Da se tacno ehvati znacaj Bosanske Vile za Bosnu i Hercegovinu, treba pogledati malo u prošlost, u prvo doba njena izlaska, — kada su ovv dvije lijepe srpske zemlje bile zastrte gustom konrenom tame i neznanja. U to vrijeme, a i mnogo kasnije, Vila je bila jedina svijetla tacka u ovim zemljama, koja nam je pokazivala put duševnoj kulturi, jakoj nacionalnoj svijesti i srpskom kulturnom jedinstvu. Kroz citav niz godina Vila je bila jedini list, koji nas je obavještavao gotovo o svemu, gato se radilo izvan naših granica, u ostalim srpskim zemljama. Nije nas obavještavala samo o književnom napretku naše brace, vec o svemu, pa i o važnijim politickim dogadajima. Od kolike je to važnosti bilo, pojmi se samo onda, kad se zna, da je naša zemlja u ta mracna vremena bila obzidana „kineskim zidom”, te se k nama nijesu propuštale ni najnevinije srpske knjige, a kamo li politicki listovi. Pokraj silnih neprilika, koje su joj cinjens, Vila je ipak savjesno vršila svoju zadacu i privodila nas u kulturno jedinstvo s ostalim dijelovima našega naroda. Znajuci u kakvim je prilikama i kome je namijenjena, ona je prema tome i udešavala svoj program. Kratke kulturne i politicke bilješke, narodne pjesme i price s oduševljenjem su citane po cepencima naših varošica, a ono malo inteligentnije omladine zadovoljavalo se po kojom umjetnom pjesmom i pripovijetkom. Na taj nacin zadovoljavala nas je sviju i malo po malo stvarala citalacku publiku, koje, doduše, još ni danas u pravom smislu nemamo, ali ipak, kako tako, mnogo je bolje, nego je bilo. Osim ovoga, što dosad spomenuh, Vila je stekla velikih zasluga za ove zemlje i time, što je cuvala i budila nacionalnu svijest. Bilo je jedno doba, kad je našim vlastima srpsko ime zazorno bilo i kad se nije smjela cuti nikakva patriotska pjesma, a osobito ona, u kojoj bi se spominjalo srpsko ime. Ali je Bosanska Vila, i ako joj je cenzura plijenila cesto puta i najnevinije stvari, ipak nastojala, da barem narodnom pjesmom celici klonula srca i cuva srpeki ponos i rodoljublje. Urednik joj je poradi toga kod vlasti bio vrlo sumnjipva licnost, te se budnim okom pratio svaki korak. Sjecam se dobro, kako mi je cudno bilo, kad sam, kao dace, pred njegovom kucom svaki dan vidao po jednog žantara, koji bi ga cim bi on izašao iz kuce, pratio stopu u stopu, kud god bi pošao. Danas kad se toga sjetim, potpuno mi je jasno, kako je srpsko ime „omiljeno” bilo u ovim zemljama i kako je Vila, i ako književni list, trebala mnogo da pretrpi, samo da se održi i da vrgai svoju kulturnu zadacu. Osim ovih kulturnih i nacionalnih zaoluga Vila ih je stekla i na cisto literarnom polju. Ta da ništa nije, odnjegovala nam je, tako reci u svom krilu, nekoliko dobrih književnika. Šantica, Ducica, Kocica i Corovica. Vila ih je nježno predusretala s njihovim pocetnim radovima, te ih oduševljavala i na rad poticala, dok se nijesu potpuno razvili, da danas stoji u prvim redovima srpskih književnika u opce. Bacimo li samo letimican pogled na prošlost, vidimo, da su njene zasluge velike. Danas kad je bujica prosvjete, znanja i nacionalne svijesti provalila branu naših meda i kulturno nas ujedinila s ostalom bracom izvan granica, — nije Bosanska Vila više od onog starog znacaja, ali ipak još i danas unosi ona puno svjetlosti u mnogi i mnogi taman i zabacen kut naše otadžbine. A osim toga znacajna ce biti i za buducnost, jer je raširila svoj program prema duhu vremena, kojim nastoji, da u jednokrvne brace, Srba i Hrvata, probudi uspavanu ljubav, pa da se zagrle bratskim nerazdvojnim zagrljajem.