Društveni i porodicni život muslimana temelji se na šerijatu. A šerijatom se zove sve ono, što je naš pejgamber h. Muhamed a. s. kao Božji odabranik i poslanik u Kuranu i inace objavio i predao svojim pristašama, bilo u cisto vjerskom ili u društvenom životu. Njegova predaja i nauka, rad i djelovanje jedan je od izvora šeriatskog prava, te vjerskog i društvenog života muslimana. Islamska nauka dijeli se u glavnom u nauku o vjerovanju (itikad), obredima (ibadat) i drštvenom životu (muamelat). U nauku o društvenom životu spadaju svi društveni pravni odnosi, koji su zasebno uredeni, a odraofe se u glavnom na cijeli pravni život u svim njegovim pitanjima i pojavama. Kako se nikad nijesu mogle sve pojave u ljudskom društvenom životu unaprijed predvidjeti, pa da im se prije dadu odgovarajuce sankcije, tako se ni u pocetku razvitka islamske nauke nijesu mogle sve društvene potrebe i eventualnosti uociti. S toga su i u islamskom pravu za mnoga pitanja, na temelju Kurana i hadisa stvorena pravna pravila (kavaidi kulije), po kojima se mogu rješavati nova pitanja, za koja se ukaže potreba. Za to je po h. Muhamedovoj smrti i nastalo temeljito proucavanje Kurana i hadisa, iz cega su se razvila i druga dva izvora šerijatskog prava prozvana »idžmai umetom« i »kijasi fukahaom«. Na osnovu ovog izucavanja islamske nauke napisana su u prvim stoljecima najbolja djela islamske teološke pravne nauke, koja i danas služe kao izvori šeriatskog prava. Kuran je prvi i glavni temelj islamske nauke, u kojem je u glavnom ureden sav vjerski i društveni život svih muslimana. Hadis je drugi temelj islamske nauke, kojim je u glavnom Kuran protumacen, docim je »Idžmai umet« treci osnov islamske nauke, koji obuhvaca složne zakljucke islamskih teologa pravnika, donešene na osnovi Kurana i Hadisa, a cetvrti oslon je »Kijasi fukaha«, pravna analogija. Kuran i hadis su glavni izvori i osnovi islamske nauke, pa su muslimani vjerski obvezani, da svoj cijeli život udese prema tim propisima pod prijetnjom božije kazne. Ve men lem jahkum bi ma enzelalahu . . . Tilke hududulahi . . . Kuran. S toga i islamsko zakonodavstvo mora biti u duhu islamske nauke i u tom nije mu dopušteno ostupanje od prvih dvaju temelja te nauke, Kurana i hadisa. Na osnovu ova cetiri izvora islamske nauke razvilo se je i islamsko gradansko pravo, prozvano (šeriatsko pravo), koje je obradeno u t. zv. »kutubi fikhiji«, djelima islamskih ucenjaka, pisanim najvecim dijelom na arapskom jeziku. U islamskoj teološkopravnoj nauci razvile su se cetiri pravne škole, i to: hanefitska, šafijska, malikijska i hanbelijska pravna škola. Glavni osnivaci i prestavnici ovih škola živili su u doba od 89.—241. godine po hidžretu (7.—8. stoljecu po Isatu). Muslimani sunite — ehli sunet — cijelog svijeta pripadaju jednoj od ove cetiri pavnicke škole. Muslimani naše države pripadaju prvoj (hanefitskoj) pravnickoj školi. Kako šeriatsko pravo ureduje cijeli društveni život muslimana, i kako se taj život sastoji iz razlicitih pravnih odnosa, pojedinaca i skupina jednih prema drugima, tako se i šerijatsko pravo dijeli najprije u privatno i javno pravo, a zatim se prvo (privatno) dijeli u stvarno (ajan), obvezno (dujun), porodicno (aile) i našljedno (irs) pravo. Javno pravo se dijeli pak u državno (sijaset, hukumet), krivicno (hudud, ukubat) i medunarodno (muahedat) pravo. Serijatsko pravo, i ako u svojim osnovnim temeljima ima karakter vjecnog nepromjenljivog prava, u pojedinostima i ono podleži evoluciji vremena, i s toga posjeduje u sebi i instituciju »idžtihada« i »istinbata« — izucavanja. Zacetak ove institucije (idžtihad) pojavio se je još za h. Muhamedova doba, kada je on ucenog Muaz ibni Džebela postavio sudijom za pokrajinu Jemen. Na polasku u Jemen h. Muhamed ga je pitao: „Po cemu ceš suditi?" Kad mu je Muaz odgovorio, da ce suditi po Kuranu (bi kitabilahi), h. Muhamed mu je rekao: „Ako ne nadeš primjene u njemu, po cemu ceš suditi onda?" Muaz mur je na to drugo pitanje odgovorio: „Po pravcu Božijeg poslanika (bi suneti resulilah).“ A kada je slijedio treci upit (fe in lem tedžid) — a ako i tamo primjene ne nadeš, odgovor je bio: fe bi reji — po svom nalazu. Kada je Muaz izustio ove posljednje rije?H, to je h. Muhameda a. s. toliko oduševilo, da ga je srdacno blagoslovio. Dakle i zdrav razum veliku je ulogu igrao u razvitku šeriatskog prava. U porodicno pravo spada : ženidbeno, roditeljsko i rodbinsko, te tutorsko i starateljsko, a pošto je islamsko porodicno i našljedno pravo napisano na arapskom jeziku, kojeg vrlo mali broj našeg svijeta poznaje, pokušao sam da ovom radnjom dam na našem jeziku najglavnije ustanove toga prava. Musteinen bilah! NAPOMENA: Fusnota dostupna u PDF formatu