Na otoku se Korculi gradilo brodovlje od pamtiviieka, pa je stavno da je ovdje bio najprvi škar (squer) ne samo na Jadranskom, no možda i u Jonskome moru. O tome nam pricaju stari spisatelji grcki i Iatinski, a dr. Antun Paulini piše — na pojrlavlju XVI. u rukopisnoj historiji otoka Koreule — da su Korculani izumjeli liburnicka i carkureška drijeva (korablje ili plavi). To Paulini sve svjedoci po klasicima, a tako isto Lucio u cuvenome djelu De Regno1) etc, biva, da su Liburni, Atariensi i Sikuli gradili i popravljali svoje lagje u korculanskoj radionici (arsenalu). Nigdje se nije tako, iza Mletaka, u srednjem vijeku gradilo na .ladranskome moru brodovlje kao na Korculi, te su se tako stari Korculani baš bili obogatili, da su isti Mlecici gledali krivijem okom na ovo revno i marljivo nastojanje. Kaže se, da su se bojali, e ovo suvišno bogastvo ne bude na uštrb republike Sv. Marka. Prica se, da je poslije i u tome poslu republika krilatoga lava postupala ne samo lukavo, al i vuhveno, te je uradila, da se najobrtniji gragjani uzlijene i postanu nekorisnijem svojoj otadžbini. Republika ih je nagradila, te ih upisala u Barnabote. Barnaboti, to je nekakvo niže mletacko plemstvo, pa eto ko je bio plemic, on, po osobitoj ustanovi, nije smio niti mogao da se bavi prostiiem zanatom. Samo je pasao o bedri sablju i nosio bodac, te je tako valjalo da se osiromaši i da pane na prosjacki štap. Slobodno o tome nagovješta neka pjesma, što ju je na III. poglavlju naveo dr. F. Carrara u monumentalnome talijanskoine djelu „Dalmacija opisana sa 48 miniranijeh tablica, što prikazuju glavnije narodne obicaje". Spomenuta je pjesma nekakav maleni hinkavi govor, te ga je objelodanio — kako kaže Carrara — Lovric u svojijem opaskama na Fortisov putopis. Pjesma, ako je i prosta, ipak je pravo zrcalo spomenutijeh plemica Bamabota, te ih baš kako treba karakteriše. I zaista je ovo niže plemstvo ubijalo slavohlepljem sebe i narodni obrt. Svugdje je po gradu i po otoku Korculi sijaset plemickijeh grbova, a to su uspomene nekadašnjega nižega plemstva, te se onako besposleno istrošilo ili se teško zadužilo, pa onda se posvetilo kojekakvoj službi, a samo, da prežive o principovoj korici hljeba. Ovo je pravi uzrok, zašto ie malaksalo gospostvo i blagostanie na otoku, jer je težak i zanatlija bio usilovan, da hrani sebe i nesugjenu bracu plemice, koji su mršavili džepom, a dušom se oholili. U to se doba umnožio broj plemica, a smanjio broj zanatlija, te je s jedne strane bilo eto rada i naprezanja, a s druge samo varke i lukavštine. Tako nestade povjerenja izmegju te dvije klase, otvori se golem jaz nezadovoljstva, kaonuti što su se otugjili duhovi... Ovako su Mlecici za sebe dobili prostijeh radnika mjesto oniieh obrtnijeh otocana, te su znali zgraditi golemo brodovlje za saveznike Neretvance. Dr. Paulini piše na poglavlju XIX., da je na Korculi mletacka vlada gradila golemijeh fregata i vašela, a to su joj bili ratni brodovi. Spomenute su korablje bile dosta velike za ono doba, te je na jednijem bilo i do cetrdeset topova. Osim gragjenja i popravljanja ratnoga brodovlja, još su se na Korculi gradile sjajne filjuge za mletacku vlastelu i za gospodu gragjane, to jest za patricije i za ostalo plemstvo. Takijeh brzijeh lagjica nigdje nije bilo na Jadranskome moru, sve do Carigrada. Godine 1595. bilo je na Korculi još šest stotina zanatlija, a godine 1611. Mlecio je Lorenzo Venier, pomorski poglavica, oslobodio korculanske radnike od službe na galijama. U „Storia Veneta" (I. dio, pogl. 12., str. 252.) piše se, da je u ratu od godine 1694. u velike bilo znamenito korculansko brodovlje, te se osobito istaklo. Spomenuo sam o Neretvanskome savezu, pa mi je nadodati, da se u korculanskome arsenalu gradilo savezno brodovlje otoka Korcule i ostalijeh dalmatinskijeh istocnijeh otoka i države Neretvanske, pa i ono savezno brodovlje, koje je ametom potuklo mletacku silu kod Puntamike, te uništilo onu mletacku golemu brodarnicu. Tu je poginuo i dužd Orseolo, koji je u toj bitci i bio pomorskijom vogjom sve mletacke moci. I otac Filip Riceputi na IV. pogl. svoie povjesti, što je još u rukopisu, pripovijeda kako su se Korculani u spomenutoj bitci junacki borili i proslavili. Tito ce Livij u X. knj., po tome Lucio u IX., a Paulini na pogl. XI. (rukopis — na strani 395.—400.), da su Korculani bili u onoj strašnoj bitci izmegiu Mlieta i Korcule, gdje je postradalo rimsko brodovlje, te je dosta pretrpio Antonije i Marko Oktavije. Godine se 1623. dne 26. Jula ustanovila se na Korculi zadruga za pomaganie zanatlija, biva Zaklada svetoga Josipa u Korculi. Ovdie mi je navesti starinsko statute spomenute zaklade, a to uz mletacko odobrenie. Statute sam preveo, pa je lako citateljima da razumiju kakav je bio cilj spomenutoi zadruzi ili zakladi. Evo spomenutoga statuta: Statut ili Pravilnik Banke Svetoga Josipa u Korculi od 26. jula god. 1623. Mi Francesko Molin za prejasnu mletacku vladu generalni prokurator u Dalmaciji i u Albaniji. Poniznom molbenicom zapitali su korculanski drvodjele i šuperi (kalafati), da im dopustimo da podignu skulu (bratovštinu) onijeh zanata, a da u njoi sjedinjeni majstori, te uz dobre naredbe, rastu u broju sebi na korist, a tako i prejasnoj vladi, koja se je u mnogo znamenitijih zgoda poslužila njihovijem djelom na opce zadovoljstvo, te još za udobnost i službu istijeh žitelja i otoka. Mi smo ispitali, kaošto treba, prošnju sa razlicitijem poglavljima, koji su nam bili prikazani od istijeh i smjerno smo o tomo obavijestili u preuzvišenomu Senatu, od kojega smo primili naredbu u listu od 30. prošloga juna, da se ima dopustiti ustanovljenje spomenute skule — A sada evo pojedinih tacaka te dozvole: 1. Da svi drvodjeli i šuperi, koji su napisani i udruženi u recenoj skuli, nastoje, to da im ie do dužnosti, da na svaku naredbu Njegove jasnosti i njegovijeh javnijeh zastupnika služe svojijem djelom u svakoj prigodi i potrebi, što ce im biti naregieno onom vjernosti i iskrenosti, kako se to pristoji svomu naravskomu i dob