Pogledala sam u ruku. Bila je natecena. Dok ju je zavrcao, bila sam ubijedena da ce puknuti, ali nije. Još jedan otok, još jedna modrica. Više ni djeca ne pitaju gdje sam se povrijedila. Ni ja više ne placem. Kao da tonem u jamu bez dna. Kuca je postala puna neke neprijatnje strepnje. Sve, baš sve posjecalo me na nasilje. Mjesta po kuci gdje sam se sakrivala dok sam plakala, razni predmeti kojima je zamahivao na mene, bracna postelja, ispeglana, zategnuta, namirisana... nije mogla sakriti boju .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.