi, kao i cinovnike! Sloboda! I ja velim sloboda ! Ali — uzmimo, da su cetiri godišnja doba : najmanje dva tri šešira; svake godine drugi kroj haljina u modi, druga boja, druga vrsta tkanja. Dama sreže haljinu Finu i nacini je u proljece, baš po modi: Slucajno oboli ili pane u žalost. Dode ljeto i jesen, a ona je i ne obuce; visi u ormanu. Haljina nova, skupocjena, lijepa, pristaje tijelu i krojem i bojom, ali se ne more nositi, jer nije više u modi; sad je drugi kroj i druga boja. U proljece se skopcava s prijeda, u jesen s leda; ljeti uzduž, zimi poprijeko ; gdje kada zimi prelagana, ljeti, da se variš u njoj ; nekad uska, da posrceš; pa onda široka i teška, kukove ti odroni; sad je obruc u njoj, sad bez obruca, noge zaplece; danas turnir, ko grba u kamile ; sjutra ravna kao daska, ali sijaset umetaka, cipaka, pantljika i šta nema; pa onda šlep, pa bez njega, sad kratka, sad preduga! I kako nas moda ne muci, i ne gadi,a mi je slušamo ! A šešir ? Oh, toga opet rugabeta! Gospoda ga ima, nov novcat; košta mnogo; lijepo joj stoji i mio joj je, ali ušao drugi u modu; — e taj je: sad širok poklopljen; sad uzak ko gljivica, sad uzdignut gore; sad je plitak, sad dubok; ima obod, nema ga nikako. Jedan se nabija na oci, drugi cuci na vrh glave, treci se priljoska na zatiljak, cetvrti od po glave visi niz uvo. Gospoda ih ima 6 u kutiji; svi novi, ali se ne mogu nositi, jer nijesu po modi. Balja imati propisani po modi. — Cinila dama posjete kod tri prijateljice — a cetvrta ce tek svojoj koni: „Juh, draga, jeste li vidjeli ? Ista haljina, isti šešir! A kakve su joj ruke ? Crna ispucana koža, — valja da, kukavica,. sama radi po kuci!" Ženski je svijet u ovome pogledu zaražen, upravo bolestan. Na balu i poslije bala, ili kakva bilo sastanka, predmet razgovora i zabave, i tada i poslije, nije drugi, vec spoljašnjost. Da,, ko je u stanju što ne bi mijenjo; jer ka može i konj mu može; ali kako ce mnogi oženjeni covjek, svojom placom ili zaradom, podmiriti zahtjeve modine ? „Nema se odakle ženo, i sama vidiš", — jadni ce covjek! A ona ? „ Ja hocu da imam, necu da sam pošljednja, ne bijaše se ženiti, kad me nijesi kadar odijevati ! Uzajmi para !" Ormani se pune haljina, kuca se puni duga, i nepozvanih gostiju. U kuci je nezadovoljstvo, inad, ocajanje, sve za volju mode. Ona je dakle crv mozga i srca, prava filoksera porodicnoga spokojstva. E, onda nije cudo, što se ljudi danas nece da žene. Momci se ne žene, pa se ni devojke ne udaju, ali ipak ceraju modu; no na koji nacin mnoge to cine,. samo se pitanje namece. Moda je raširila nemoral u takoj mjeri, da se mnoge devojke, ne trebaju udavavati, niti momci imaju potrebe ženiti se ; a i oni što su oženjeni, mnogi se kaju. — Neženstvo preuzimlje mah sve to više, cevojke venu i propadaju, uza svu njegu oca i majkeg ako im roditelji nijesu u stanju kupiti cuvegiju. Zahtjevi su mode taki, da momci danae pri ženidbi. ne smiju ni pomišljati na ljubav, a još manje na oeobne vrline i karakter devojaka, nego samo na novac. Bracna sveza, koja biva tako bez ljubavi, nesretna je; a opet bracna sveza iz ljubavi, a bez novca, još je nesretnija kod pomodna svijeta, koji se predao dobrovoljno u ropstvo modi, pa je svoj lijepi život obratio u smrt, a svoje blaženstvo u tamni pakao!! Sad recimo, kako da bude srece ?! Kako da bude zdravlja umna i tjelesna, i na koji nacin, cista uma, cista srca? Nije li dakle uzvišeni Leopardi pravo imao, kad nazva modu sestrom smrti ? A necemo li, da moda zarazi sav ljudski rod, da s nje propane još i ovo malo dobra što je ostalo, dužni smo se protivu nje boriti, a na to je u prvome redu pozvana žena. Ja ne velju da se jedna haljina nosi sto godina; nijesam ni sama protivu spoljašnjeg ukusa; ali treba paziti, da bude caša iznutra cista, s polja ce se i sama oprati. Ali, nek mi ko dokaže, treba li da se, zbog kroja, nova haljina para i prekraja za skup novac, i da odraslu celjadetu, sada treba za haljinu 7 a do godine 12 metara iste širine, ili obratno ? Nek mi ko dokaže, da li ce sinovi i kceri današih pomodnih roditelja doživljeti onoliku starost, koliku njihovi pretci, i to deca onijeh matera, koje nijesu bile u okovima midera, a koje su i uz bogastvo svoje, radile sve kucne poslove. Zašto se tako rado sjecamo, vladara koji su za plug držali, i vladarica, što su prele i tkale ?! Otvorimo knjige, pa cemo naci u žitiju pomr-ijeh, ne u stara vremena, nego i u ovom vijeku, — pa i mnogi velikani što i danas žive, naci cemo, da je malo koji roden ispod midera. (Nastavice se).